Pamtimo legendarni I
Albin Pibernik, najmlađi učesnik Igmanskog marša, sa nama je podijelio svoja sjećanja na strašnu zimu 1941/42. i na put koji je prošao do Foče
Nekada najmlađi učesnik Igmanskog marša i posljednji preživjeli učesnik Slovenac Albin Pibernik mlađi rođen je 1931. Uskoro će napuniti 92 godine. Danas je u Sarajevu. Došao je na obilježavanje godišnjice Igmanskog marša. Zamislite hladnoću od -40 stepeni C. Toliko hladno je bilo te noći sa 27. na 28. januar 1942.
Kroz život
- Igmanski marš je legendarni marš, već puno godina slavimo taj dan i dobro ga slavimo. Igmanski marš ne možemo da odvojimo od formiranja Prve proleterske brigade u Rudom. Ja sam tada bio dijete. Išao sam normalno sa igmancima, sve od Pjenovca, pa Grabljiva njiva, Rajlovac, Blažuj, Presjenica, Kijevo, Trnovo, Miljevina i Foča. To je marš koji pamtim cijeli život, kaže Pibernik za Oslobođenje i O kanal.
Hrabri dječak, koji će koji dan kasnije napuniti 11 godina, gazio je te 1941. kroz duboki snijeg, u spas. Zima je tom dječaku uzela majku.
- U tom maršu izgubio sam mamu. Otac mi je bio ranjen u ruku, pa u nogu. Majka i ja smo slučajno imali tu sreću da smo se izvukli iz Pjenovca i krenuli smo na lokalitet Grabljiva njiva, koji je bio polazna tačka za marš. Oko 900 ljudi, meni se čini, bilo je tada u četiri bataljona. Još neke jedinice su bile tu. Krenuli smo na taj marš i nismo znali gdje idemo, prisjeća se Pibernik.
Sjeća se i da ih je velika hladnoća iznenadila. Već u Rudom su znali da neće biti nimalo lako.
- Mi smo došli iz Užica, iz Šumadije, tamo nije bilo toliko hladno. Iznenadila nas je ta hladnoća kad smo došli. Ta zima 1941 - 1942. je bila strašna zima. Već
Imena Julke i Albina Pibernika starijeg uklesana su na spomeniku palim borcima u opštini Šmarca u Sloveniji