Plik na jeziku
Od svih stvari koje ne znam da radim, najbolje ne znam da drijemam. A četvrtinu bih duše dao da umijem. Čak i kada popijem koju prije i poslije ručka, kada spustim najedene i napijene kilograme u perine ne ide. Vrtim se pola sata, vrtim se i cijeli sat, ali san, ma koliko zijevao i ma koliko mi oči bile umorne, neće i neće. Zamračim sobu i utrnem sve zvukove, ali bez duboke noći ništa ne biva. Prije desetak godina sam vladao umijećem drijemanja, ali sam ga nusput negdje posijao.
Čudotvorni napitak
Svi oko mene mogu kada i kako hoće. Čim sjedne u autobus, sestra zaspi. Ako se putuje do Vladivostoka,
Cijeli život gledam ljude koji drijemaju. Posljednji put sam mogao drijemati iz dana u dan u srednjoj školi. Nakon krvavih jutarnjih bitaka sa parifrastičnim konjugacijama pasivnim, sa Demorganovim zakonima i sa stereometrijskim računima tijelo bi samo zamrlo. Pao bih na krevet i nestao u šumama Darkvuda. Budili bi me ili mater ili umor od spavanja. Bitke su povremeno bile toliko iscrpljujuće da bi mi nakon sat vremena drijemanja na usta udarila pjena.
Granica koju ne valja prelaziti
Drijemanje ne smije biti predugo. Sat vremena je granica koju ne valja prelaziti. Poslije toga tijelo postaje tromo i spečeno. Drijemanje je merak, a ne prisila. Meza, a ne glavno jelo. Drijemanje nije pod mus. To je uživanje u trenutku. Znaju to najbolje oni koji se nakon pola sata bude i zadovoljno cokću ili mljackaju poput bebe kad je skinu sa sise. Tijelo mora biti spremno da se probudi onda kada mu je najljepše, onda kada bi utonulo u najdublji san i kada bi spavalo do ponoći.
Ne znam kada sam zaboravio da drijemam. Pokušavam godinama, ali mi ne ide. Ne mogu čak ni kada sam najumorniji ili najmamurniji. Duša mi zijeva, ne može više da stoji na nogama, ali