Muva da se ne čuje!
Svijet onih koji drijemaju je raznobojan. Jedni ne mogu da se ugase ako nisu pokriveni. Drugi mogu samo ako u sobi nije toplo. Treći traže da u kući bar tih pola sata bude tišina
ona će do Vladivostoka da kunja. Mater u putu ne može, ali njeno se zna: između pet i šest dok je radila, dok je u penziji dremka pomjerena sat vremena ranije. Ujna još gora: samo joj pokaži na krevet, otoman ili kakvu ugaonu - ona će zaspati i prije nego što spusti glavu na jastuk.
Prvak drijemanja bio je deda. Poslije ručka bi ogulio jednu jabuku, poslušao podnevne vijesti, potom bi odložio naočari na astal, prekrstio ruke i zaspao. U tom bi položaju drijemao narednih sat vremena. Ponekad malo duže, rijetko kada zeru kraće. Tokom drijemanja bi dva puta glasno hrknuo, kao da tjera smrt u snu, a potom bi nastavio da šećeri. Katkad bi se budio nakon pola sata, odlazio u toalet, a potom nastavljao tamo gdje je stao. Mogao je da zadrijema u bilo kojem trenutku i na bilo kojem mjestu.
Dan bez drijemanja je proćerdan. Nekima je, poput čika Drage iz Podgrmečke, dovoljno petnaest minuta. Samo da preklopi. Više mu ne treba. Dosta mu je da samo malo zatvori oči i dane. Nakon toga ustaje odmoran kao da je spavao sedam sati. Može na posao, može u drva, može za karte. Ali, bez tih petnaest minuta je izgubljen i potrošen. Potpuno se utuli i više ne može da plane. Mrljavi po kući do trećeg dnevnika, a onda mrzovoljan i težak odlazi pod deku.
Dremka daje snagu za drugu i treću trećinu dana. Svi poslovi su završeni - tekstovi su napisani (ako neko ne zakaže vanrednu konferenciju u pet sati poslijepodne), sijeno je uplašćeno, obračuni završeni, emisije montirane, časovi održani i vrijeme je za kratki predah. Bez te pauze ostatak dana biće težak i gorak. Koliko samo do Potjere ili do Slagalice! Nakon poslijepodnevnog drijemanja čovjek je odmorniji, svježiji, spremniji i odvažniji.
Svijet onih koji drijemaju je raznobojan. Jedni ne mogu da se ugase ako nisu pokriveni. Zimi mora deblje ćebe, ljeti je dovoljna i lagana plahta, ali nešto mora da se prebaci preko pospanog tijela. Drugi mogu samo ako u sobi nije toplo. Oni i kad je minus pet drijemaju i spavaju pored otvorenog prozora. Treći traže da u kući bar tih pola sata bude tišina, muva da se ne čuje, a četvrtima ne smetaju ni dječja dreka ni koncert Ane Bekute koji trešti sa televizije.
Ovisnici o drijemanju ne mare mnogo za manire. Ako im je kuća puna gostiju, oni će naći izgovor da se izvuku bar na pola sata. Dvadeset minuta u vrh glave! Otići će da provjere ima li potpale za ujutro, slagaće da moraju nešto oko automobila, smrljaće da koliko odmah moraju poslati mail Poreskoj upravi, ali će zapravo bježati u sobičak na zasluženi odmor. Vratiće se u društvo nakon što oturače svoje, srećni, zadovoljni i ispunjeni.
Drijemanje je čudotvorni napitak koji umornome vraća snagu. Odmor pored izvora nakon dvočasovnog avgustovskog marširanja do izvora Plive. Presvlačenje majice koja se slijepila na tijelo. Izuvanje dva broja manjih cipela. Istresanje kamena iz patike. Uklanjanje graška iz supe. Vraćanje rakije u frižider da se još malo ladne. Drijemanje je otklanjanje napetosti i uništavanje mrzovolje. Oni koji drijemaju imaju lakše karaktere. Mogu podnijeti i sebe i druge.
horizontala ne nudi spasa: ja hoću, ali postoji neka međa preko koje ne mogu da pređem. Vrtim se, tražim najbolji položaj, čitam, slušam muziku, gledam film, ali ništa ne pomaže. Trgnem još jedan karamut iz ćokanja, ali ni to ne donosi mir. Ako se desi pa u toku noći ne sastavim duže od tri sata, mogu zaspati tek naredne večeri. Preko dana ni bobe.
Djeca drijemaju dok ih ne klepi pubertet. Tada spavanje postaje luksuzna roba pored koje se samo prolazi. Žuri se napolje: na fudbal, na košarku, kod drugarice na tračpartiju, kod jarana iz ulice na dva dima. Ko ima u tim godinama vremena da spava? Dremka pripada odraslima. Njihovo je da podbiju mišicu pod obraz ili tanji jastuk i da zahrču čim odlože kašiku. Čim padne prvo drijemanje, pala je, k’o pokošena, i mladost. Tada je važnije usniti nego vidjeti. I gotovo.
Djeca drijemaju dok ih ne klepi pubertet. Tada spavanje postaje luksuzna roba pored koje se samo prolazi. Žuri se napolje: na fudbal, na košarku, kod drugarice na tračpartiju, kod jarana iz ulice