Iz prošlosti moram
O manipulaciji kolektivnom sviješću i zašto smo i danas postkonfliktno društvo, za naš list govori direktorica projekta Pro-budućnost Majda Behrem-stojanov
SDA je ta koja je kočila svaki proces promjena. Bili smo im dugo koalicijski partneri. Ali njihova je strategija bila sačuvati status quo. Zloupotrijebili su povjerenje. Došli smo u ćorsokak koji nam nije dopuštao da idemo naprijed
Prošle sedmice Skupština USK-A je, među posljednjim u BIH, usvojila Deklaraciju kojom podržava Platformu za mir. Zahvaljujući CRS-U, Američkoj agenciji za međunarodni razvoj (USAID) i direktorici njihovog projekta Pro-budućnost Majdi Behremstojanov, gotovo da više nema opštine, kantona ili institucije u našoj zemlji koja sada i zvanično ne dijeli načela suradnje i pomirenja.
Pored simbolike, da li se ovim deklaracijama u zakonodavnim tijelima stvara neka pravna obaveza?
- Čak i deklarativno usvajanje Platforme za mir u ova vremena koja su, u najmanju ruku, turbulentna znači mnogo, bez obzira na to što je prošlo 30 godina poslije rata. Međutim, nije dovoljno samo javno deklarisanje, treba stajati iza principa izgradnje trajnog mira.
Svi smo odgovorni
Neophodno je da svi nekim svojim djelima i gestama pokažu da su suštinski opredijeljeni za mir.
Ko je sve na Platformi?
- Projekat se u ovoj drugoj fazi implementira šest godina i mi smo uspjeli ostvariti suradnju na Platformi u oba doma Parlamentarne skupštine, među prvima su tu načelnici i gradonačelnici više od 60 općina u BIH, općinska vijeća i kantonalne skupštine, usvojili su je neki vjerski lideri i velikodostojnici, također većina političkih stranaka i mediji. Mi smo velika porodica u koju su dobrodošli svi koji zagovaraju vrijednosti humanizma, empatije, ljudskih prava i tako dalje.
Navedite neke primjere?
- Kad je u Krajini bila najgora sezona migrantske krize, oko 90 posto lokalnih zajednica priskočilo je kao podrška, organizovali smo dolazak brojnih načelnika i gradonačelnika u Bihać, što je ispunjenje dijela Platforme koja se odnosi na solidarnost sa susjednim općinama. Prije koju godinu ni država nije bila spremna, sav teret je pao na leđa jedne lokalne zajednice, što nije korektno, a mi smo bili među prvima tu da priskočimo u pomoć. Pored moralne podrške, gdje su gradovi bili zajedno rame uz rame, bilo je tu i donacija, iz Vareša nova cisterna za vodu, Jajce je poslalo brašno, Banja Luka i Centar Sarajevo nešto novca, sve je bilo transparentno. Građani cijele BIH vidjeli su tu sliku ljepše države.
Obični građani imaju lijepe odnose, međutim, gledano kroz politiku i medije, stiče se drugačiji dojam. Zašto, ko je kriv?
- Svi mi nosimo dio odgovornosti. Vijest je kad čovjek ujede psa, odnosno, prolaze naslovi sa dozom konflikta, manipulacija strahom. Samim tim konzumenti vijesti naprosto lakše posežu za grozotama. Evo, svi prate ovo što se desilo u školi u Beogradu i to je strašno. Mnogo je teže da se u svemu tome nađu one informacije koje promovišu pozitivne vrijednosti. Dakle, do nas je, takvi smo po prirodi. Najveća odgovornost je na organima vlasti,