S Oslobođenjem od septembra 1947.
Devedesetogodišnji Milan Todorović iz Gradiške ubraja se među najstarije čitatelje Oslobođenja u našoj zemlji
Milan Todorović otišao je 1947. godine kao golobradi mladić iz potkozarskog sela Vilusi u Sarajevo. U kasarni “Maršal Tito” u Domu vojne industrije se školovao, naučio se na internatski život. Tokarskom majstorluku učio se u Autokomandi, Zavodu u Hadžićima i u Famosu. Tu je dobio i veliko priznanje, koje smatra krunom svoje radne karijere.
- Orden rada sa srebrenim vijencem, koji je potpisao maršal Tito, dobio sam 1975. godine. Ponosan sam i na zlatnu značku Famosa. Svirao sam i prim u ansamblu Proleter, obilazio sam i sarajevske kafane i, naravno, bio veliki navijač Sarajeva. Obradovala me i sad ova pobjeda protiv Zrinjskog, priča Milan.
U Sarajevu je bio prošle godine. Uskoro će opet u grad svoje mladosti. Prva supruga mu je 1984. godine sahranjena na Koševu, kaže da je red da reguliše obaveze prema pogrebnom preduzeću i da joj zapali svijeću.
Malo ko povjeruje u Milanove godine, njegovih vršnjaka je malo, a oni mlađi sumnjaju u “rodni list”. Milan se samo nasmije i spremno odgovori razlog vitalnosti i dobrog izgleda.
- Nikada se u životu nisam ni sa kim svađao. Ni u domu dok sam se školovao ni kasnije u fabrici. A ni u kafani ili na utakmicama. Nikome nisam zavidan, ni na koga ljut. Radujem se svačijem uspjehu. Nikad se nisam ni sekirao nizašto. Razmišljao sam logički da je to sve život, rekao je Milan Todorović.
Ovaj vitalni penzioner proveo je po tri godine u domovima u Gradišci i Sarajevu. Završio je vojnu industrijsku školu i radio u Famosu. I danas je navijač Sarajeva, a zbog crne kose i tamne puti u mladosti je zaradio nadimak Cigo. Kako kaže, stanovao je u naselju Gorica i imao dosta drugara Roma iz naselja.
U Jasenovcu
- Mnogi su mislili da sam i ja Rom, zvali su me Cigo i to mi je godilo. Sjećam se tih dobrihdrugarasasjetom.bio sam početkom jula prošle godine u Sarajevu, išao sam zapaliti svijeću na suprugin grob. 2021. godine taksijem sam otišao u Jasenovac da zapalim svijeću i ocu Branku koga su krvnici ubili maljem u ovom stratištu.
Životminijebiolak,alisam ga proživio lijepo u društvu dragih prijatelja, rekao je na kraju razgovora Milan Todorović,potkozarskodijete,gradiški i sarajevski domac, radnik u vojnoj industriji i pasioniraničitalacdnevneštampe. Kada je doznao da će ovaj razgovor završiti u njegovom Oslobođenju, nasmijao se, uljudno zahvalio i pozvao potpisnika ovih redova na kafu. Nema razloga da ne kafenišemo i ne zapišemo neku novu priču. Jer Milan Todorović ih odmjerenim rečenicama niže u nepregledan niz.