Idealiziramo li i ropce?
Nije općepoznata stvar, ali srednjovjekovna Bosna bila je neiscrpni izvor robova cijeloj Evropi: tekst je objavljen u magazinu Dani
Kredit za ovu temu moramo dati jednom profesoru iz Bihaća koji je nedavno boravio u Bergamu u Italiji, pa nam je prenio utiske i inspiraciju za istraživanje na koje smo se bacili. Prof. dr. Genc Trnavci je redovni profesor na Pravnom fakultetu Univerziteta u Bihaću i ad hoc sudija za ljudska prava u Strasbourgu. Odmah prelazi na stvar, kaže da je u Italiji naišao na bezbrojne toponime Sclavi, Sclavus itd, što ga je ponukalo da pogleda dublje u temu - ropstvo.
Naime, nije općepoznata stvar, ali srednjovjekovna Bosna bila je neiscrpni izvor robova cijeloj Evropi. Naši preci masovno su prodavani kao roba na robovskim tržnicama, a jedna je bila specifično poznata po tome.
Sezona lova konstantna
Bosanci bi zbog ratnih sukoba između srednjovjekovnih velmoža u ropstvo zapadali kao oteto dobro, a najčešće zbog siromaštva i duga koji ne bi mogli vratiti lokalnim feudalcima.
”Bosanski feudalci su samo nastavili praksu nexuma iz starog Rima, vrstu formalnog ugovora koji uključuje posudbu novca pod tako teškim uslovima, što bi rezultiralo dužnikovom potpunom potčinjenošću povjeriocu”, kaže profesor.
Podanici bi, isto tako, izgubili status slobodnih ljudi jer su ih olako proglašavali patarenima, hereticima. Kao takve, u ropstvo bi ih uzimali svi kupci, bez trunke grižnje savjesti, pa su tako bosanski robovi odvođeni abisinijskim muslimanskim, hazarskim židovskim, a najčešće evropskim kršćanskim feudalcima da im robuju. Pri tome bi ih vrlo često uštrojili, jer su primijetili da kao eunusi mnogo bolje rade i ugodnije komuniciraju sa vlasnicima.
Dr. Trnavci kaže da je sad mnogo jasniji odgovor na pitanje zašto su ljudi u Bosni tako brzo prihvatili islam: “Očito je da su to činili jer bi, jednostavno, od nepravde i ropstva koje su im nametali domaći feudalci, bježali u osmanski pravno-politički sistem koji se zasnivao na monoteizmu, koji je ohrabrivao ukidanje ropstva, a podrazumijevao je robovanje jednom stvoritelju”, razmišlja profesor.
Slično važi i za prihvatanje ostalih velikih religija. Jer, najopasnije je bilo ostati pagan, na njih je sezona lova bila konstantna.