Incident u Vatrogasnoj

Neobičnije, neuglednije, a popularnije kafane mislim da nit je kad bilo nit će biti. Bila je i pozorište i politička tribina i kafana i kockarnica i fudbalski stadion

Kao što je i tog jutra Hava metlom očistila kafanski pod pun razbijenog stakla, opušaka i ostataka hrane, tako je i vrijeme učinilo isto i sa Havom i velikom većinom gostiju koji su nekada dane i noći provodili u toj kafani jednostavnog naziva Vatrogasna. Naprosto su nestali na brojnim grobljima i samo sve rjeđe memorije nas tadašnjih dječaka i momčića znaju iskopati kakav lik ili događaj i s uzdahom reći: “Eh, kad se sjetim naše Vatrogasne”!

A imamo se čega sjetiti. Neobičnije, neuglednije, a popularnije kafane mislim da nit je kad bilo nit će biti. Bila je i pozorište i politička tribina i kafana i kockarnica i fudbalski stadion. I nema ko u nju nije znao navratiti: od švercera, zanatlija, studenata, estradnih zvijezda, fudbalera do uvaženih univerzitetskih profesora. Svi su se tako znali nagužvati u omalenom prostoru sa desetak stolova koje bi popodne gazda Safet prekrio čistim, bijelim stolnjacima, rasporedivši na njima tanjire i escajg kao u kakvom boljem hotelu. I zanimljivo, na jednom takvom mjestu čuli su se pjesma, ugodni razgovori, zajebancija nastala iz doskočica, žestoke psovke pa i uvrede, kao naprimjer kad bi Enko zlatar znao reći kakvom verbalnom rivalu “šta, bolan, umišljaš ko si, boljih od tebe je puno bolničko smetljište na kojem su abortirana djeca”.

I uprkos tim i takvim razlikama te činjenici da su iza stolova popijeni potoci alkohola, uglavnom šljive i rjeđe loze, većih incidenata skoro da nije bilo. Osim kad je jednom Brko popio svoju dozu koja ga je uznijela na nivo iznad normalnosti, pa krenuo da razbija sve što se razbiti dalo i čaše i flaše i pepeljare i stakla na prozorima što su gledali u baštu, gdje su s proljeća obeharale šljive i jabuke ličile na svečanu gardu, ukrašenu, mirisnu i pravilno raspoređenu. Sutradan je kafana bila zatvorena, staklari su imali pune ruke posla, a Safet je morao u novu nabavku pića koja svaka kafana treba da ima u ponudi. Dan kasnije opet je sve bilo kao i uvijek. Ali, evo jednog dana kojem sam svjedočio, najprije u rano prijepodne.

Havajedošlaveselaibrbljiva,krenula sa metlom i krpama, Fazila, Safetova žena, pripremala im je prvu kafu, a Safet će uskoro doći iz nabavke. Raspričala se Hava o burnoj noći, došao joj pijan k’o zemlja njen tadašnji ljubavnik (ooo, koliko ih je samo Hava imala) pa navalio onako pijan i skoro nesvjestan na nju. Opisuje Hava sočnim i lascivnim riječima svoju erotsku neugodnost, sram me je ovako javno citirati, a Fazila i ja se zagrcnuli od smijeha. Bilo je proljetno prijepodne, znam po beharu koji je čak slao nježni, opojni miris sve do granice kod otvorenog prozora gdje se sudarao sa kiselkastim smradom što ga je kafana sačuvala, a sastojao se uglavnom od nikotina i alkohola. Do podne će se pojaviti prvi gosti, jedni će mahmurluk razbijati pivom,drugikafom,znalosetačnokojim redom i odakle će doći. Popio sam i ja svoju kafu, razmijenio s Havom i Fazilom poneku riječ i krenuo niz Bistrik za svojim poslom.

Predveče sam navratio u Vatrogasnu, od deset ili dvanaest stolova, samo je jedan u uglu odmah pored vrata bio prazan. Taj sto inače je Safet koristio za partije remija koje su se uglavnom završavale kad dođe vrijeme akšamluka. I ko sad da gledam, vidim gdje ko i s kim sjedi. Svako ima svoj bokalić, a meza je zajednička. Pa se čuju razne riječi, urnebesni smijeh, dovikivanje, podjebavanje, zaprđivanje. Milina jedna takoreći, nikom ništa, izgleda, ne manjka. A ne, ne, fali pjesma. I evo je, poslaogospaibrosirćudaubacinovčić u džuboks: “Nađi onu, Hasanova djeca zaplakala”!

Eto i pjesme, jedni se pridružili refrenu, drugi se naginju bliže jedni drugima da se mogu čuti i da nije Ibro naručio pjesmu, jebali bi toj spravi iz koje se čuje tužni glas pjevača sve po spisku, ovako nikom ništa - neka pjesme.

Dakle,noćpolakopada,kafanasezagrijalanaalkoholnutemperaturunakojoj su već uobičajeni psovka i razna začikavanja, ali sve diše nekom harmonijom i dobrom atmosferom. Ko kad se svi znaju, trpe, a neki poštuju i vole. Ma ko jedna porodica. A sad evo scene koja mijenja situaciju. U neko doba tri muškarca, apsolutno nepoznata, srednjihgodina,zdraveimoćnegrađe,otvoriše vrata i sjedoše za onaj jedini prazan sto odmah do ulaza.

Kafana nakratko zašuti, rijetki su nepoznati gosti koji će naći to neugledno mjestoispodnivoaasfaltakojisespušta odbistričkestanicepremabistriku.biće da su krenuli na voz, gore više je, kako rekoh, stanica odakle ćiro vozi putnike prema Dovlićima, Palama, Prači, Podgrabu... ima tih stanica još mnogo do Višegrada. Razmijeniše se ispitivački pogledi, ne rekoše jedni drugima ništa ikafanasevratiuprvobitnostanje.vika, cika,zajebancija,pjesma.trojicanovajlija se uklopila u kafanski štimung, naručila bokale i razne meze, opustila se i pričaju i smiju se kao da su došla među svoje.anisu.jer,mjerkajunjihsvevrijeme bistrički mangupi, nije im pravo što oni tu zasjedoše i ko da su u svojoj kući nadglasavaju domaćine.

- Idi, vidi ima li ona od Mehe Puzića “Moj brate u tuđini”, poželje jedan od novopridošlih, a drugi ustade, malo prošarapomuzičkojkutijiiveselouzviknu: “Evo je, ima“.

I kako krenu Puzić sa Mooooooj braaaaaate u tuđini... ”, tako se i ova trojica pridružiše snažnim grlenim nekontrolisanimglasovima,samoštostakla na prozorima ne popucaše. Izdrža kafana pjesmu, ali novacima malo. Onaj ko glavni zapovijedi onom drugom “idi, ponovi”. E tu najprije prekipi Šehi: “Halo, momci, nismo došli ovdje vas slušati”.

- Ne slušaš nas, nego Mehu Puzića i ako ti se ne sluša, ne slušaj, kaže onaj glavni što naručuje pjesme.

- Jebo te Meho Puzić i jebo te brat u tuđini, jesi l’ čuo, viknu Šeha.

Skočiše sva trojica, jedan uzeo pivsku flašu, drugi stolicu, nije šala. Ali kafana,svikojedan,navališenanjih,udri, udri, udri, ma nisu prošle ni dvije minute, sva trojica su već bila napolju. S kakvim posljedicama, samo oni znaju.

Jedan od njih bio zaboravio ponijeti aktovku, doduše, bila je prazna. Safet čekao hoće li doći, ali njega ni one drugedvojicenikadavišenismovidjeli.

I to je, eto, bila jedna incidentna situacija u Vatrogasnoj.