Dan pobjede nad fašizmom
Bila je noć 8. maja 1945. Dvorac u predgrađu Berlina. S jedne strane stola je ruski maršal Georgij Žukov kao predstavnik glavne komande Crvene armije, zajedno sa Arturom Tedderom, kao predstavnikom savezničkih snaga i Jeanom de Lattreom de Tassignyjem, kao svjedokom. Nasuprot njih su maršal Wilhelm Keitel, kao predstavnik nacističke Njemačke, zajedno sa generalom Carlom Spaatzom, kao svjedokom. U trenutku kada je Keitel stavio svoj potpis na dokument o bezuvjetnoj kapitulaciji Njemačke, zvanično je okončan šestogodišnji horor u Evropi. Fašizam je, činilo se, do nogu potučen.
Jutro nakon toga, 9. maja, svanuo je prvi dan u kojem Evropljani nisu strahovali od nacističkih zlodjela. Konačno su mogli odahnuti. Adolf Hitler i njegove falange nisu više predstavljali opasnost. Nije više bilo bombardovanja, logora, masovnih egzekucija. Zlo je poraženo.
Dan pobjede nad fašizmom se kao državni praznik 45 godina slavio u cijelom istočnom bloku. Tim povodom organizovane su parade u mnogim zemljama istočnog bloka, uključujući i Jugoslaviju. Ove parade su bile prilika da se građanima, ali i svijetu, predstave sva dostignuća zemlje, u svim aspektima života, a prije svega u oblasti odbrane i vojne industrije.
Od 1950. godine ovaj praznik se slavi i u zapadnoj Evropi, ali kao Dan Evrope. Upravo je 9. maja 1950. tadašnji francuski ministar vanjskih poslova Robert Schuman predstavio svoj plan za osnivanje Zajednice za ugalj i čelik, koju su prvobitno činile samo Francuska i Njemačka. Ova zajednica je vremenom prerasla u ono što danas poznajemo kao Evropska unija. I ka čemu stremimo.