Zar se može negirati blokada Sarajeva?

Četiri godine glavni grad BIH bio je pod opsadom i tu činjencu danas pokušavaju osporiti pojedini srpski nacionalisti, a među njima i optuženi za ratne zločine, ali uzalud se upinju - zna se gdje je ko bio 1992-1995.

nama koji smo u strahu za vlastiti život, zbog granatiranja i snajperskih hitaca, četiri godine živjeli u blokiranom Sarajevu, gdje nam je svaki dan mogao biti posljednji, doista teško padaju i vrijeđaju nas pokušaji da se dokazane povijesne činjenice dovode u pitanje, pa čak i neosnovano negiraju s ciljem promjene karaktera rata u Bosni i Hercegovini. Onima koji negiraju opsadu nisu više dovoljni falsificirani feljtoni i tendenciozni članci, nego su im potrebni okrugli stolovi i konferencije kakva je nedavno bila i ona u Beogradu, gdje su među sudionicima bili i optuženi za ratne zločine (kao Tomislav Kovač), kvaziintelektualci i drugi srpski nacionalisti koji ne mogu prežaliti što se Sarajevo usprkos svemu obranilo. Istinu o ubijanju 12.000 Sarajlija, među kojima i 1.600 djece, nije mogla preinačiti ni tzv. neovisna međunarodna komisija koju je formirala Vlada RS-A da bi istražila stradanje Srba u Sarajevu. Jesu stradali i Srbi u Istočnom Sarajevu, ali oni nisu bili u blokadi, niti su stradali masovno kao Bošnjaci, Hrvati, Srbi i drugi u središnjem dijelu grada budući da je tu ubijanje vršeno odreda, bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost.

Pod izgovorom izvođenja vojnih vježbi, 1991. godine formacije JNA su u tri faze izvršile zaposjedanje svih planinskih masiva oko Sarajeva i obavile inženjerijsko uređenje vatrenih položaja za artiljerijska oružja. Borbeni raspored jedinica tadašnjeg Sarajevskog korpusa JNA u tim fazama izvršen je po zapovijedi pukovnika Milosava Gagovića, a na terenu je kao koordinator bio artiljerijski pukovnik Mirko Vukašinović. Raspored artiljerije i drugog oružja bio je takav da se brzo i lako mogao gađati bilo koji dio grada i zbog toga je Sarajevo u 1.425 dana opsade bilo hermetički zatvoreno i onda se netko usuđuje da to osporava. Inače, u obruču dugom 62 kilometra bilo je razmješteno 1.600 topova i minobacača, 100 tenkova, 180 oklopnih transportera, više od 500 protivavionskih mitraljeza i protivavionskih topova i još 150 oružja većih kalibara. Svoj arsenal prije agresije