Upali smo u bezdan
Večeras će, na Dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom, u Narodnom pozorištu Sarajevo, predstavom “Wir Sind Volk”, slavni Laibach zatvoriti Modul Memorije
Ovogodišnji Modul Memorije ponudio je mnoštvo značajnih događaja od fotografskih izložbi i projekcija filmova, preko promocija publikacija, sve do teatarskih predstava. Jedna od tih biće izvedena večeras u 19.30 sati u Narodnom pozorištu Sarajevo, a donosi svojevrsni mjuzikl nastao po tekstovima njemačkog katarziste Heinera Müllera.
Štanastočekavečerasunarodnom, odakle je potekla ova saradnja i u kakvomvremenuživimo,zaoslobođenje govori Ivan Novak, vođa kultne slovenačke grupe.
Dobro došli još jednom u Sarajevo. Ovdje ste bili u mnogo navrata, ali u sjećanju ljudi je najviše – potpuno razumljivo jer nam je tada bilo najteže – onaj nastup u gradu pod opsadom. Šta je to što grupu Laibach najviše veže za Sarajevo i šta cijelu ekipu vraća redovno u Sarajevo?
- Sarajevo je glavni grad Bosne i Hercegovine i kao takvog smatramo za važnu regionalnu metropolu, historijski relevantnu i u svjetskim razmjerima, pa mu se vraćamo koliko god je to moguće i higijenski. Osim toga, mnoga privatna prijateljstva i uspomene nas vežu za njega.
Ovdje ste kako biste zatvorili ovogodišnji Modul Memorije, manifestaciju koja već dvije decenije gaji kulturu sjećanja. Po tome neke ideje dijeli i sa Laibachom – vi ste od samih početaka bazirali svoj otklon ka umjetnosti kroz sjećanja na neka prošla vremena, od imena grupe pa nadalje... Neću povlačiti paralele između osamdesetih i današnjice, ali ću Vas pitati koliko je bitno danas čuvati sjećanja i oplemenjavati sadašnjost sjećajući se prošlosti?
Ako je život besmislen, onda takav život uopšte nema smisla niti živjeti
- Bez znanja o prošlosti, nema budućnosti, a i sadašnjost je lišena sadržaja. Uostalom, život svakog pojedinca sastoji se od sjećanja i uspomena, s jedne strane, i vizija, ideja za budućnost, sa druge. Ako ne postoji ništa od toga, onda sam život nema smisla. A ako je besmislen, onda takav život uopšte nema smisla niti živjeti.
Vaš nastup u Sarajevu neće biti klasični koncert, već se radi o predstavi, mjuziklu specifičnog izričaja za koji ste pisali muziku i koji je baziran na tekstovima slavnog njemačkog dramatičara Heinera Müllera. O čemu se radi, odnosno šta očekuje publiku u Sarajevu?
- Šta čeka publiku u tom projektu? Prije svega – puno patriotizma i meditacije o temi kulturnog fašizma. Müller se opširno bavio njemačkim nacionalnim traumama – a time i fašizmom i patriotizmom – i to je bilo osnovno polazište u odabiru njegovih poetskih tekstova za taj projekt. Wir sind das Volk, odnosno “Mi smo narod”, dakle, govori o njemačkom procesu
Müller je Laibach poznavao bolje nego mi njega, pa nas je tom prilikom pozvao na saradnju, što se, nažalost, za njegovog života nije ostvarilo
- Müllera smo prvi put upoznali kao dramskog autora 1984, kada smo pripremili muziku za njegov izuzetan teatarski komad “Kvartet” - svojevrsnu originalnu adaptaciju “Opasnih veza” Choderlosa de Laclosa - tada u režiji Eduarda Milera u ljubljanskoj Drami. U to vrijeme nismo mnogo znali o stvaralaštvu Hainera Müllera, ali smo se dosta družili sa našim prijateljem Draganom Živadinovim, koji je znao sve o savremenom pozorištu. Živadinov je takođe bio sa nama u februaru 1985, kada smo Müllera slučajno i osobno sreli u Berlinu.
Znali smo da je on vjerovatno najveći njemački dramatičar tog vremena, da je bio izuzetno utjecajan u kontrakulturi,dajebiosvojevrsnaintelektualna superzvijezda na Istoku i na Zapadu i da je – za razliku od drugih – znao reći inekedobrestvarioddr-u.očigledno je i Laibach poznavao bolje nego mi njega, pa nas je tom prilikom pozvao na saradnju, što se, nažalost – za njegovog života – nije ostvarilo.
Kasnije smo se sve češće susretali sa njegovim radom i njegovim uticajem. Konačno nam je novu konkretnu saradnju sa Müllerom omogućila Anja
- Prema Mülerovim riječima, historijski fašizam je bio samo posebno krvava epizoda u kapitalističkom svjetskom ratu koji traje već četiristo godina i za nju je posebno samo to što je prvi put usred Evrope učinjeno nešto što je u Africi, Aziji i Latinskoj Americi bilo potpuno normalno. Fašizam u Evropi – a sa njim dva svjetska rata – posljedica i reakcija je na krizu kapitalizma u poznoj fazi imperijalizma iz početka prošlog vijeka, i uvijek se ponovo pojavljuje u različitim oblicima čim kapitalizam bude ugrožen na ovaj ili onaj način.imperijalizamkapitalizmasenikada nije završio, samo se prilagodio i savršeno funkcioniše u novoj globalnoj političkoj ekonomiji u kontekstu aktuelne podjele svjeta.
Ali, naravno, fašizam danas, u vremenu dominacije masovnih medija, ima drugačiji oblik od historijskog, političkog fašizma. Najopasniji je socijalno-kulturni fašizam, koji je uvelike utkan u instrumente i procese prividne slobode i koji fašizira društvo preko identitetnog principa. Radi se o principu izjednačavanja osobe sa medijem, aparatom,izvoromotuđenihdodatnih vrijednosti, što dovodi do radikalne