Jeftine zabave
denacifikacije, ali i o Heineru Mülleru osobno, o njegovom promatranju vlastitog života u poslijeratnoj stvarnosti te podijeljene države. Tekstove i pjesme odabrala je Anja Quickert, koja je ujedno bila i dramaturg i koreditelj predstave. Naravno, tu je i vizuelno i zvučno laibachovsko iskustvo u ovom poetsko-političkom mjuziklu koje treba doživjeti uživo.
I veza Laibacha sa Müllerom je specifična, od prve saradnje u Ljubljani daleke 1984... Možete li nam približiti taj odnos?
Quickert, predsjednica International Heiner Müller Gesellschaft i stručnjakinja za njegova djela i filozofiju, koja nas je pozvala u projekat “Wir sind das Volk”. Kroz brojne razgovore koje smo vodili sa njom tokom rada na ovom projektu, malo bolje smo upoznali ovog važnog i uvijek aktuelnog autora. Poput Laibacha, i Müller se dosta bavio njemačkim nacionalnim traumama – a time i patriotizmom. Na polju umjetnosti radikalno je prakticirao denacifikaciju Njemačke i nemilosrdno vodio Nijemce kroz čistilište kolektivne krivice. I po tome je sličan Laibachu, koji otprilike isto prakticira sa Slovencima, Talijanima, Austrijancima,amerikancima,srbima i svim drugim narodima širom svijeta, jer svaki narod ima svoju krivnju koja traži i treba dobrog i kvalifikovanog egzorcistu.
Najopasniji je socijalno-kulturni fašizam, koji je uveliko utkan u instrumente i procese prividne slobode i koji fašizira društvo preko identitetnog principa
Modul Memorije festivala MESS je odabrao i poseban datum za vaš nastup, 9. maj, koji se slavi kao Dan Evrope, odnosno Dan pobjede nad fašizmom. Čini se, nikad u bolji čas – Evropa je sve krhkija, a fašizma ima u svakom kutku kontinenta... fragmentacije i atomizacije svijesti, te do dehumanizacije kao takve.
Rekoh da nećemo povlačiti paralele, ali same se nameću: Vaš umjetnički (pro)glas u tadašnjoj Jugoslaviji i vaši nastupi sada – gdje mislite da imaju jače uporište? Ili, ako hoćete, kojem periodu između ta dva je potrebniji revolt umjetničkih struja?