Igrače razvijamo da pobjeđuju, a ne da strahuju od poraza
Trener Cercle Bruggea Miron Muslić, rođeni Bišćanin, govorio je za Sport1 i Oslobođenje o brojnim fudbalskim temama, a u centru pažnje našla se fudbalska filozofija gegenpressinga, čiji je Muslić pobornik
Točak fudbalske (r)evolucije koji se nezaustavljivo okreće u današnje vrijeme je u centar pažnje smjestio gegenpressing ili kontrapresing, izuzetno proaktivan i agresivan stil igre čiji su najveći proponenti treneri iz njemačke i austrijske fudbalske škole.
Transformacija
Predstavnikgegenpressingfudbalske filozofije je i jedan Bosanac sa trenutnomadresomubelgiji,okojemse u Bosni i Hercegovini malo zna. Mironmuslićjerođen1982.godineubihaću, a većinu života je proveo u Austriji, gdje se počeo baviti fudbalom. Muslić je za naš portal govorio o brojnim temama, od toga kako se počeo baviti fudbalom, preko svog trenerskog razvoja pa sve do toga što zapravopredstavljaesencijugegenpressinga. Belgijski klub Cercle Brugge, koji je sezonu počeo užasno, u narednim sedmicama će se boriti za tek četvrti izlazak u Evropu u historiji. U Belgiji je dilema malo, Muslića se smatra najzaslužnijim za takvu transformaciju ovog skromnog kluba.
Napočetkurazgovora,muslićnam je ukratko objasnio kako je protekla njegova igračka karijera. Kako kaže, bila je skromna, ali za njega izuzetno lijepa.
- Ja sam rođeni Bišćanin, a nije mi iznenađujuće i ne mislim da je negativno što se malo zna o meni. Nisam ja imao kao igrač veliku karijeru, odigrao sam nekih 60 utakmica u drugoj ligi Austrije, 4-5 puta sam nastupio u Bundesligi. Svoju karijeru sam proveo na nivou druge i regionalne lige. Imao sam san da ostvarim više, baš kao što i svako dijete ima san da igra na visokom nivou. Recimo da sam bio nivo drugoligaškog igrača, ali ja sam zadovoljan, ne možemo svi postati veliki igrači, inače bi bilo previše lako i svi bi bili profesionalni fudbaleri, rekao nam je na početku razgovora Muslić.
Teško odrastanje sa čestim promjenama adresa Muslića je natjeralo da ranije sazrije nego većina mladih ljudi. Od snova o profesionalnoj igračkoj karijeri svjesno je odustao i nije se pokajao.
- Ono što sam ja uvijek imao, neovisno od lige u kojoj sam igrao, bila je ta ljubav prema fudbalu. Sa 2223 godine sam bio u drugoj ligi, dao sam nekoliko golova, važio sam i za perspektivnog napadača. No, vidio sam da tu, da se tako izrazim, nema hljeba. Imao sam već tada sina, a zbog fudbala sam već dotad morao promijeniti dvije adrese. U dogovoru sa suprugom Ensadom sam odlučio pronaći neki klub u regionalnoj ligi i mimo toga naći posao i skrasiti se. Fudbal je poput cirkusa, stalno si na točkovima. Ja sam promijenio već dotad u životu nekih 15 adresa i deset škola, moji roditelji su bili prisiljeni da sele od hotela do hotela. Otac je bio konobar, a mama sobarica i nisu imali puno izbora. Radili su sve da bi obezbijedili bolji život, a ja sam želio da, jednom kad postanem otac, napravim nešto drugačije. Odlučio sam stoga da prestanem trčati za fudbalskim snovima, pošto to nije bilo realno, i da nađem klub u kojem ću zaraditi neki dinar, a da mimo toga radim i svakodnevni posao, ističe Muslić.
Raniji završetak ozbiljnih snova o karijeri pomogao mu je da se posveti trenerskom poslu puno ranije nego je to obično slučaj. Ipak, nije u to ušao sa velikim ambicijama, vodila ga je isključivo ljubav prema fudbalu.
- Činjenica da sam igrao fudbal bila mi je ulaznica u trenerski posao, kao vrlo mlad sam počeo da se bavim edukacijom o treniranju. Jedna vrata su se zatvorila, a druga su se polako počela otvarati. Sa 24 godine sam prošao prvi kurs, to je bio kurs za treniranje djece od 5-6 godina. Trebalo ih je naučiti šta je koordinacija, šta je kretanje, šta je prvi dodir sa loptom, odnosno prijem lopte. Ti si tu poput klovna, a ne trenera. Tu djecu prvo trebaznatismiriti,tojenajvećiuspjeh. Uprvetri-četirigodinenisamimaonikakve trenerske ambicije. Volio sam fudbal, vidio sam da volim raditi sa djecom i vidio sam da djeca vole doći na moj trening, ali nisam ni sanjao da ću već sa 31 ili 32 godine imati UEFA
PRO licencu, ili da ću biti trener na najvećem nivou u Belgiji.
O tome nije bilo priče, na startu je to bila isključivo čista ljubav prema fudbalu, objašnjava trener Cercle Bruggea, te dodaje:
- Kroz vrijeme sam vidio da imam nekog šlifa da radim kao trener, da radim sa grupom, sa ljudima. Iz godine u godinu to je postajalo polako ozbiljnije i ozbiljnije, a ja sam sve vrijeme radio edukaciju za edukacijom. Sa nekih 30 godina, a s obzirom na sve edukacije koje sam prošao, počeo sam upadati u oko trenerima koji su učili nas mlađe trenere, pa sam dobio ponudu da radim sa malo starijom djecom. Dotad su to bile U-10,
U-12 generacije, a to su sve bili lokalni klubovi, nije tu bilo ni velike perspektive ni novca, već čista ljubav prema fudbalu. Sa 30 godina sam dobio šansu da radim u akademiji kao pomoćni trener i tu su se stvari polako počele mijenjati. To je postalo ozbiljnije, vidio sam ponovo da mogu raditi i sa malo starijim igračima. Ni tada nije bilo još uvijek do kraja ozbiljno, u Austriji je teško doći do PRO licence ako nisi bivši igrač ili bivši reprezentativac, a ja nikad nisam prešao sa amaterskog nivoa. No, kao mlad trener sam uspio napraviti reputaciju kroz edukacije i to mi je otvorilo puno vrata za dalju karijeru.
Filozofija
Borussia Dortmund Jürgena Kloppa bila je Musliću velika inspiracija. Ipak, tek je poznanstvo sa jednom legendom Red Bull Salzburga redefinisalo Muslićev trenerski put i usmjerilo ga na stazu kojom čvrsto korača i danas. - Rekao bih da sam imao uvijek talenat da u neku grupu ljudu ubacim određenu ideju i da oni stanu iza mene, da me prate kao ludi. Ta osobina liderstva mi je uvijek pomagala. Uvijek sam volio aktivnu igru, a u vrijeme kad sam ja počinjao sa ozbiljnijom karijerom, Jürgen Klopp je bio trener Dortmunda. Nonstop sam pratio Dortmund, ali nije mi bilo jasno kako mogu uvijek tri igrača Dortmunda biti tamo gdje je lopta. Lopta je na lijevoj strani, tri igrača Dortmunda su na lijevoj strani. Protivnik dijagonalno prebaci loptu na desnu stranu, tri igrača Dortmunda su na desnoj strani. Odigraju kratki pas, opet su blizu lopte tri igrača Dortmunda. Odigraju dugi pas, opet su tu tri igrača Dortmunda... uglavnom, volio sam tu igru, ali nisam ja na početku imao pojma kako da to sklopim, nisam imao alat za to i nisam znao kako se to radi. Ideja mi je bila sjajna, ali stvarno nisam znao na koji način da to postignem. Ipak, kao svaki čovjek i svaki trener, imao sam sreću da upoznam mentora, sa kojim sam i danas u sjajnim odnosima, koji je u međuvremenupostaoimojagentidogovorio je sve moje dosadašnje ugovore. To je Franz Franky Schiemer, bivši reprezentativac Austrije i legenda Red Bull Salzburga. On je heroj njihovih navijača, bio je kapiten ovog kluba, odigrao je 6-7 sezona u Salzburgu, a u moj tadašnji klub Ried je došao kao sportski direktor. On je bio kapiten Salzburga kod Rogera Schmidta, sadašnjeg trenera Benfice, i bio je sto posto uvjeren u ideju gegenpressa kao fudbalske filozofije. Vidio je mene kao trenera, vidio je moj karakter i osobnost, te me je naučio kako da “svežem” taj sistem igre, kako da uklopim stvari, ističe Muslić.
Evidentna je strast sa kojom Muslić govori kada se spomene gegenpressing, odnosno kontrapresing. Rado nam je objasnio neke od stvari na kojima se temelji njegova fudbalska ideja, i to kroz konkretne primjere iz svog trenutnog kluba.
Ljudi misle da možeš jedan dan reći da ćeš igrati presing i da je to to. Nema šanse, ovo je nevjerovatno strukturiran sistem
- Šta je, zapravo, gegenpressing? Lako je reći da igraš presing, ali kad igraš u takvom sistemu igre, on mora biti nevjerovatno strukturiran, ljudi nisu svjesni do koje mjere. Primjera radi, mi sa Cercle Bruggeom imamo daleko najmlađi početni sastav u Belgiji i četvrti najmlađi početni sastav u svijetu. Stvari moraju biti perfektno uvezane, mi imamo najviše postavljenu zadnju liniju u Belgiji. Moja odbrambena trojka u prosjeku stoji 49 metara od našeg gola, zamislite šta vam se može desiti ako stojite praktično na centru, a nemate strukturiranu organizaciju presinga, prvi val, drugi val, kontrola prostora, odbrana kroz presing... svaku utakmicu ćete primiti pet golova, jer nema šanse da branite 50 metara iza sebe. Svi misle da znaju šta je gegenpressing i da ga je lako igrati, ali zapravo se radi o velikoj strukturi i organizaciji i iza svake dobre gegenpressing ekipe stoji jako
Intenzitet je sve u današnjem fudbalu. Od pitanja hoćete li pretrčati 11, 12 ili 13 kilometara, puno je važnije pitanje koliko ćete sprintati, a koliko pretrčati u visokoj brzini
mnogo rada u svakom danu i svakom treningu. Nakon što mi je Franky pokazao kako da neke stvari uvežem, ja sam sebe vidio u ovakvoj ideji igre. Posljednjih deset godina su bile samo edukacija i edukacija, gledao sam i gledam da naučim i znam što više, tako da sad mogu reći da sam, što se tiče presinga i kontrapresinga, na jako dobrom putu. Prema svim parametrima koji su bitni za ovaj sistem igre, mi smo daleko najbolji u Belgiji, čak smo i jedna od najboljih ekipa u Evropipremabazamapodatakakojeprate presing-parametre, poput osvojenih lopti visoko na protivničkoj polovini. Osjećam se vrlo komforno i stabilno u ovoj ideji, ali jednako bitna kao ideja je i njena implementacija, smatra bh. trener, čije se riječi mogu primijeniti i kao savjet za brojne segmente života:
- Naš posao kao trenera je da prepoznamo stvari koje su dobre i da nađemo način da ih provedemo u djelo. Potrebno je jako mnogo investirati, naravno, najviše je potrebno investirati vrijeme i trud. Nije to samo u fudbalu tako, to je tako sa svime u životu. Ljudi mogu biti uspješni u svemu ako imaju adekvatan odnos i adekvatan pristup tim stvarima. Morate davati maksimum, truditi se da naučite što je više moguće i ne zadovoljavati se polovičnim rješenjima.
U Cercle Bruggeu nisu slučajno nabasali na Muslića, nego su ga pažljivo selektirali. Kompletna priča ima dublju pozadinu.
- Izabran samo od sportskog direktora Carlosa Avine zato što sam imao u svojoj biografiji rad u akademiji od pet godina. On je znao da znam raditi sa mladim igračima i da sam uspješan u razvijanju tih mladih igrača. To je proces koji je u srži kluba. Cercle Brugge hoće da bude najmlađa ekipa u Belgiji, mi hoćemo da radimo sa igračima koji su mladi. Na kraju krajeva, Carlos hoće da dovede igrača za milion eura, da ga razvije i proda. Takav je, recimo, primjer Ayasea Uede, prošlogljetajedoveden,aovogljetaće otići za deset ili 12 miliona eura. To je jedna kompletna filozofija, a istovremeno i biznis-model. Velika je prednost imati igrače sa 20 ili 21 godinom, samo Bilbao u cijeloj Evropi trči intenzivnijeodnas,itojednunijansu.mide facto, a ne želim da ovo zvuči grubo, cijedimo te igrače kao limun. Ja im čestokažem,akonećetetrčatisada,sa20 godina, kada ćete? Sa 30 ili 32 godine već je kasno. Velika je prednost imati mladu ekipu, jer intenzivni i visokointenzivnifudbaljelakšeimplementirati kad su mladi, spremni i idu kao ludi. Dodatninamjebonusštomladiigrači vole da igraju agresivno, da imaju inicijativuidastalnonapadaju.zatosmo tako uspješni, kaže mladi trener, koji ipak ističe i značaj adaptacije:
- Moje mišljenje je da se gegenpress ideja može implementirati u svaki klub. Ja bih ovakav fudbal mogao igratiuteorijiisaanderlechtomiclub Bruggeom, ali sam isto tako uvjeren da kao trener imaš obavezu da se adaptiraš klubu u koji dođeš. Vjerujem u ideju koju imam, ali sam spreman da se adaptiram i drugoj sredini i mislim da je to vrlo važno. Ne možeš očekivati da, recimo, iz naše ekipe odeš u neku ekipu koja je uspješna i osvajala je trofeje igrajući svoj sistem igre, i onda od tih igrača očekivati da rade ono što su radili naši mladi igrači.
Kvalitetni igrači
Nakon deset kola, Cercle Brugge je bio na dnu tabele. Jedini cilj nakon što je Muslić preuzeo vođenje tima bio je da se izbori opstanak.
- Ekipu sam preuzeo nakon deset kola na posljednjem mjestu na tabeli. To je čar ovog našeg puta. Mi smo krenuli sa posljednjeg mjesta, tri ekipe idu u drugu ligu i naš cilj je bio jednostavan, samo da se iščupamo i ne odemo u niži rang. Kroz rad, trud i čistu ideju, u koju smo vjerovali sa velikom ubijeđenošću i posvećenošću, bez trunke odstupanja, stvorili smo nešto poput pokreta. Mi imamo izuzetno lošu reputaciju u Belgiji među drugim klubovima, niko ne voli igrati protiv nas zbog našeg visoko intenzivnog načina igre. Ja sam uvijek ponosan kad kolege komentarišu našu igru, kad me pitaju prije ili poslije međusobnih utakmica, pa dragi Mirone, kako ti to radiš? Igrate kao ludi, kao mravi ste, napadate non-stop. To mi je jako lijepo i drago vidjeti. Krenuli smo sa samog dna, a kvalificirali smo se u doigravanje za Evropu. Imamo sada šansu da se plasiramo u Evropu, ali moramo osvojiti četiri boda više nego Standard Liege i Gent, koji su veliki belgijski klubovi, sa budžetom četiri ili pet puta većim od našeg. No, za nas je to sjajan izazov u kojem uživamo, poručuje Muslić.
Morali smo se dotaći i bh. fudbala. Muslić vjeruje u naš potencijal i dao nam je dobronamjeran savjet.
- Interes za Premijer ligom BIH nemam, a reprezentaciju BIH pratim kao navijač. Nisam u poziciji da komentarišem bilo šta, ja sam navijač i mislim da imamo veliki potencijal. Doći će, ako Bog da, dan kad će se maksimalno iskoristiti potencijal koji BIH ima. Imamo kvalitetne mlade igrače i u Bosni i Hercegovini i u inostranstvu, potencijal koji imamo je zaista ogroman i trebamo naći način da ga realizujemo. Obrazovanje je sve u životu, moramo se tome posvetiti maksimalno. Non-stop krivimo neke druge ljude, neke druge organizacije, a nikako ne tražimo način da mi budemo bolji. Moramo se uvijek pitati jesmo li mi uradili sve što smo trebali, jesmo li dali maksimum? Mi limitiramo sami sebe. Ja sam sto posto Bosanac, sto posto Bošnjak, ja volim i cijenim našu kulturu, ona je meni divna. Ipak, iz drugog ugla posmatram neke stvari. Ja sam Bišćanin u Bruggeu, kojeg niko nije gledao po mjestu rođenja, gledali su me samo prema tome kako radim svoj posao, ističe Muslić.
Nekoliko igrača je posljednjih godina iz Premijer lige BIH prešlo direktno u Belgiju i većina ih se nije uspjela nametnuti. Trener Cercle Bruggea nije ih imao priliku detaljno gledati, te nije želio komentarisati razloge zašto se nisu uspjeli nametnuti. No, pojasnio je generalno zahtjeve koje belgijski fudbal stavlja pred sve igrače.
- Ne mogu konkretno govoriti o igračima koji su iz BIH došli u Belgiju i nisu uspjeli, nisam ih previše gledao i ne bih bio korektan da komentarišem. Ono što generalno mogu reći o Belgiji jeste da je ovo jedna od fizički najzahtjevnijih liga u Evropi i svijetu. Fizika je ovdje sve. Ovdje moraš biti u stanju da po potrebi trčiš u visokoj brzini ili u sprintu i u prvoj i u 90. minuti. Bez toga nemaš šanse. Čak 14 igrača je u prošlom prelaznom roku otišlo iz Belgije u lige petice. Ova liga je tržište za najbolje lige i klubove svijeta. Da budeš u konkurenciji za takve klubove, moraš biti fizički izuzetno jak, kaže Muslić i navodi konkretne, numeričke primjere:
- Znam sve parametre vezane za moje igrače nakon svake utakmice. Igram u formaciji 3-4-2-1, a moja tri centralna defanzivca u prosjeku pretrče u sprintu 300 metara po utakmici, te 800 metara u visokoj brzini. Moj lijevi bočni ima 1.400 metara trčanja u visokoj brzini i 400 metara sprinta. Sprint se računa za distancu pređenu u brzini preko 24 kilometra na sat, a za brzine između 20 i 24 kilometra na sat govorimo o trčanju u visokoj brzini. Zamislite koliki su to prosjeci. Pet je stavki bitno napomenuti kod trčanja u fudbalu, to su trčanje u visokoj brzini, sprint, akceleracija odnosno ubrzavanje, deceleracija, odnosno usporavanje te na posljednjem mjestu, ukupno pokrivena distanca. Ona je tek na petom mjestu, a intenzitet je sve u modernom fudbalu. Možeš pretrčati 12 kilometara u jednoj utakmici, a da nisi bio u stanju da odradiš niti jedan sprint nakon 60. minute, ili ćeš odraditi jedan sprint, pa nećeš imati snage da to ponoviš kroz naredne četiri minute. Mi treniramo u skladu sa zahtjevima našeg fudbala. Sprint, repeticija, sprint, repeticija, trčanje u visokoj brzini, repeticija... morate raditi tako, trčanje se trenira trčanjem, nema tu neke filozofije.
U nedavnom razgovoru, selektor mlade reprezentacije BIH Igor Janković je savjetovao svim trenerima da prođu obrazovanje kroz akademiju i generalno rad u mlađim kategorijama. Isto mišljenje potpisuje i Muslić.
- Odmah bih to potpisao. Fundament svoje karijere i svog znanja stekao sam u akademiji. Konstantno učim i svaki dan pravim greške i onda ih ispravljam, ali osnovu svog znanja sam stekao kroz pet godina rada u akademiji. Svakom kolegi savjetujem da krene iz akademije. Nama treneri iz svih dijelova Evrope dolaze na stažiranje i uvijek im kažem, ako imate priliku, radite u akademiji, nebitno da li ste glavni ili pomoćni trener. Meni se ništa bolje u životu nije moglo desiti, poručuje naš stručnjak.
San o Premiershipu
Nije lako razviti ekipu u gegenpressing stilu. Za takvo što potrebno je mnogo rada.
- Ništa nije došlo preko noći. Te stvari dođu uz godine i godine na terenu. Kad pričamo o presingu, jasno je da u njemu svi moraju učestvovati, stvara se mentalitet jata, mentalitet roja, poput roja osa. Presing izgleda izuzetno haotično, ali je sve strukturirano. To je strukturirani haos, i to haos je samo za protivnika. Mi tačno znamo ko napada, ko dolazi, ko brani, imamo principe za sve. Sve uvijek počinje individualno, sa jednim igračem, i uvijek sve počinje sa prvim sprintom. Postoje tri reference u ovom sistemu fudbala, prva je lopta, odnosno pozicija lopte, druga referenca je pozicija saigrača, a tek onda se orijentišemo na protivnika. Iz tog razloga presing ekipe non-stop stvaraju preopterećenje tamo gdje je lopta. Kad biste zamrznuli sliku u momentu kad, recimo, lijevi stoper doda loptu lijevom beku Bayerna, vidjeli biste, naprimjer, četiri igrača Cityja i dva Bayerna. Ili u nekoj sličnoj situaciji, pet igrača Cercle Bruggea i tri igrača nekog našeg protivnika. Naša orijentacija je lopta, mi pokušavamo da napravimo overload, odnosno opterećenje u blizini lopte. Nas nikako ne interesuje to da li oni imaju tri potpuno usamljena igrača na drugoj strani. Nikad oni neće naći ta tri igrača ako je pritisak tako velik. Sve počinje od prvog sprinta, od presing-okidača kad prvi igrač krene u sprint. Ako je prvi sprint u najvećem mogućem intenzitetu, kao igrač koji prima loptu, ti si već pod stresom. Lopta nije ni došla do tebe, a već neki manijak kao lud trči prema tebi. Što je najgore, on nije sam, drugi ga već prati, a iza njega još dvojica trče na igrače kojima bi ti potencijalnododaoloptu.uvijekimamo brojčanu prednost sa overloadom, 7 na 5, 5 na 3, 5 na 2 ili 4 na 2. Kreiramo rondo svugdje na terenu. Gegenpressing je proaktivni stil igre, nema čekanja, napada se. Moraš biti sposoban da to strukturiraš i onda su šanse da ćeš biti uspješan vrlo velike. Mislim da su veće nego kad čekaš grešku protivnika i kontranapad. Preferiram pobjedu od 1:0 nad onom od, recimo, 4:3, ali mi uvijek napadamo protivnika, uvijek smo aktivni i mislim da i publika to voli, ističe Muslić i navodi nam još jedan inspirativan primjer:
- Prije četiri sedmice smo igrali kod kućeprotivgenka,onjelidernatabeli, alimismoodigralifantastičnuutakmicu. Igrali smo 1:1, a u posljednjih deset minuta imali smo sedam udaraca ka protivničkom golu. Oni imaju dva najbolja napadača u Belgiji, Pantsila i Tresora,iobojicaiduupremiershipna krajusezone,zapreko35milionaeura po igraču. Pitali su me nakon toga je li me bilo strah da će nas Genk kazniti, da ćemo napraviti grešku i da ćemo primiti gol jer smo agresivno napadali. Rekao sam tada da mi razvijamo igračedapobjeđujemoutakmice,ane da se bojimo poraza. Ta moja rečenica je izazvala odjek i završila je na naslovnoj stranici velikih medija u Belgiji. To je zaista nešto iza čega stojimo, i ja u to duboko vjerujem.
Muslićev san je da jednog dana vodi klub u Premiershipu.
- Ako već imamo pravo da sanjamo, za mene je engleska Premier liga poput sna. Tamo bih volio da radim, mislim da bi tamo moj način igre dobro prošao, taj duh ekipe koja je aktivna, želi da napada i ne boji se, sve radi zajedno. Zamislite onu tradicionalnu englesku atmosferu i nabrijanu publiku u kombinaciji sa visokim intenzitetom fudbala, sve bi gorjelo, poručuje trener Cercle Bruggea.
Cijeli razgovor sa Mironom Muslićem posvetili smo fudbalu. Za kraj smo željeli znati i ko je Miron mimo fudbala.
- Živim miran i tih privatni život. Sa suprugom Ensadom u braku sam već 19 godina, imamo troje djece. Što se privatnog života tiče, ne mogu biti sretniji, imam stvarno sve. Ipak, jako mi teško pada što je moja porodica još u Austriji, a ja sam u Belgiji sam. Inače, volim fudbal i puno vremena provedem u tome. Volim čitati, čitam o geopolitici, vjeri i historiji. Imam tri bosanskaherojaokojimasammnogo čitao i čija me priča fascinira. Sportski heroj mi je Ivica Osim, izuzetno cijenim Dinu Merlina, to je vrhunac jedne muzičke karijere na najvećem nivou, on je kao Jose Mourinho ili Pep Guardiola, ako ga smijem uporediti sa fudbalskim veličinama današnjice. Konstantno se dokazuje i ponavlja iz godine u godinu i ruši rekorde. Treći je rahmetli general Izet Nanić, to su moji heroji i moja inspiracija, zaključio je Muslić.