Tajna partizanska bolnica Franja
Dan otvorenih vrata u muzejskom prostoru Partizanske bolnice Franja, naš je suradnik iskoristio za posjetu ovom najčuvanijem partizanskom objektu u Sloveniji
Autom smo stigli u malo slovensko mjesto Cerkno, a onda asfaltnom cestom, prateći korito rijeke Zapoške, stigosmo na turistički parking za posjetitelje muzej-bolnice, odnosno posljednju stanicu za automobile. Nastavak je pješačenjem. Biro je već zatvoren, a kako smo znatiželjni i željeli vidjeti najskrovitiju bolnicu, nije nam bilo teško, ustvari, bilo je veoma naporno, pa u nekom dijelu i opasno probijati se kanjonom vrlo brze rijeke i njenih slapova.
Na nekim mjestima se ne može mimoići sa osobama iz drugog smjera, a kako slapovi raskošno razbacuju kapljice po daskama koje su u jednom dijelu kanjona jedina staza prema našoj destinaciji, daske su klizave, ali idemo dalje, moramo. Kako sve više uzvodno idemo, očekujemo ukazanje bolnice, ali jok. I onda je ugledasmo: jedna mala baraka, recepcija iz koje izlazi čovjek i zaključava je. Staniii!, povičem ja, jer sam na panou pročitao da je kraj radnom vremenu, što na parkingu za aute nije naznačeno.
Portir, a prije bi se reklo kustos, jer je tako detaljno opisao i kazao nam mnogo o bolnici, te nas proveo kroz ostale barake/ambulante u kojima je kao od jučer završenog rata sve na svome mjestu; tu je rendgen, zubna ambulanta sa brusilicom kakvom su nam kao djeci nekada brusili zube, kirurški instrumenti, na koje se odmah zbog trauma iz djetinjstva ježim, kreveti, stetoskop, tlakomjer, doduše - sve su to staromodni instrumenti, ali autentični. Bolnica je imala i vlastitu elektranu, čiji pogon turbina nije bio problem, s obzirom na brzake rijeke Čerinščice.
Naš vodič je, kada je već ostao izvan radnog vremena, detaljno opisao i nastanak bolnice, tajnost lokacije, dopremanja medikamenata i sanitetskog materijala. Sama ideja da se 1943. počne graditi partizanska bolnica, bila je liječnika Viktora Volčjaka koji je sa grupom partizana u nepristupačnoj lokaciji Pasice, klancu u Dolenji Novaki, izgradio bolnicu, a uz sugestije lokalnog stanovništva i Janeza Peternelja koji je bio mještanin i poznavao teren.
Bolnica je izgrađena pored potoka Pasica, čiju sam nepristupačnost već opisao. Već 1943. su u prvoj sagrađenoj baraci primljeni prvi ranjenici, koje je 31. slovenska brigada morala hitno evakuirati. Bolnica je imala kapacitet za 120 ležećih pacijenata, a skrbilo se o 522 teško ranjene osobe. Pored Slovenaca, u bolnici Franja su liječeni i ranjenici drugih jugoslovenskih naroda, pa i Talijani, Austrijanci, Francuzi, Rusi, Poljaci, Amerikanci, a jedan Nijemac je ostao i nakon rata uz osoblje bolnice.
Posebnost ove bolnice je tajna njene lokacije koja se skrivala i od partizana koji su, ako su morali doći, dovođeni noću i to zavezanih očiju, a mitraljeska gnijezda su osiguravala pristup bolnici, koju Nijemci do kraja rata nisu uspjeli otkriti. Bolnica Franja je dobila ime po glavnoj liječnici Franji Bojc Bidovec, koja je upravljala bolnicom. Američko udruženje veterana pilota Drugog svjetskog rata je za spašavanje pilota Harolda Adamsa, srušenog nad Slovenijom, bolnici Franja dodijelilo nagradu. Bolnicu je 2007. pogodila teška poplava, pa je obnovljena i restaurirana, te ponovno otvorena za posjetitelje.