Kcionalna komunikološka oška studija
Dr. Bože Skoke anje država”
novna tema ove knjige. Autor se, zapravo, bavi trendom predstavljanja i komunikacije država u međunarodnim odnosima, koji je dugo prisutan u povijesti, ali dobija posebno značenje i primjenu u 21. stoljeću.
Pa, kako to danas države i društva komuniciraju?
Najprije kroz strukture javne vlasti, odnosno javnu diplomaciju u međunarodnim odnosima. Ovdje je riječ o političkoj komunikaciji.
Zatim kroz državnu propagandu, političku, vojnu, ekonomsku. Podsjetiću da je Katolička crkva u XVII stoljeću, dakle, vijek prije XVIII stoljeća koje se smatra stoljećem opismenjavanja stanovništva, osnovala ured – Congregatio de propaganda fide (Ured za širenje vjere) prije 400 godina, tačnije 1622. Propaganda se prikriveno i elegantno ispoljava u diplomaciji, a manje skriveno i nerijetko brutalno u ratovima. Zbog toga se kaže da u ratu najprije strada istina. Tome smo svjedočili i svjedočimo i u ovim našim kratkim životima. Dakle, ovdje je riječ o propagandnom aspektu komunikacije.
Država komunicira i kroz medije, medijsku produkciju i međunarodnu informativnu razmjenu. Države su, sredinom XIX stoljeća, osnivale informativne agencije, poput Havas-a, Reutersa, Wolf Biroa, a kasnije i Associated pressa, France pressa i drugih, kako bi na međunarodnom planu pokazale svoju moć i dostignuća, te promovirale svoje vrijednosti. Kasnije su to činile posredstvom radija, TV, a danas interneta. Ovdje je riječ o međunarodnoj komunikacijskoj razmjeni i image makingu, odnosno kreiranju imagea.
Društvakomunicirajuikrozkulturu, odnosno međunarodnu kulturnu razmjenu, kroz umjetnost (književnost, muziku, teatar, film, slikarstvo, vajarstvo), kroz popularnu kulturu, ali i kroz društvene mreže oko čijih se implikacija vode prijepori, čak pravi diplomatski ratovi, kao oko kineske društvene mreže Tiktok, koju Amerika želi čak i zabraniti, ili Facebooka i Instagrama, koji bi zbog pravne regulacije, mogli postati ograničeni ili čak nedostupni u zemljama EU. Ovdje je riječ o globalnoj (internet) komunikaciji.
Društva komuniciraju i stilovima življenja (kulinarstvom, turizmom, kulturom življenja, tradicijom, vjerovanjima, običajima, folklorom, predanjima, odijevanjem, korištenjem slobodnog vremena) i ovoj se interkulturalnoj komunikaciji posvećuje sve više pažnje.
Profesor Skoko se u svojoj knjizi – “Strateško komuniciranje država” bavi svim ovim aspektima komunikacije. Zbog toga je njegova knjiga pisana u dva toma: U prvom se tomu, kroz šest poglavlja, razmatraju najprije mogućnosti brendiranja države, interkulturalne komunikacije, problemi i mogućnosti javne diplomacije, i s tim u vezi međunarodnih odnosa s javnošću, mogućnostima image makinga i brendiranja država i društava. Procesu brendiranja, tačnije, potrebi da se država promatra kao brand posvećuje se posebna pažnja. U knjizi autor navodi brojne primjere brendiranja različitih proizvoda, ali i kulturnih sadržaja, kulture i načina života, kao važnih aspekata brendiranja same države.
U drugom tomu autor se bavi područjima primjene strateškog komuniciranja, te konačno upravljanjem
Autorova desetogodišnja istraživanja prezentirana su na 854 stranice, potkrijepljena brojnim citatima drugih autora, primjerima iz Hrvatske, zemalja regije, ali i Kanade, Južne Koreje i ostalih dijelova svijeta
Propaganda se prikriveno i elegantno ispoljava u diplomaciji, a manje skriveno i nerijetko brutalno u ratovima. Zbog toga se kaže da u ratu najprije strada istina
hrvatskim identitetom i imageom i to kroz izbor tekstova drugih autora koji ova pitanja problematiziraju iz perspektive svojih kompetencija: kulturoloških, komunikoloških, povijesnih, politoloških...
Ukupno 24 autora, među kojima su univerzitetski profesori, komunikacijski teoretičari i praktičari, diplomate, manageri, publicisti razmatraju važna pitanja međudržavnih odnosa i različitih komunikacijskih strategija država u savremenom svijetu.
Autorova desetogodišnja istraživanja prezentirana su na 854 stranice, potkrijepljena brojnim citatima drugih autora, primjerima iz Hrvatske, zemalja regije, ali i Kanade, Južne Koreje i ostalih dijelova svijeta.
Ova knjiga, zbog svog istraživačkog pristupa, ima karakter studije, a zbog obilja teorijske građe i karakter udžbenika, te zbog toga predstavlja dragocjenu literaturu za studente komunikologije, mediologije, politologije i diplomacije, kulturologije, propagande, advertizinga, image makinga, brendinga, online komuniciranja, etnologije, povijesti...
Pisana je razumljivim publicističkim stilom, uz obilje fotografija i ilustracija, bogato opremljena. Izdavač knjige je Synopsis Zagreb, 2021. godine.
U knjizi autor analizira i pokušaje upravljanja identitetom i imidžom nekih od država nastalih na području bivše Jugoslavije: Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Srbije uz analizu njihovih pristupa i dosega. Za nas posebno značajno, pitanje je strateškog komuniciranja države Bosne i Hercegovine, upravljanja njenim ugledom, kulturnom diplomacijom i brendiranjem... Istraživanje profesora Skoke, pod okriljem njemačke Fondacije “Friedrich Ebert”, publicirano je, zajedno sa preporukama, 2015. godine u publikaciji – “Strateške smjernice za brendiranje Bosne i Hercegovine”. U njoj su kao najveći aduti Bosne i Hercegovine za njeno međunarodno pozicioniranje prepoznati: “mentalitet ljudi, gostoljubivost i otvorenost, te prirodne ljepote i prirodna raznolikost”.
Nažalost, ni prije ni poslije toga, niti jedna vladajuća garnitura nije prepoznala važnost image makinga i brandinga, odnosno potrebe za definiranjem komunikacijske strategije naše zemlje.
A, imamo se čime predstaviti, naročito dugom tradicijom življenja na ovim prostorima, tisućljetnom poviješću Bosne, tokom koje je oblikovana posebna kultura, o kojoj se ne zna dovoljno u svijetu i čije vrijednosti kao da nisu svjesne niti generacije njenih žitelja.
Osim zapisa Konstantina Porfirogeneta iz 10. stoljeća u kojem se pominje Bosna, u kulturno-historijskom naslijeđu posebno mjesto zauzima Povelja Kulina bana, koja je “rodni list Bosne i Hercegovine”. Poveljom koju je bosanski vladar Kulin ban napisao 1189. godine, obećava vječni mir Dubrovčanima, vječno prijateljstvo dubrovačkom knezu Krvašu i dopušta Dubrovčanima, slobodnu trgovinu po njegovoj zemlji bez plaćanja bilo kakvih nameta. O ovom dokumentu i njegovoj civilizacijskoj vrijednosti svijet ne zna dovoljno, jer je originalni primjerak otuđen početkom 19. stoljeća i nalazi se u Sankt Peterburgu u Rusiji, pod okriljem Ruske akademije nauka i umjetnosti, a u dubrovačkom arhivu čuvaju se preostala dva prijepisa.
Stećci kao jedinstveni monolitni kameninadgrobnispomenicibosanskih Bogumila, ali i unikatni brand bosanskog materijalnog naslijeđa, proglašeni su svjetskom kulturnom baštinom 2016. godine. Miroslav Krleža o stećcima u svojim esejima piše: “Bosanski nadgrobni spomenici prate tok naše likovne civilizacije od IX stoljeća pa do pada Bosne, zemlje patarenske, godine 1463”. Pišući o sklopljenim ljudskim rukama kao čestom motivu stećaka, Krleža zapaža: “Nema ni jedne ljudske pojave koja bi na ovim spomenicima klečala sklopljenih ruku u molitvi pred smrću...”.
O rukama kao motivu kamenih monumenata pisao je i Mak Dizdar, između ostalog, i u svojoj zbirci “Kameni spavač”. On piše: “Motiv ruke na nadgrobnim spomenicima nije iščezao sa nestankom Crkve bosanske. Na jednom nišanu iz XVI vijeka na Alifakovcu u Sarajevu i danas se može vidjeti lijepo svedena predstava ispružene ruke prema nebu i mjesecu na njemu”.
Inspiracija, priručnik i vodič
Ali, ne samo stećci već i Stari most i Stari grad u Mostaru i Most Mehmedpaše Sokolovića u Višegradu na UNESCO-OVOJ su listi svjetske kulturne baštine.
Malo je poznato da jedan od najstarijih pomena bosanskog jezika potiče iz 1436. godine i da je nastao u Kotoru, a prvi rječnik bosanskog jezika koji je napisao Muhamed Hevai Uskufi datira iz 1631. godine. Na bosanskom jeziku pisana su brojna književna djela, pjevane pjesme, čuvena sevdalinka...
Bosna i Hercegovina je zanimljiva, inspirativna, posebna... Upoznaju je sve više turisti, ali je ona i dalje terra incognita, ne samo u smislu materijalnog i nematerijalnog kulturnog naslijeđa već i svega onoga što je ona danas.
O potrebi promocije i predstavljanja Bosne i Hercegovine, u smislu pojma brendiranja, govorio je i pisao profesor propagande i reklame dr. Besim Spahić, a sada evo i profesor dr. Skoko.
Osmišljavanje strategije komuniciranja države Bosne i Hercegovine važno je političko, ali i društveno pitanje.
Odgovore na njega ne mogu dati vladajuće garniture, jer to ne žele, ne znaju, ili čak rade protiv interesa zemlje u kojoj vladaju i koriste različite privilegije. Zadaća je to dobronamjernih i obrazovanih ljudi koji znaju, ili će prepoznati važnost strateškog komuniciranja države.
U tom cilju knjiga profesora Skoke “Strateško komuniciranje država” svakako je inspiracija, priručnik i vodič.