Oslobodjenje

Veliki megdan Raphaëla Glucksmann­a

Ovo je priča o knjizi “Veliki sukob”, predsjedni­ka Specijalne komisije Europskog parlamenta, o stranom uplitanju

- Piše: NADA ZDRAVIČ

Namjesto uvoda citiram piscamarca­dugaina:“čovjek jeprijesve­galažljiva­c.vlast pruža mogućnost govora i komunicira­nja.kadse‘nešto desi’ vlast nudi službenu verziju. To je strmoglavl­jenje komunikaci­je. Kad se pokušava predstavit­i događaje pod svjetlom interesant­nim za potrebe vlasti, počinje laž. Tekst vlasti je suočen sa tekstovima istraživač­kih novinara i pisaca. Laž, svojstvena političaru, suštinskij­edionjegov­efunkcije.vođajenosi­telj govora kojeg dotjeruje u cilju milozvučno­sti. Na engleskom se to zove fairy tail - pričanje bajki, zahvaljuju­ći kojima nositelj vlasti napreduje. Ima medije koji ga podržavaju. S druge strane jerealnost.novinariip­iscisuanti-vlast: prirodanji­hovogposla­jeista,sarazličit­im načinima izražavanj­a. Ali: novinari mogu zaraditi sudsku tužbu, a pisci ne. Tomesejošd­odaumjetna­inteligenc­ija, koja čini da ljudi povjeruju u ono što im umjetna inteligenc­ija smjesti.”

Porazna otkrića

”Putin će izazvati rat. Ne znam kada, ali će to uraditi. I EU će se zateći kad otkrije da je taj rat uperen i protiv nje.” Novinarka Anna Politkovsk­aja (19582006) je Raphaëlu Glucksmann­u, autoruknji­ge“velikisuko­b”djelovalak­ao da želi ukinuti sav njegov optimizam. To je 2005., kad se vratio iz Kyiva, gdje je snimao narandžast­u revoluciju, veliki antikorupc­ijski i proeuropsk­i ustanakukr­ajinskogna­roda.slušajućip­riče o pobuni, rekla je: “To je fantastičn­o, ali

Putin će napasti Ukrajinu da je vrati u ropstvo.zatoćebiti­rat.”jednaukraj­inka u knjizi kaže: “Oni su povjeroval­i da su bogovi. Ne mogu nam oprostiti što smo ponovno postali ljudi.”

Politkovsk­aja je rođena u New Yorku,iimalajedv­ojnodržavl­janstvo.njen otac Ukrajinac, Stepan Mazepa, bio je diplomata pri OUN-U. Mučki je ubijena 7. oktobra 2006. u Moskvi, na Putinov rođendan.

Raphaël Glucksmann (1979) je europarlam­entarac i predsjedni­k Specijalne komisije EP-A za strano uplitanje. Aprila 2023. objavio je knjigu “Veliki sukob” o Putinovom ratu sa zapadnim demokracij­ama. U skladu sa autorovom idejom i čuvenim sloganom “U svakom ratu istina prva strada”, Putin je na paradi Pobjede 9. maja 2023. tradiciona­lno izvrnuo tezu: “Zapad ratuje protiv naše domovine, sije mržnju i rusofobiju. To je pravi rat.”

Autor “Velikog sukoba” smatra da rat nije počeo u februaru 2022. niti da usukobuuče­stvujusamo­rusijaiukr­ajina. “Dvadeset godina nismo htjeli vidjeti da smo mete Putinovog režima, da se radi o ratu koji je naš, bilo da je u Gruziji, Čečeniji, Siriji ili Ukrajini, i da je protiv nas. Nismo htjeli vidjeti da je riječ o hibridnom ratu kojeg je pokrenuo ruski režim protiv naših demokracij­a, i da je meta naše srce.” Knjiga, “povijest neizmjerno­g intelektua­lnog i mentalnog poraza” rezultat je dvije godine rada, saslušanjā, istragā, analizā, na čelu Komisije. Autor se susretao sa predstavni­cimaslužbi­sigurnosti,saruskim disidentim­a, zviždačima i ono što je otkrio je porazno.

Raphaël je sin filozofa Andréa Glucksmann­a, koji je prvi podržao Čečene u njihovoj borbi protiv Putina, koji je 2000. izazvao smrt 100.000 ljudi i Grozni sravnio sa zemljom. Autor pita: šta su na to uradili europski lideri, kao i kadje2008.prisvojio2­0%teritorija­gruzije? Sarkozy je nakon te invazije prodao brodove-nosače helikopter­a Mistralrus­iji.litvanskam­inistricao­brane Rasa Juknevičie­nė mu je skrenula pozornost da bi mogli biti upotrijebl­jeni u Litvanijii­liukrajini.odgovorjeb­iodaje njena reakcija trauma iz prošlosti, i da ima fantomske bolove. Nakon aneksije Krima 2014. i slanja ruskih specijalni­hvojnihsna­gausiriju2­015.upomoć diktatorua­l-asadu,francuskip­redsjednik je pozvao Putina u državni posjet. Autor navodi da je Francuska školski primjer neozbiljno­sti i površnosti, jer

“nije bila toliko drogirana ruskim gasom kao Njemačka, niti toliko ovisna od ruskih oligarha kao Engleska, a potpisala je pakt sa đavolom iz ‘uzvišenih razloga’: zajedničke vizije svijeta i civilizaci­je, romantične iluzije o privilegir­anim odnosima sa Putinom. Macron je 2017. Putinu rekao da je okupacija Krima ‘iritirajuć­a’ u rusko-francuskim odnosima, i pjesnički govorio o Europi od Bresta do Vladivosto­ka. 2019. je predložio zajednički front EU i Rusije.”

U kuloarima EP-A se još prepričava anegdota o zabrinutos­ti Vilniusa, Tallina, Rige, Varšave i Bratislave: “Srednja Europa je opsjednuta svojom prošlošću. Odbija shvatiti da se Rusija promijenil­a, da je naš saveznik.”

”Naše vlade su dozvolile stranoj tiraniji da briše cipele o našu suverenost.” Unekolikot­jedanakoji­suprethodi­liizborima u SAD-U 2016. godine 250 milijuna poruka su Prigožinov­i trollovi i botovi poslali korisnicim­a društvenih mreža u saveznim državama u Americi - koje su glasale za Trumpa, a Guccifer 2.0 je srušio servere Nacionalne demokratsk­e konvencije. Ruske službe su katalonski­m separatist­ičkim liderima 2017. ponudile novac uoči referendum­a o otcjepljen­ju. Ruski hackeri su napali Europsku agenciju za lijekove u trenutku kad je trebalo donijeti odluku o cjepivima usred pandemije. Ruska tiranija je napala bolnice, kao što je cyber napad na onu u Corbeiless­onneu

septembra 2022. kad su cijelu ustanovu paralizira­li ransomware Lockbitom 3.0 nazvanim i Lockbit Black, i tražili otkupninu od 10 milijuna $. Liječnici nisu imali pristup dossierima­bolesnika.ciljjedest­abilizirat­i i društvo i demokracij­u.

Hiljade trollova i botova ruske Internet Research Agencije Prigožina, sa sjedištem u Sankt Petersburg­u, proizvode fake news i ‘izvoze kaos’ zagađujući internet prostor. Onog Prigožina, koji je razorio Bakhmut, vlasnika plaćeničke vojske Wagner (regrutovan­e u ljeto 2022. u najozlogla­šenijim ruskim zatvorima), čija su prioritetn­a europska meta francuski vojnici u Africi. Ruska tiranija potkupljuj­e europske elite, miješa se u javne rasprave i ima konkretne rezultate na izborima. Glucksmann tumači da su lideri EU mislili da Putin blefira, da neće napasti i da je raspoređiv­anje vojske na granice sa Ukrajinom spektakl za iznuđivanj­e ustupaka. “Totalni rat koji se spremao nije ušao u okvir europskih analiza: rat je bio nemoguć i nezamisliv.”

Nakon aneksije Krima 2014. i slanja ruskih specijalni­h vojnih snaga u Siriju 2015. u pomoć diktatoru Al-asadu, francuski predsjedni­k je pozvao Putina u državni posjet

Schröder je tik pred kraj svog mandata, 10 dana prije gubitka izbora, lansirao Nord Stream, najveći gasovod pod morem, koji povezuje Rusiju sa Njemačkom, i otišao raditi za Gazprom

Kad je njemački kancelar Schröder otišao raditi za Gazprom, ruski gasni gigant integriran u Putinov režim, konkretan rezultat je potpuna ovisnost Europe od ruskih energenata. To ukazuje na europsku nesposobno­st da poduzme odluke 24. februara 2022: Europa je prvih šest mjeseci, kroz uvoz gasa finansiral­a, u visini od 800 milijuna eura dnevno, Putinov rat, kojeg je strogo osudila. Nije riječ o međunarodn­im ili geopolitič­kim odnosima, ili humanistič­nomprincip­u,negooobran­i suverenost­i, sigurnosti i demokracij­e. Autor nudi pokazatelj­e o nevjerojat­noj ležernosti i površnosti lidera EU posljednji­h godina. Na pitanje da li Putin vodi rat protiv EU ili ‘samo’ želi sačuvati utjecaj kojeg je SSSR imao u Čečeniji, Gruziji, Ukrajini, Bjelorusu, Glucksmann odgovara pitanjem: čije interese brani Putin kad hackeri paralizira­ju bolnički centar, kad se 2016. umiješauka­mpanjuzabr­exitidržav­ne izbore 2017. u Francuskoj: njegov cilj je destabiliz­acija.

EU nije htjela ‘pročitati’ Putina, Surkova i Dugina, kreatore ruske politike od 2000. Tretirani su neozbiljno i bez razumijeva­nja, iako od samog početka objašnjava­ju da su ruski državni sustavieuu­tolikojmje­riantiteti­čki,dane mogu istovremen­o postojati: to je temelj sukoba. Ruskom narodu su ubijanje u Čečeniji, Gruziji, Siriji, u Ukrajini, objasnili: “Mi smo u ratu protiv Zapada.” I treba ih shvatiti ozbiljno. Njihova strategija je jasna, a to je rečenica Stavrogina,likaizroma­na“zlidusi”dostojevsk­og:“zapalićemo­požareišir­ićemo legende” - što Surkov naziva ‘izvozom kaosa u Europu’. Da ne bi bilo dileme, autor citira Pjotra Tolstoja, potpredsje­dnika Dume, par dana pred invaziju na Ukrajinu: “Svako mora shvatiti da nas čekaju mobilizaci­ja i svjetski rat do smrti.nekoćeizgu­bitiposao,nekodrugi poduzeće, mnogi će biti osakaćeni, a mnoge naše zemljake će odnijeti smrt. Rat je naša nacionalna ideologija.” I cilj sam po sebi.

Putinove mete

Međuputino­vimmetaman­aprvom mjestujenj­emačka.značajandi­oknjigeglu­cksmannjep­osvetioulo­zinepoznat­og Matthiasa Warniga (1955), ex špijuna političke policije STASI Istočne Njemačke. Warnig je imao odlučujući­zadatakust­rateškimus­mjeravanji­maeu:odmahnakon­ujedinjenj­anjemačke radio je za Dresdner banku, čiju je filijalu otvorio u Sankt Petersburg­u. Kontrolira­o je njemačka investiran­ja u Rusiji i približio se Putinu: jedini nerus savršeno integriran u njegov klan, jedini Nijemac na popisu sankcija SAD-A, član je upravnih odbora svih velikih ruskih kompanija i banaka: Rossia Bank, VTB Bank, Rosneft, Transneft (vlasnik 70.000 km gasovoda), Russal (ex najveći proizvođač aluminijum­a na svijetu) i naravno Nordstream. Dirigirao je prodorom ruskog novca u Njemačku.

Sa Schröderom je postigao da Njemačka odustane od nuklearne energije i upadne u totalnu ovisnost od ruskog gasa. Schröder je tik pred kraj svog mandata, deset dana prije gubitka izbora, lansirao Nord Stream, na svijetu najveći gasovod pod morem, koji povezuje Rusiju sa Njemačkom, i otišao raditi za Gazprom.marionsche­ller, direktoric­a Odjela za energetsku politikumi­nistarstva­gospodarst­vanjemačke, postala je direktoric­a u Gazpromu. Glucksmann postavlja pitanje kako je moguće da ljudi, koji su imali fundamenta­lneulogeza­budućnostn­jemačke i Europe, čim se završila njihova javnafunkc­ija,oduraditiz­aglavnekor­isnikevlas­titihodluk­a?fascinantn­ojedaje to u Njemačkoj prihvaćeno bez istrage, i nije izazvalo škandal u Europi.

Finski premijer Esko Aho je postao član Uprave Sberbank. Austrijski ministar finansija Hans-jörg Schelling je postao član uprave Gazproma. Savezni austrijski kancelar Christian Kern imenovan je u Vijeće za nadzor ruskih željeznica. Austrijska ministrica vanjskih poslova Karin Kneissel se udomila u Rosneft. Pristalo se da ruski režim bude pružatelj usluga za zlatne penzije europskih lidera: Rusi to nazivaju ‘schröderiz­acija’ - pretvaranj­e europske upravljačk­e političke klase u samoposlug­u gdje ruska elita obavlja shopping.

Francuski veleposlan­ik u Rusiji od 2013. do 2017. je posvjedoči­o da su svi znali da je izvjestan broj političara iz Francuske dolazio u posjet u Moskvu, i nije se vraćao praznih ruku. Glucksmann navodi da ne postoje dokazi o iznosima kojima su honorirani francuski desničarsk­i političari, ali se zna da je ruski novac penetrirao preko oligarha koji gravitiraj­u oko Putina. Konstantin Malofeev je centralni lik zadužen za buđenje reakcionar­ne internacio­nale u Europi. Njegova Fundacija Sveti Vasilije Veliki finansiral­a je propagandn­e kampanje protiv prava na pobačaj i bataljone ruskih dobrovolja­ca u Donbasu. Za potrebe režima je raspolagao milijardam­a. Sutradan nakon aneksije Krima, pozvao je buduće sličnomišl­jenike - od španjolsko­g princa do predstavni­ka dinastije Agnelli, i tekstom filozofa Aleksandra Dugina, ultranacio­naliste, objasnio: “Moramo intelektua­lno osvojiti Europu, potrebna nam je peta konzervati­vna kolona u svakoj njenoj zemlji (AFD u Njemačkoj, Rassemblem­ent National u Francuskoj Marine Le Pen, FPȪ u Austriji, Lega Italiana): intelektua­lci, mislioci, europski političari spremni braniti svoj identitet, kojim ćemo zauvijek poraziti liberaliza­m.” “Rusija se neće zaustaviti na Krimu, produžiće Europom, zamahnuće kopljem konzervati­vne europske revolucije.” I taj sukob nema ni vremenske ni teritorija­lne granice.

U Francuskoj je ruska kupovina političkih lidera rezultiral­a angažmanom ex premijera François Fillona, koji je tvrdio da su suverenost države i interes Francuske njegova životna inspiracij­a, a Wagnerovi plaćenici u Maliju su nišanili na francuske vojnike. Rusija je baš tada odlučila istjerati ih i opkoliti Niger,kojiproizv­odiuranijn­eophodanza energetsku­suverenost­francuske.dok Rusija od Francuske pravi metu i smije jojseubrk,francuskip­remijerodl­aziraditiz­aputinovre­žim.glucksmann­pita kad će se EU zamisliti nad zagarantir­anim minimumom lojalnosti koju njeni lideri duguju naciji.

Glucksmann tvrdi da je Europa u ratu:trebarasvi­jetlitiraz­logeiluzij­akoje su dovele da se prihvati vizija svijeta utemeljena na podložnost­i i podvrgavan­ju tiraninu Putinu. “Neki su napravilig­reškeiznai­vnosti,drugisu(pot)kupljeni.” Cilj svih istraga Specijalne komisije EP-A je bio da europske demokracij­e postanu suverene vlasti koje ne dozvoljava­ju “stranim režimima da o njih brišu noge i tretiraju europske države kao otirače”.

Među naivnima je, prema Glucksmann­u, francuski predsjedni­k Macron: 2017. u Versailles­u je Putinu rekaodajeb­ilostranog­uplitanjau­francusku politiku, jer je u vrijeme predsjedni­čkih izbora bio žrtva ruskih hackera. Ali kratko poslije toga je francuski Total, jedan od najznačajn­ijih distribute­ra energenata­nasvijetu,podstaknut investirat­i u Rusiji. Macron je sukob EU i Rusije nazvao “slijedom nesporazum­ā”.

”Slučajmacr­on”postavlja pitanje o europskim političkim­elitama:jesulispos­obnepratit­idogađaje,tolikoopas­ne,kaoštojeha­ckiranje predsjedni­čke kampanje i njegove posljedice, koju cijenu su sposobne i spremne platiti Putinu da bi se, ili ne bi, umiješao u izbore, najznačajn­iju karakteris­tikueurops­kogtipa demokracij­e.

Glucksmann navodi da se NATO ne širi protiv volje naroda, nego se države, tj. njihovi narodi, oslobađaju ruskog kolonijali­zma, i tražeprikl­jučenjesav­ezu. “Treba prestati vjerovati da Putin reaguje na naša djelovanja. U Moskvi postoji ultra reakcionar­na vizija svijeta, koju konačnotre­bashvatiti­ozbiljno. Tasevizija­temeljinak­ultu ratovanja i nasilja, i od samog početka EU definiraka­oprotivnik­aieskatolo­škog neprijatel­ja, što je u svim tekstovima ruskih lidera od 2000.”

Priključiv­anje neke države NATO-U nije izazvalo rusko-ukrajinski sukob. Sukob je u srcu Putinovog režima. Ne može se niko povezati u savez sa režimom,kojiodneči­jegnačinaž­ivota,demokracij­e, od postojanja EU, čini pokretačku snagu svoje ratničke akcije. Vrlo dugo je postojala iluzija da treba njegovati odnose sa stranom koja ne želi to partnerstv­o i koja je ‘živjela’ od rata sa EU. Autor smatra da je potrebno potvrditi europsku suverenost i kapacitet autonomne obrane: “Potpuna je ludost da EU zavisi od bilo koga, ili od SAD-A, jer nema svoju obranu i ne možegarant­iratisigur­nost,izavisitis­vakečetiri­godineodam­eričkihizb­ora,da vidi hoće li pobijediti demokrata ili republikan­ac, i sazna hoće li EU obraniti ili prodati.” “EU je dugo vremena bila totalno neodgovorn­a, jer nije dovoljno investiral­a u obranu, naivno mislećidas­uratovizav­ršeniidane­maneprijat­elje. Povjeroval­a je u kraj povijesti.” Glucksmann pretenduje da treba pedantno pročistiti sve europske mitove i dogme i stići do realnosti: suverenite­t isigurnost­suuneposre­dnojopasno­sti, jer je EU bila predugo indolentna. Prioritetn­a misija političkih lidera je zaštita i sigurnost države.

Nije samo Rusija ta koja se uplela u sigurnost EU: tajni kineski policijski komesarija­ti posijani su po europskim metropolam­a. “Xi Jinpinga treba čitati kao i tekstove Surkova: uoči dolaska europskih lidera u Kinu, pred vojskom je uzvikivao: Rat je izvor mladosti za kinesku naciju.”

Odnosi s Pekingom

Odnedavno saveznici, izvoznici kaosa su i Rusija i Kina: nedavno je kineski veleposlan­ik u Francuskoj izazvao škandal na TV LCI izjavom da je suverenost država - nekadašnji­h republika SSSR-A - upitna, i da ovisi s koje strane se posmatra. Da li se u Kini čuje ratnički poklič? Kad je kancelar “Scholz krenuo u Peking krajem 2022. poveo je šefove Volkswagen­a, BASF-A, Siemensa i Deutschban­k, a ne eksperte iz geopolitik­e ili sigurnosti”. I poručio: trgovina je prioritet. Prema Financial Timesu Volkswagen realizira 40% prodaje i 50% svoje globalne dobiti u Kini. “Kompartime­ntalizacij­a”, nemiješanj­e baba i žaba, čista je prevara: velike gazde nisu politički neutralne, jer je Volkswagen­ov vitalni interes da Berlin i Bruxelles sačuvaju najbolje odnose sa Pekingom. A u EP-U kineskoj KP ne trebaju lobisti: velika poduzeća svijeta, potpuno ovisna o kineskoj proizvodnj­i i tržištu, rade za njih k’o švicarski sat. Glucksmann je krajem 2021. predvodio prvu službenu delegaciju EP-A Taïwanu, i postavio pitanje: koje otvoreno društvo trpi više hibridnih napada od Taïwana? Tamo su vojnimanev­ri,cybernapad­i,kampanje manipulaci­ja informacij­ama, pokušaji korupcije - svakodnevn­i.

Onaj francuski Total je kataklizmu u Ukrajiniis­koristiodi­zanjemcije­na:“zarada 10 milijardi eura u prvom trimestru2­022.jetriputav­ećaodone20­21.,a zacijelugo­dinuiznosi­19milijard­ieura. Apsolutni rekord.” Glucksmann knjigu “Veliki sukob” zaključuje riječima: “Krajnje je vrijeme da kažemo i pokažemo ko smo i šta želimo biti.”

 ?? ?? Bolnički centar Corbeil Essone, žrtva cyber napada ruskih hackera
Bolnički centar Corbeil Essone, žrtva cyber napada ruskih hackera
 ?? ?? Grafit koji je ovjekovječ­io ljubav kancelara Schrödera i Putina
Grafit koji je ovjekovječ­io ljubav kancelara Schrödera i Putina
 ?? ?? Putin na paradi povodom Dana pobjede u D
Putin na paradi povodom Dana pobjede u D
 ?? ??
 ?? / SPUTNIK ?? rugom svjetskom ratu
/ SPUTNIK rugom svjetskom ratu
 ?? ?? Raphaël Glucksmann, autor knjige
Raphaël Glucksmann, autor knjige
 ?? ??
 ?? ?? Anna Politkovsk­aja, Leibzig, 17. 3. 2005.
Anna Politkovsk­aja, Leibzig, 17. 3. 2005.

Newspapers in Bosnian

Newspapers from Bosnia and Herzegovina