Partizansko groblje j
Iako Dino Mustafić posljednju intervenciju OHR-A smatra samo produbljenjem posljedica one od 2. oktobra, uopšte nema dileme: SDA ne može sebe predstavljati borcem za građansku državu
Prošle smo sedmice slavili Dan pobjede nad fašizmom i Dan Evrope, a gost u podcastu “Direktno sa Vildanom” ovog ponedjeljka bio je istrajni antifašista, filmski i pozorišni redatelj, dugogodišnji direktor MESS-A, autor hvaljenih i nagrađivanih filmova i pozorišnih predstava - Dino Mustafić.
Ovaj rođeni Sarajlija mogao je od svoje karijere praviti veliku filmsku priču, no posvetio se angažiranom teatru, svjestan da suočavanje s prošlošću - toliko potrebno regionu - zahtijeva maksimalni angažman svih. S Danisom Tanovićem je 2008. godine utemeljio Našu stranku, pa iako su i jedan i drugi odustali od politike, kojoj se zapravo nikada nisu ni dali, politika ne odustaje ni od koga od nas: razgovor s Mustafićem je zato priča o društvu, fašistima i onima koji imaju snage boriti se protiv njih.
Politike zla
Prošle godine, 15. juna, svih 700 kamenih ploča na kojima su ispisana imena poginulih mostarskih partizana razbijeno je i, nažalost, niko više ne uspijeva ni izbrojati koji je to po redu agresorski atak na Partizansko groblje, a prošlog petka je ponovo napadnuto i to brutalnim simbolima nacizma. Policija opet traga za NN počiniocima, a Mustafić sumnja da će ih konačno i otkriti.
- Partizansko groblje u Mostaru je vrlo jasan simbol. Ne samo otpora fašizmu nego i asocijacija na nekada sretniji, harmonizirani, zajednički grad u kojem su oni koji su bili poraženi u Drugom svjetskom ratu, u sudijskoj nadoknadi s kraja 20. vijeka počeli da igraju svoju novu utakmicu. Nažalost, možemo reći da krhki dejtonski mir ili, ako hoćete, ugovor, koji je pretvoren u Ustav, nikada se nije uspio postaviti prema onima koji su do tog sukoba i doveli. U tom vandalizmu i graviranju radikalnih politika zla kao što je nacizam, na Partizanskom groblju vidim vrlo jasnu poruku koja se upućuje građanima BIH. To je - nećemo vam dati mira, živjet ćete u jednoj tenziji, u statusu quo, u latentnom sukobu, unutar kojeg ćemo vas uvijek podsjećati da vaš život na bilo kojoj kućnoj adresi u BIH ne mora biti trajna kategorija. Nije loše da uvijek imate spakovane kofere jer živite na Balkanu, poručio je Mustafić.
Mostar je bio paradigma zajedničkog života i grad sa najvećim brojem mještovitih brakova u Jugoslaviji, grad pjesnika, slikara i sevdaha, grad mostova, a sada su postali kameni međaši dvije strane i to je tako već tri decenije, objasnio je.
- Grad Mostar, koji su novinari pozvali i grad slučaj, mogao bi da bude i paradigma cijele BIH, koja jeste kao neka država sa specijalnim potrebama. To je država koja ima svog mentora, koji interveniše, ukorava, prekorava i onda se mi bunimo kada taj mentor u određenom momentu izgubi neke orijentire i kada u svom razredu ima malo simpatičniju djecu od ostalih, kaže Mustafić.
Videonadzor postoji, ali nešto sa snimcima nije uredu.
- Snimci koji mogu da pokažu nedjelo i zločinački karakter režima nestaju volšebno, a drugi snimci koji treba da diskreditiraju političke protivnike, oni se pojavljuju i niču kao gljive poslije kiše. Sigurnosne službe, mislim na MUP