Optimizam ministra Heleza

Bilo bi odlično da poslije prijema Finske i Švedske naša zemlja postane 33. članica NATO-A, ali je pitanje koliko je to moguće budući da u vezi s tim članstvom entiteti nisu suglasni

nedavna posjeta ministra obrane Bosne i Hercegovine Zukana Heleza Fakultetu političkih nauka u Sarajevu nije dobila veći tretman u medijima, a on je tamo, obraćajući se studentima Odsjeka sigurnosnih i mirovnih studija i Odsjeka politologije, vrlo konkretno govorio o našem približavanju NATO-U i istaknuo da bi BIH, poslije Finske i Švedske, trebala biti 33. članica ovog vojnog saveza. Helez je tada rekao: “Čvrsto vjerujem da većina naših građana podržava vrijednosti koje možemo očuvati članstvom u NATO-U. Za to su se već deklarirala nadležna politička tijela države. Finska je postala 31. članicom, a Švedska je trenutno na čekanju. Uvjeren sam da ćemo mi biti 33. članica NATO-A”. Pritom je dodao da vjeruje da će u cijeloj zemlji ipak prevladati politika koja u prvom redu ima interes cjelokupnog stanovništva BIH. Da li će se zastava BIH zavijoriti ispred sjedišta NATO-A u Bruxellesu, u ovom trenutku nitko ne može jamčiti. Prijepori i dalje traju - od toga da se BIH svojim dokumentima obvezala ići ka NATO-U, do odlučnog protivljenja tom članstvu iz Banje Luke. NATO, između dvije vatre, odgovara: “Naša vrata ostaju otvorena za BIH, a samo BIH može odlučiti hoće li i kad ući”.

Pomenuta ministrova izjava zvuči vrlo optimistično, ali joj se suprotstavlja “faktor Milorad Dodik”! Naime, predsjednik Republike Srpske odlučio je da svim dužnosnicima iz RS-A zabrani bilo kakav kontakt s predstavnicima NATO-A s kojim ne želi nikakvu suradnju. Dodik tako ne samo što sprečava pridruživanje

BIH u NATO nego stopira i izvršavanje obaveza koje naša država ima u Partnerstvu za mir ovog saveza, u čijem smo članstvu od 2006. godine. Pored toga, Dodik je najavio da će Željka Cvijanović vetom u Predsjedništvu BIH spriječiti održavanje bilo kakvih vojnih vježbi na teritoriji BIH i da će taj embargo biti na snazi sve dok traje rat u Ukrajini. Time je dovedeno u pitanje funkcioniranje Komisije BIH za suradnju s NATO-OM čija je jedna sjednica zbog nedolaska članova iz RS-A nedavno otkazana, ali je njen predsjedavajući Josip Brkić optimista koji smatra da odgovorna politika mora donositi odluke - korak po korak.

Indikativno je da se ovom Dodikovom zaoštravanju s NATO-OM među prvima suprotstavio njegov politički saveznik, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice Dragan Čović tvrdnjom da je proces približavanja BIH NATO-U odmakao i da su Hrvati predvodnici tog puta, dodavši: “Svakim danom smo sve bliži NATO-U i taj se put ne može zaustaviti. Bez obzira na to što bi netko htio zaustaviti te procese, da pošalje neku drukčiju poruku u vezi s trenutnim ambijentom na području Evrope, krvavim ratom i agresijom Rusije na Ukrajinu, ili pak oko regionalnih razigravanja”. Ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković također odbacuje Dodikove opstrukcije ističući da su “ulazak u NATO i stabilnost u regionu prioriteti vanjske politike BIH”, ali da je glavna prepreka u procesu integracije BIH u ovaj savez to što “politički predstavnici RS-A ne podržavaju članstvo zemlje u Alijansi. Dodik tvrdi da je Program reformi koji je otišao u Bruxelles usklađen s Rezolucijom Narodne skupštine RS-A o vojnoj neutralnosti”, budući da se u njemu navodi da je “BIH predana poboljšanju odnosa s NATO-OM, ali bez prejudiciranja konačne odluke o članstvu”. Također, iz NATO-A tvrde da sudjelovanje u MAP-U ne prejudicira članstvo, a i američki državni tajnik Mike Pompeo je u pismu povodom slanja Programa reformi naveo da “taj potez neće predodrediti buduće članstvo u NATO-U”. Opozicija u RS-U i političke stranke u Federaciji tvrde suprotno - da Program reformi nema ništa s rezolucijom koju je donijela entitetska skupština i ukazuju na to da se u tom dokumentu navodi da će konačnu odluku o članstvu donijeti Predsjedništvo i Parlamentarna skupština BIH, a ne niži nivoi vlasti poput entitetskih parlamenata.

Kako god, Vijeće ministara usvojilo je Program reformi BIH za 2021. i 2022. godinu - dva ključna dokumenta koji predstavljaju politički i pravni okvir suradnje naše zemlje s NATO-OM i sada je najvažnije da se realiziraju programski zadaci, tj. politička i pravna pitanja, reforma obrane, operativnost policije, jačanje resursa i poštivanje ljudskih prava. Dakle, to je ono što BIH, pored ostalog, treba da realizira i u okviru provođenja 14 prioritetnih uvjeta koje mora ispuniti kao kandidat za članstvo u Evropskoj uniji. Bilo bi dobro da Dodik čim prije preispita svoje brzoplete vrlo pogrešne odluke i shvati da to što radi najviše može štetiti srpskom narodu koji vjerojatno ne bi htio biti talac njegovih megalomanskih ideja.