Frakcionalno bankarstvo u kriznim vremenima
Ovaj vid bankarstva omogućuje bankama da kapital koji zapravo nije njihov plasiraju u ekonomiju kroz kredite, čime se potiču nova ekonomska aktivnost i potrošnja
Ovih dana građani i stručna javnost se pitaju kako je moguće da propadaju banke u Americi i Švicarskoj, a da u BIH građani ne osjete posljedice. Bankarski sektor je jako senzibilan, pa regulatorima ovog sistema subjekti moraju biti stalno u fokusu bez opuštanja, te stalne provjere uticaja kako unutarnjih tako i vanjskih imputa na ovaj sistem, drže ovaj esnaf stabilnim.
Prednosti i mane
Još jedna važna činjenica je da je u našoj zemlji zastupljeno klasično bankarstvo, sa relativno malom trgovinom vrijednosnih papira. Frakcionalno bankarstvo je bankarstvo na kojem se zasniva cjelokupni moderni monetarni sistem. Radi se o principu koji danas koristi svaka komercijalna banka u svijetu, pa i u BIH. Kad na račun u banci stavite depozit, banka ne čuva sav vaš novac na računu, već zadržava samo dio (eng. fraction) uplaćenih depozita u obliku rezerve, dok ostatak plasira na tržište u obliku kredita ili drugih finansijskih instrumenata.
Radeći to, banka računa da neće svi klijenti doći po svoj novac u isto vrijeme. Čuva dovoljno novca da podmiruje normalnu dnevnu potražnju, a ostatak plasira u kredite, na kojima zarađuje putem naplaćene kamate.
Ovo bankarstvo ima svojih prednosti, ali i mana. Prednost je poticanje rasta ekonomije kroz olakšavanje posuđivanja novca. Ovaj vid bankarstva omogućuje bankama da kapital koji, zapravo, nije njihov plasiraju u ekonomiju kroz kredite, čime se potiču nova ekonomska aktivnost i potrošnja, ali i povećava količina novca u opticaju.
Ako banka čuva 10 posto depozita, a ostatak daje u zajam, to je frakcionalno bankarstvo sa 10 posto rezervi.
Ovdje je opasnost ako svi klijenti dođu po svoj novac u isto vrijeme. Sa razvijenim međubankarskim tržištem ili sa postojanjem centralne banke, to ne bi trebao biti problem, naravno, ako je zdrava i solventna. Banka može pozajmiti od druge banke da taj kratkoročni nalet podmiri. Centralne banke u pravilu određuju stopu minimalne obvezne rezerve koju komercijalne banke moraju uvijek imati na raspolaganju (zbog likvidnosti), pa tako moraju da čuvaju najmanje recimo 5, 10 ili 15 posto depozita. Važno je napomenuti da centralne banke određuju minimalnu stopu obveznih rezervi, banke mogu vlastitim odlukama odrediti i višu stopu rezervi, što često i rade kako bi osigurale svoju likvidnost, ali uvijek se radi samo o dijelu primljenog novca. Taj nivo je obično stabilan ili u sumnjivim vremenima, kao sada, može privremeno da poraste.
Ovaj sistem ima i nedostatke i on funkcioniše sve dok je stanje u ekonomiji dobro. Međutim, kada dođe do problema, onda kriza počinje da se širi nevjerovatnom brzinom, s obzirom na to da deponenti dio svoje finansijske slobode predaju u ruke bankama.
Šta ako svi deponenti pohrle podići svoju štednju s bankovnih računa u isto vrijeme?
Banke svoja dugoročna potraživanja (kredite) finansiraju kratkoročnim obvezama (depozitima), a takav sistem nije oslobođen rizika. Ova situacija se naziva navala na banke (eng. bank run) i mnogo puta je dovela do propasti banaka. Ona se događa najčešće usljed velikih poremećaja i nestabilnosti kao što su krize i recesije ili hiperinflacija. Razlog, tada štediše gube povjerenje u banke, zbog čega žele povući novac na sigurno. Takav obrazac ponašanja dovodi do brzog širenja nesigurnosti i sve više štediša želi povući svoj novac, zato što vide druge ljude kako to rade. Banka tada ostaje bez novca i nije u mogućnosti sve isplatiti pa bude prisiljena zatvoriti se ili prodati se u bescjenje nekoj drugoj banci. Ovakvu situaciju smo imali kod Silicon Valley Bank.
Novi novac
Frakcionalno bankarstvo omogućuje bankama stvaranje novog novca ni iz čega, što se u ekonomiji naziva sekundarna emisija novca, a jednostavno rečeno funkcionira ovako: Deponent u banku položi 100.000 KM, banka uzme većinu tog iznosa i plasira ga u kredit trećoj osobi u iznosu od 90.000 KM.
Vjerodostojni štediša tako na svom računu ima uplaćeni iznos od 100.000 KM, dok zajmoprimac koji je digao kredit ima novih 90.000 KM na svom računu. Na taj način, iako je u banku uplaćeno samo 100.000 KM, banka je “stvorila” dodatnih 90.000 KM i ukupna količina novca je 190.000 KM.
Banke tako stvaraju novac ni iz čega, povećavaju novčanu masu, odnosno
Usljed velikih poremećaja i nestabilnosti kao što su krize i recesije, štediše gube povjerenje u banke, zbog čega žele povući svoj novac na sigurno
Osim nedostatka koji se tiče toga da banke ne drže dovoljno gotovine da isplate sve deponente, postoji i drugi, a to je nepovoljan efekat ovakvog sistema na dugoročnu inflaciju
količinu novca u opticaju. Ova praksa, istina, doprinosi rastu ekonomije, ali za posljedicu ima inflaciju rast opšteg nivoa cijena proizvoda i usluga. Na inflaciju je ispravnije gledati kao na pad vrijednosti novca, a ne samo kao rast cijena, što i ne iznenađuje jer što novca ima više u opticaju, to on manje vrijedi. Povećanje inflacije tako je neminovna posljedica ekonomije u kojoj postoji frakcionalno bankarstvo.