Stvaranje pod pask
Sarajevskog glumca Vedrana Đekića čeka zahtjevna uloga Oresta u istoimenoj drami Slobodana Unkovskog. Za Oslobođenje donosi uvid u proces stvaranja ovog komada
Pred nama je premijera “Orestije” (30. maj), a Vi u njoj igrate glavnu ulogu. S obzirom na to da se radi o kultnom i vrlo zahtjevnom djelu, kakvo je ovo iskustvo za Vas kao mladog glumca?
- Iskustvo rada na pomenutoj predstavi je posebno. Puno je momenata koji dodatno obogaćuju, ali i preispituju moju glumačku ličnost, dovodeći me do određenih graničnih situacija, koje me dodatno motivišu na putu interaktivnog rada na sebi i otkrivanja i artikulacije najdubljih slojeva sebe.
Pošto se radi o djelu koje se dramaturški može interpretirati na mnoštvo načina, možete li nam približiti ovu adaptaciju koja nas čeka u Narodnom pozorištu Sarajevo?
- U tom smislu ne bih puno komentarisao. Iskoristio bih ovu priliku da pozovem publiku da pogleda predstavu u predviđenim terminima igranja, te je doživi na svakome svojstven način, suvereno vođenu jedinstvenim dramaturškim i rediteljskim rukopisom, za koji sam siguran da je prohodan i čitljiv.
Ljudski topao profesionalac
A vođena je sigurnom rukom reditelja Slobodana Unkovskog, za kojeg je suvišno reći bilo šta. Kakvo je Vaše iskustvo raditi sa ovim vrlo uspješnim rediteljem?
- Rad sa rediteljem Unkovskim prilika je za svakog glumca, koja je sama po sebi iskustvo od neprocjenjive vrijednosti. Radi se o čovjeku čiji je profesionalni angažman nagrađen svim ustanovljenim eminentnim nagradama u domenu pomenute profesije. S druge strane, radi se o izuzetno pristupačnom, ljudski toplom, dobrom čovjeku, koji poštuje glumca, njegove stvaralačke i autorske potrebe. U njegovom prisustvu osjećao sam se slobodan istraživati, igrati se i stvarati, zaštićen njegovim neupitnim autoritetom, a opet neopterećen i svoj. Član ste ansambla NPS-A skoro deset godina i u toku tog perioda štošta se promijenilo u kući na Obali. Kakvo je stanje sada, da li ste zadovoljni?
- Narodno pozorište Sarajevo ima bogat dramski, operni i baletni repertoar. Imamo i godišnji plan produkcije, koja uz reprizni repertoar nudi izuzetno bogatu kulturnu ponudu za sve profile publike.
Radili ste i kao saradnik na predmetu Scenski pokret da li je taj posao nešto što biste željeli raditi u budućnosti? Kako je raditi sa studentima?
- Za pomenuti period vežu me divna sjećanja, naročito zbog saradnje sa mojom dragom profesoricom Jasnom Žalicom i pokojnom docenticom Sanjom Burić, koja nam svima mnogo nedostaje. Rad sa studentima bio je inspirativan, kreativan, lijep početak mog profesionalnog puta. Međutim, rad na sceni i pred kamerama posao je bliži mom temperamentu i konačno mojim profesionalnim ambicijama i težnjama.
Kada smo kod posla pred kamerama, osim teatra, ostvarili ste uloge i u televizijskim serijama, kao i filmovima. Šta Vam je draže: pozorišne daske ili rad ispred kamere?
- Oba vida glume, kako pozorišni tako i televizijski i filmski, prosto su neophodna u iskustvu svakog glumca. Igrom slučaja, ja sam najveći broj uloga ostvario u teatru, mada su filmovi i serije nešto čemu se radujem i što priželjkujem za sebe.
Rad sa studentima bio je inspirativan, kreativan, te lijep početak mog profesionalnog puta