Om velikana
Kada ste osvojili Mostarsku lisku 2020, rekli ste da Vam je grad na Neretvi drag kao i Sarajevo. Šta Vas veže za Mostar?
- Volim Mostar zbog njegove neodoljive ljepote, koja ga ističe među brojnim drugim gradovima. Osim pomenute nagrade, vežu me prekrasne uspomene na vrijeme provedeno u tom gradu, kako na gostovanjima tako i kroz interakciju sa tamošnjim stanovništvom.
Željan igre
Također, imam brojne prijatelje i poznanike koji me rado vraćaju ovom divnom gradu.
Iako ste dio teatarske i filmske scene već 15 godina, pred Vama je, duboko vjerujem, još blistavija karijera. Gdje se vidite u narednim decenijama ili je to preteško pitanje s obzirom na turobnu situaciju u državi, a u kulturi posebno?
- Nažalost, neizvjesnost je osnovna karakteristika aktuelnog političkog pa i kulturnog momenta. Nadam se da ću biti zdrav i željan igre, novih izazova, i dalje spreman da pomjeram granice svoje glumačke ličnosti.
Oba vida glume, kako pozorišni tako i televizijski i filmski, prosto su neophodna u iskustvu svakog glumca
Kako generalno gledate na atmosferu vezano za kulturne prilike u Bosni i Hercegovini?
- Kultura je, kako je već javno apostrofirano, marginalizirana i svedena na nezavidan status u poretku društvenih prioriteta. Svakako, postoje festivali vrijedni svake hvale kao sto su SFF, MESS, Balet fest, Jazz fest i njima slični, koji dokazuju da kultura nije mrtva i da postoji opravdanost vjere u nove projekte, uz entuzijazam ljudi koji su im na čelu.
Za kraj - koji Vas projekti očekuju u bližoj budućnosti?
- Radiću prema rasporedu repriznog te repertoara u nastajanju, prema planu i programu direktora kuće za koju radim.
Na sceni Sarajevskog ratnog teatra večeras će s početkom u 20 sati biti odigrana predstava “Totovi” Ištvana Erkenja, a u režiji Andraša Urbana. U četvrtak u 20 sati predstava će biti odigrana u BNP-U Zenica u okviru manifestacije Zeničko proljeće.
Komad je groteska s elementima satire, koji je Ištvan Erkenj, jedan od najpriznatijih mađarskih pisaca 20. vijeka, napisao na osnovu novele “Dobrodošlica za Majora” iz 1966. godine. Inspirisana je stravičnom, istovremeno besmislenom i uzaludnom, sudbinom mađarskih vojnika na Istočnom frontu u januaru 1943. godine.
”Lajos Tot, naravno, nije bio kralj Korinta, samo vatrogasac u planinskom selu. Stoga nikada nije uvrijedio bogove. Šta je onda bio njegov zločin? Možda nije počinio ništa i samo je živio u doba kada je postojao samo jedan izbor: moglo se biti samo buntovnik ili Sizif”, zapisao je Ištvan Erkenj.
U predstavi igraju Davor Sabo, Sead Pandur, Adnan Kreso, Džana Džanić, Ana Mia Karić, Snežana Bogićević i Emir Fejzić. Autorski tim: dramaturgija Vedrana Božinović, scenografija i kostimografija Adisa Vatreš Selimović, klavir Eva Nevesinjac, fotografija Velija Hasanbegović, dizajn plakata Naida Čelik.