Kapitulantstvo Britanije i Francuske

Zagovornici politike “umirivanja” govorili su da ovakvu politiku prema zemljama sila Osovine provode zbog “očuvanja mira”

Polovinom tridesetih godina dolazi do naglog uspona fašističko-nacističkih ideja. Iz Njemačke se sve glasnije čuju zahtjevi za ispravke nepravednog Versajskog mira. Njemačka se tih godina polahko počela oporavljati od velike gospodarske krize, a Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska, kao vodeće zemlje zapadnog svijeta, počinju povlađivati Adolfu Hitleru. Nacistički vođa počeo je već provoditi agresivnu politiku koja će od 1938. dobiti konture invazija na strane države.

Nakon Prvog svjetskog rata u doba kada je pripreman Locarno sporazum 1925. UK započinje politiku približavanja prema pobijeđenim zemljama, prije svega Njemačkoj. Ublažavaju se Međunarodni mirovni sporazumi prije njega britanski premijeri Ramsay Macdonald (1931-35) i Stanley Baldwin (1935-37). Na sličnom tragu je bio i francuski premijer Édouard Daladier. Zagovornici politike “umirivanja” govorili su da ovakvu politiku premazemljamasilaosovineprovode zbog “očuvanja mira”. Tako su omogućili Hitleru da 16. 3. 1935. izvrši ponovnu militarizaciju društva i naoruža Njemačku. Nacistički vođa je naredio ponovno naoružavanje njemačke armije i pored zabrane po slovu mirovnog sporazuma iz Versaillesa.

Hitler je sve te odredbe pogazio, a saveznici, prije svih UK i Francuska, nisu imali način da se suprotstave ovako jednostranim aktima. Anuliranjem međunarodnih akata nacistički režim što je bilo još važnije za građane Njemačke, nova vlast je povratila nacionalno samopouzdanje. Sada je njihova nacionalna vojska stala uz sami bok pobjedničkim silama iz Prvog svjetskog rata. Iako je vlada UK protestirala protiv ponovnog naoružanja, odnosno kršenja klauzula Mirovnog sporazuma, vlada u Londonu je potpisala sa Njemačkom u junu 1936. Pomorski sporazum kojim je Hitlerovoj armadi bio otvoren put za ponovno naoružavanje na moru. Također, britanska i francuska diplomatija su se obrukale planom Hoare-laval o rješavanju etiopskog pitanja jer su onemogućile sankcije protiv agresorske Italije. Išlo se na zadovoljavanje druge fašističke države, Italije, kroz appeasement. Hitler je osjećao nemoć saveznika pa je koristeći to umarširao s vojskom tokom marta 1936. u dotada demilitariziranu Rajnsku oblast.

Nijemo posmatranje agresije

Svi su se plašili agresivnih Nijemaca koji su se već podobro “razmahali” Evropom. Epilog svega bio je pristupanje Trojnom paktu Beograda i Bukurešta, uz Mađarsku i Bugarsku. Pravo kapitulantsko lice saveznici su pokazali u krizi sa Čehoslovačkom kada je britanska vlada u savezu s Francuskom vodila popustljivu kapitulantsku politiku prema agresivnom i uvijek gladnom Hitleru, a to je bilo kobno za međunarodnu zajednicu. O Minhenskom sporazumu za koji je Neville Chamberlain uzviknuo da je “ostvario častan mir”, a ustvari je predao Čehoslovačku u njemačke ruke, koja ju je brzo nakon toga raskomadala, govorimo u sljedećem nastavku.

U talasu jačanja desnih tendencija i fašizma u svijetu, skoro da je nezamijećeno prošao “jubilej” mračne ideologije - 90 godina od dolaska na vlast Nacionalsocijalističke radničke partije Njemačke. U Berlinu je 30. 1. 1933. fašizam stupio demokratskim putem na političku arenu sa koje će biti nemilosrdno izbrisan 1945. sa padom Hitlera pred nadirućim jedinicama sovjetske i savezničkih armija iz antihitlerovske koalicije, kojima je pripadao i NOP Jugoslavije. Genocid je učinjen nad milionima Jevreja, a na udaru su se našle i druge etničke, vjerske i političke skupine, među njima Sloveni, Romi i drugi narodi koji su smatrani manje vrijednim. Stradali su i politički neistomišljenici - komunisti, socijaldemokrati, disidenti i drugi koji su se suprotstavili ovoj ubilačkoj mašini. Nacisti su ubijali i ratne zarobljenike, homoseksualce, Jehovine svjedoke i one koji su bili mentalno i fizički onesposobljeni, napisao je u feljtonu Oslobođenja akademik Adamir Jerković. Jesu li fizičkim uništenjem Adolfa Hitlera, a prije njega Mussolinija, i kasnije pogubljenjima njihovih doglavnika u Nirnberškim procesima, splasnule fašističke ideje? Nameće se zaključak da, ako je vjerovati iskustvima, nacizam/fašizam je pobijeđen, ali nije uništen. Posljednji genocid u Srebrenici o tome zorno svjedoči.