Oružane snage BIH
Prošlogodišnja odlična NATO-OVA ocjena Bataljonske grupe lake pješadije pokazuje koliko OSBIH zaista vrijedi: kako dalje, govori Senad Mašović, načelnik Zajedničkog štaba
Umjesto da rješavamo probleme, mi plačemo nad sudbinom, čekamo i gledamo u nebo. Pokušavamo da riješimo posljedice, a ne rješavamo uzroke
Gospodine generale, jeste li zadovoljni budžetskim okvirom za potrebe Ministarstva odbrane i Oružanih snaga BIH i može li njegovo povećanje pratiti dinamiku i nivo potreba razvoja i opremanja vojske?
- Moram izraziti zadovoljstvo da je konačno došlo do usvajanja budžeta. To treba da ima izuzetno pozitivan efekat na funkcionisanje OSBIH. Ne dao Bog da nije došlo do usvajanja budžeta za potrebe funkcionisanja OSBIH, u drugom kvartalu OSBIH bi se součio sa veoma teškim izazovima koji bi možda po nekim pitanjima čak bili i nepremostivi.samousvajanjebudžetaimapozitivan efekat. Taj pozitivan efekat, s jednestrane,odražavasekrozpoboljšanje statusa pripadnika OSBIH, materijalni, personalni status, na njihovu posvećenostimoral,aionoštozaistaukonačniciočekujemjestedasekrozpoboljšanje tog materijalnog statusa povećaju broj kandidata i zainteresovanost za prijem u OSBIH. Status u OSBIH mora kolikotoliko biti približan onome što nameće tržište rada, a ono samo po sebi govori da mora doći do poboljšanja tog ukupnog statusa ako želimo adekvatne, funkcionalne, dobro popunjene, mobilne i moderne Oružane snage.
Modernizacija opreme
Sa druge strane, kada govorimo o drugom dijelu budžeta koji se odnosi na mogućnost jačanja kapaciteta Oružanih snaga i modernizaciju, tu, nažalost, nije došlo do značajnijeg iskoraka. Ali, ono što me u svemu ovome hrabri, jeste činjenica da se kroz nekoliko sastanaka i razgovora sa predsjednikom Denisombećirovićemvrlojasnomože primijetiti jasna posvećenost, želja i intencija da se nađe okvir i način kako da se poboljša budžetski okvir za OSBIH, ne kratkoročno već dugoročno, i da se na taj način obezbijedi puna modernizacija kroz povećanje budžetskog okvira, ali i, naravno, kroz nastavak i unapređenje međunarodne bilateralne saradnje sa našim partnerima koji su po mnogo čemu jedan od ključnih osnova za unapređenje ukupnih kapaciteta i modernizaciju.
Može li se govoriti u ovom trenutku da su Oružane snage BIH apsolutni interes svih, s obzirom na to da po mnogo čemu vojska predstavlja crvenu liniju onima koji ne žele dobro BIH?
-Dozvolitemidaskrenempažnjuna vrlo bitne činjenice koje se zaista dešavaju širom svijeta. To je da danas u savremenom svijetu sve moderne države, i veoma je teško naći primjer države koja to nije uradila, znatno povećavaju budžetska izdvajanja za odbranu. Sjećamo se, svjesni smo i mislim da je javnost vrlo dobro bila informisana, da je i NATO-OV glavni cilj bio da budžetska izdvajanja za odbranu u zemljama članicama NATO-A budu dva odsto GDP-A. Međutim, danas imamo situaciju da su budžetska izdvajanja za odbranu u mnogim zemljama NATO-A, ali i u onim koje nisu članice NATO-A, uveliko premašila dva odsto izdvajanja za odbranu. Što, ustvari, vrlo jasno govori o tome da su te države svjesne globalnih izazova, multipliciranja izazova. Svjesne su i činjenice da živimo u vremenu kada su jasne spoznaje i mogu se prepoznati konture uspostave novog svjetskog poretka, i da ustvari kroz ta budžetska izdvajanja i jačanje ukupnih kapaciteta tih država, države dugoročno rade na unapređenju elementa sigurnosti ne samo države već i pojedinaca.
Kada govorimo o segmentu dugoročno, to podrazumijeva da su te države svjesne činjenice da danas u međunarodnim odnosima po mnogo čemu najbitnijukarakteristikupredstavljarealizam ili surovi realizam, koji govori o tome da će preovladavajuću ulogu u poziciji svake države na međunarodnom planu predstavljati vojna moć. Iz te vojne moći proizlazi i uloga i značaj države. Onaj koji je vojno moćan i snažan, imat će mogućnost da se bolje pozicionira u novom svjetskom poretku. I u svemu tome, mi moramo znati šta treba da uradimo za nas i šta treba da bude naš odgovor. Za mene je jasna činjenica da za nas odgovor mora biti u smislu jačanja svog OSBIH, njegovog kapaciteta i sposobnosti, investiranja u OSBIH, u ljude, u nabavku visoko sofisticirane opreme i, naravno, nastavak integracijskih procesa BIH prema NATO-U.
Na kraju krajeva, treba biti realan i priznati činjenicu da mi danas živimo u periodu gdje unutar BIH imamo političare ili politike koje po mnogo čemu glorifikuju vojske susjednih država, a istovremeno intenzivno rade na sprečavanju povećanja budžetskog okvira i pogoršanju statusa OSBIH. Iz svega onog što možete vidjeti od onoga što oni rade, konačni cilj tih raznih politika je možda i smanjenje OSBIH, pa čak i demilitarizacija. Kada se razumije u onom širem konceptu - zagovara se u BIH smanjenje i demilitarizacija, a slave se uspjesi susjednih vojski - to ustvari govori i dalje o postojanju vrlo jasnih i opasnih namjera koje mogu da imaju negativne posljedice po budućnost BIH i njenih građana.
Budžetska izdvajanja za odbranu u mnogim zemljama NATO-A, ali i u onim koje nisu članice NATO-A, uveliko su premašila dva odsto izdvajanja za odbranu