Finale kupa ili ogled o funkcionalnosti BIH

Svak onaj tko živi u uvjerenju da Bosna i Hercegovini nije funkcionalna zemlja trebao bi priuštiti sebi jednu posjetu tenzičnom nogometnom derbiju, najbolje bi bilo finalu nogometnog kupa Bosne i Hercegovine, nakon čega bi shvatio u kolikoj je zabludi.

Ako bismo zamislili kameru koja je fiksirana negdje u novinarskoj loži i koja kupi osnovne podražaje u vidu zvuka i slike, a čitavo vrijeme sam sjedeći u toj loži upravo tu kameru i zamišljao, vidjet ćemo i čuti sljedeće.

Navijači Zrinjskog pjesmom slave HVO, pjevajući nadrealnu kič-himnu te vojne formacije čiji tekst i spot dostupan na Youtubeu može izazvati samo transfer blama kod bilo koga s iole razvijenim kritičkim receptorima. Zatim se slavi to što je Velež prognan sa stadiona i ideja da postoji nešto što ze zove Zapadni Mostar.

Navijači Veleža u naletu potisnutog bijesa i frustracije, zbog svega što je bilo i zbog ishoda utakmice, u teren bacaju baklje i stolice. Međusobne uvrede navijačkih skupina ne prestaju, a sudija i službeni spiker upozoravaju kako u nogometu nema mjesta diskriminaciji po bilo kojoj osnovi.

Politički vrh Federacije, što na vlasti, što u opoziciji, sjedi u loži stadiona, a u toj istoj loži iznad njih i novinara je bez ikakvog razloga poredan kordon specijalne policije, koji na toj tribini doista nemaju što činiti.

I na kraju vatrogasci lijeno skupljaju predmete i baklje, dok navijače Zrinjskog ne napušta ekstatični trans zbog pobjede nad onima koje smatraju neprijateljima.

Sve je dakle tu. I raja koja živi nacionalističku stvarnost i uživa u slavljenju devedesetih i društveni, ideološki pa i međunacionalni sukob koji bi mogao planuti svaki čas, zatim policija koja garantira da se to neće dogoditi. Potom službeni spiker i sudija u ulozi međunarodnih ambasada koji općenito pozivaju na slavljenje evropskih vrijednosti. Vatrogasci koji služe kao nevladine organizacije i pišu besmislena priopćenja i izvještaje pune očevih mjesta koja nitko više i ne doživljava.

Uz to, politički lideri koji u prijateljskoj atmosferi sjede zajedno na tribinama, normalno razgovaraju i smiju se, te na koncu očito poluprazan stadion jer Nogometni savez nije dozvolio prodaju većeg broja karata i sve se odvija u kontroliranim uvjetima.

Ovo dakle nije samo realna slika Bosne i Hercegovine danas ili normalizacije