Generacija koja je gradila državu
Devet učenika koji su upisali Tehničku školu smjer elektrotehničar 1959. obilježilo je 60 godina od mature
Generacija koja je živjela skromno, tiho, uz puno smijeha, radosti i igre. Generacija koja je svemu pristupala srcem, posebnim žarom, znanjem i voljom. Generacija koja je gradila i izgradila državu, primjerne porodice, velike karijere, a danas su primjer svima nama kako se iz istinskih vrijednosti rađaju uspjesi.
Životni put
Prije 60 godina 43 učenika su upisala prvi razred Tehničke škole smjer elektrotehničar, četvrti razred ih je završilo 36, što dovoljno govori o težini ove škole. Samo najvredniji, najuporniji su tih godina mogli pohađati Tehničku školu. Ta generacija, koja je u srednjoškolske klupe ušla 1959, okupila se kako bi obilježila 60 godina od mature. Sa suzama u očima, najljepšim emocijama, osmijesima i vedrim pogledima grlili su se, pozdravljali, evocirali sjećanja na vrijeme koje je potpuno drugačije od današnjeg. Dok danas djeca ne znaju ime jedno drugome čim izađu iz školskih klupa, ova generacija zna ime i prezime, životni put i sve detalje svakoga od onih sa kojima su dijelili najljepše školske dane.
- Školsko dvorište nikada nije bilo prazno, djeca su se igrala, družila, pomagali jedni drugima. Najčešće smo u školskomdvorištuigralilopte,tolikobismo se zanijeli da se dešavalo i da zakasnimo na čas, a onda bismo zbog toga bili kažnjavani. Sjećam se jednog časa kada smo ušli potpuno mokri, crvenih obraza i profesor Andrej Velikonja nas je vratio na igralište. Profesori su bili veliki autoriteti, znalci, poštovali smo ih, prisjetioseirfandurmić,jedanodorganizatorasusretakojikaonajljepšiukras generacije navodi drugarstvo.
Sjećasedurmić1962.godine,kadaje na prvoj saveznoj radnoj akciji izgradnje autoputa Đevđelija - Maribor radilo13učenikaovograzreda.učestvovali suiubrojnimdrugimradnimakcijama tokom školskih raspusta.
I Zdravko Penc se sjeća zajedništva, bliskosti i svih vrijednosti sa kojima su odgajani i živjeli. Sretan je što do danas veze nisu pokidane i što su svi ostvarili zavidne karijere.
- Uvijek smo znali jedni za druge, a ima nas od Kanade, SAD-A, Australije, pa do europskih država. Samo za dvojicu kolega ne znamo ništa, kaže Zdravko.
Pet djevojčica
Na obilježavanje 60. godišnjice mature čak sa Mljeta je došla i Nađa Bećirović-vojvoda, jedna od pet djevojčica koje su pohađale ovaj razred.
- Više me je zanimala opća kultura, ali sam željela završiti školu koja će mi ponuditi znanje, zanimanje i mogućnost da poslije upišem fakultet. Nažalost,preminuomijeotac,majkajeostala sa troje djece i nisam mogla nastaviti sa studiranjem, ali sam imala divan posao od kojeg sam jako dobro mogla živjeti, kaže Nađa, koja poredi vrijeme nekada i sada i poručuje da ovo sada što se živi nije život. Život nisu statusi u društvu, materijalni imetak i sl, nego ljubavpremačovjeku,brojiskrenihprijatelja, druženja i radovanje svakom novom danu.
Mirsada Pavlović Čengić je završila fakultet, magistrirala i 40 godina radila sa studentima.
- Da se sada vratim, ponovo bih birala isti put. Profesori su bili jako strogi, znali su nam cijepati radove, ali su bili pravedni i jako smo ih voljeli, rekla nam je Mirsada.
Jučer su se na prozivci iz generacije 1959/1963. pojavili Nađa Bećirovićvojvoda, Branislav Bojanić, Nikola Borić,irfandurmić,zlatkogrgić,akifmaslo, Milovan Minić, Mirsada Pavlovićčengić i Zdravko Penc. Većina je i danas aktivna u udruženjima, zajednici, savezima, pa čak i nekim svjetskoga nivoa.
Djeca su išla u školu, vrijedno su učila i izvršavala školske obaveze, ali su imala vremena i za igranje, druženje, kao i volontiranje