Dan kada smo propali u Mitićevu rupu
blike, a da ne govorimo o Mađarskoj i Bugarskoj, pristati da dijele njihov dio kolača iz kohezivnih fondova sa Ukrajinom i kako će reagovati na konkurenciju ukrajinskih poljoprivrednih proizvoda i pomoć koju će EU davati za ukrajinsku agrikulturu - onda će se definitivno otvoriti i momentum za Crnu Goru.
U EU su se u grubim crtama kreirale dvije grupe zemalja po pitanju proširenja na Zapadni Balkan. Jedna grupa je za to da se sve države Zapadnog Balkana, ili barem one koje na djelima pokazuju da žele da postanu članice EU, što prije uvedu u Uniju pošto se vjeruje da bi ubrzanje integracija imalo snažan uticaj na transformaciju institucija, kao što se to dogodilo u Hrvatskoj. Druga grupa zemalja je mnogo opreznija i ne želi da se preduzimaju ishitreni potezi ni da se mijenja meritokratski pristup u procesu proširenja zasnovan na ispunjavanju uslova. Oni tvrde da EU mora da bude realna jer, osim deklarativnog izjašnjavanja za EU, političke elite u regionu nemaju jaku želju i volju da usvoje i sprovedu ozbiljne reforme, usklade ustave, realizuju nekoliko mirnih, i bez trauma, promjena vlasti. Barjaktar takvog pristupa je Francuska, zajedno sa Holandijom i nordijskim zemljama i Podgorica bi morala da, zajedno sa drugim zapadnobalkanskim državama i prijateljima u EU, osmisli zajednički nastup kako bi Pariz promijenio stav.
Slikovito rečeno, u toku je borba između zagovornika bržih evropskih integracija Zapadnog Balkana u kontekstu geopolitičkih ciljeva Unije i kočničara koji zbog nedovoljno izražene političke volje da se ubrzaju reforme i uspostavi funkcionalna pravna država, razmišljaju o drugim vidovima vezivanja država regiona za EU.
Kompromisno rješenje bi moglo da bude relativno brza integracija zapadnobalkanskih zemalja u jedinstveno tržište, što bi državama regiona omogućilo i pristup evropskim fondovima. To bi bio međukorak dok EU ne bude sprovela unutrašnje reforme, posebno one koje se tiču ukidanja konsenzusnog i jednoglasnog odlučivanja. Ne treba da se zavaravamo - dok ta reforma ne bude sprovedena, neće biti novog proširenja EU.
Međutim, ni integrisanje regiona u jedinstveno tržište nije jednostavan, a ni lak posao. Da bi se realizovao taj rak natjeraju u Gradskom vijeću. Naime, na prošloj je sjednici gradski vijećnik Akcije mladih Vedran Vivoda poručio da će dobro razmisliti o podršci rebalansu proračuna, ali i proračunu krajem tekuće godine ako se ne riješi pitanje plaća za vatrogasce i zaposlene u dječjim vrtićima. Neprihvaćanje rebalansa ugrozit će funkcioniranje cijelog sustava. I neće za to biti krive cilj, potrebno je da zapadnobalkanske zemlje u dobroj mjeri usvoje i implementiraju evropske vrijednosti i da stvore mehanizme za njihovu zaštitu. Potrebno je paralelno boriti se protiv organizovanog kriminala, pranja prljavog novca, korupcije i paralelno graditi demokratske institucije i pravnu državu.
Korupcija i pranje novca
”EU ne može da uključi zemlje Zapadnog Balkana u jedinstveno tržište ako to sa sobom donosi korupciju, pranje prljavog novca, zloupotrebe položaja i snižavanje standarda zbog kojih bi trpjelo posljedice cijelo jedinstveno tržište, odnosno 450 miliona ljudi”, precizira naš sagovornik u institucijama EU.
Izbori 11. juna omogućavaju da vlada bude formirana tokom ljeta i da zajedno sa parlamentom isporuči tražene rezultate
Kao tipičan primjer zašto su potrebne korjenite reforme se navodi primjer Albanije i zakona o “zlatnim pasošima” i oporezivanju. Sa takvom praksom teško je povjerovati da će zemlje članice dozvoliti ulazak zapadnobalkanskim državama. Jedinstveno tržište je najsigurnije i najpredvidljivije tržište na svijetu jer su pravila transparentna, principi jasni i zbog toga je mnogo poželjnije od američkog i azijskog za srednjoročne i dugoročne investicije. U tome je snaga jedinstvenog tržišta i tajna razvoja i dizanja bruto društvenog proizvoda i ujedno objašnjenje zašto mora da bude zaštićeno od toksičnih uticaja koji bi mogli da dođu sa Zapadnog Balkana.
Ulazak zapadnobalkanskih država u jedinstveno tržište bi stavilo ad akta sveostaleregionalneintegracioneprocese oko kojih su se vodile žestoke rasprave, često bazirane na ideološkim i nacionalističkim principima, pogotovo oko Otvorenog Balkana. tete iz vrtića ili stranke iz konstituirajuće većine.
Bit će kriva riječka izvršna vlast, odnosno gradonačelnik Filipović i njegovi zamjenici Sandra Krpan i Goran Palčevski, koji dopuštaju da tehničko osoblje riječkih dječjih vrtića radi za plaće koje su ispod minimalnih hrvatskih plaća. Ej, četiri tisuće kuna bruto. Sramota.
U javnosti i u pokrenutim postupcima pred nadležnim organima pogrešno su prikazana dešavanja od 18. februara 2023. godine u parkiću u tzv. Mitićevoj rupi na Slaviji u Beogradu.
Skup je organizovan radi čišćenje parkića i igrališta za decu, kao i radi uklanjanja murala sa zida zgrade Instituta za hemiju, tehnologiju i metalurgiju, koji oivičava zapadnu stranu parkića. Razlog za uklanjanje murala je to što je njegova dominantna poruka bila neprikladna za decu, a odnosi se na vojno angažovanje vojske Srbije na Kosovu (tekst murala je glasio: Kada se vojska na Kosovo vrati).
Komunalni milicioneri
Građani koji žive na tom području i koji dovode svoju decu u taj parkić, izrazili su želju da ga očiste od đubreta i od za decu neprikladnih poruka sa murala. Akciju su podržali građanski aktivisti, sa idejom da decu treba zaštititi od politike, zagovaranja rata i promocije bilo kakvog nasilja.
Navedeno javno okupljanje je blagovremeno prijavljeno Ministarstvu unutrašnjih poslova. U prijavi je jasno navedeno da će se sprovesti akcija čišćenja parka i uklanjanje murala neprikladnog sadržaja sa zgrade Instituta za hemiju, tehnologiju i metalurgiju, kao i da je cilj okupljanja da se javna površina, koja je prvenstveno namenjena deci, vrati u prvobitno stanje. Nadležni organ nije doneo rešenje kojim ne dozvoljava održavanje okupljanja. U suprotnom, ono bi bilo zabranjeno.
Tokom akcije, deo okupljenih građana je sakupljao razbacane otpatke, a druga grupa je belom bojom, iste nijanse kao što je bila boja zida renovirane zgrade Instituta, započela prefarbavanje spornog teksta murala.
Odmah po otpočinjanju skupa, među građane su se umešali komunalni milicioneri, sa zahtevom da se prekine sa farbanjem zida. Pojedini komunalni milicioneri su pokušali silom da spreče građane u pokušaju da zid očiste od neprikladnog teksta murala. Nakon održanog skupa, oni su podneli brojne prekršajne prijave, u kojima su naveli da su neke građane zatekli kako valjkom za krečenje nanose belu boju na zid zgrade i na taj način narušavaju njen spoljni izgled.
Ako bi prihvatili stav komunalnih milicionera da se farbanjem zida u belo narušava spoljni izgled zgrade (iako je on izvorno bio beo), onda je i prethodno iscrtanim muralom narušen spoljni izgled zgrade, te bi mogli zaključiti da su komunalni milicioneri stavljanjem u zaštitu murala kojeg su građani prefarbavali u belo faktički štitili od narušavanja već narušeni spoljni izgled zgrade.
Da okupljeni građani nisu započeli farbanje zida u izvornu belu boju zida, već da su preko postojećeg murala ispisivali drugačije poruke političke ili socijalne sadržine, podnošenje prekršajnih prijava ne bi bilo sporno. Međutim u opisanom slučaju, očigledno stavljanje u zaštitu murala čija je dominantna sadržina ratnohuškačka, ukazuje na izraženi politički stav komunalnih milicionera o neophodnosti vojnog angažovanje vojske Srbije na Kosovu, odnosno da kosovsko pitanje treba rešiti vojnim putem, što je nedopustivo.
U prilog tendencioznom postupanju komunalnih milicionera ukazuje i činjenica da su oni bili veoma revnosni u podnošenju prekršajnih prijava protiv građana koji su farbali zid u njegovu izvornu belu boju, a propuštali su (i propuštaju) da podnesu prekršajne prijave protiv onih koji su na istom mestu prethodno ispisivali, a i odmah nakon prekrečavanja zida u belo ponovo ispisali nekoliko tekstova neprimerene sadržine.
Interesantno je da je prilikom ispisivanja novih tekstova na istom zidu, između ostalog bilo ispisano i Vučiću pederu i latinično slovo “Z”, što je ubrzo prefarbano. U odnosu na to prefarbavanje nije podneta nijedna prekršajna prijava. Na pitanje
Da okupljeni građani nisu započeli farbanje zida u izvornu bijelu boju, već da su preko postojećeg murala ispisivali drugačije poruke političke ili socijalne sadržine, podnošenje prekršajnih prijava ne bi bilo sporno
zašto nisu obrisane i ostale poruke i simboli, sarkastično je odgovoreno: nestalo je boje.
Prekršajni sud
U opisanoj akciji građani su dali nesumnjiv doprinos čišćenju parkića i igrališta za decu. Zid koji oivičava zapadnu stranu parkića je nakon krečenja ostao netaknut kratko vreme. Na njemu su ponovo poruke neprimerene deci. U međuvremenu, građani koji su pokušali da upristoje i deci prilagode parkić, igralište i njegovu okolinu, dobijaju pozive Prekršajnog suda pred kojim će morati da dokazuju da nisu narušavali spoljni izgled zgrade, već da su pokušali da ga vrate u prvobitno stanje upravo zbog toga što je bio narušen neprimerenim grafitima.
Dok iščekujemo odluke sudija Prekršajnog suda, deca će se i dalje igrati u parkiću. Imajući u vidu mogućnost da će neko dete pročitati tekst neprimerene sadržine ispisan na obližnjem zidu, možda će neko od građana na ulazu u parkić postaviti tablu sa natpisom: samo za decu koja ne znaju da čitaju.