Presude zločincima
Svi osuđenici na smrt su obješeni 16. oktobra 1946, osim Hermanna Gӧringa, koji se otrovao noć prije izvršenja kazne
Nirnberški proces je počeo 20. 11. 1945, a završio 15. 10. 1946. na kojem su za zločine protiv mira i čovječnosti, uključujući i genocid, kao i za agresiju i ratne zločine, osuđeni vodeći funkcioneri njemačkog nacionalsocijalističkog režima i njegove organizacije. Pravo suđenje još nije bilo ni započelo, a u zatvoru je sebi prekratio život Robert Ley, čelnik Deutsche Arbeitsfront (Njemački front rada), fašističke organizacije koja je zamijenila dotadašnje sindikate. Na kaznu smrti su osuđeni Hans Frank, koji je obavljao posao vođe Opće vlade u okupiranoj Poljskoj. Također, Wilhelm Frick, koji je bio na funkciji ministra unutrašnjih poslova, maršal Luftwaffea ministra privrede nakon Hermana Göringa, a tri godine prije smrti je pušten zbog lošeg zdravlja. Umro je 1960.
Treći doživotni zatvorenik je bio Erich Raeder, koji je bio veliki admiral. Zbog oprečne politike veoma se često svađao sa Göringom. Kao i Funk, pušten je ranije iz zatvora zbog lošeg zdravlja. Na čelu Kriegsmarine smijenio ga je Karl Dönitz, koji će jedno vrijeme poslije samoubistva Adolfa Hitlera voditi Njemačku kao šef države. Dönitz je osuđen na 10 godina robije, dok su zatvorske kazne od 20 godina dobili zapovjednik Hitlerove mladeži Baladur von Schirach i ministar naoružanja i Hitlerov miljenik arhitekta Albert Speer, koji su napustili
Iako se tokom suđenja odlično branio, na početku je čak izgledalo kako pobjeđuje, ipak, Göringu je dokazana krivica. Svi osuđenici na smrt su obješeni 16. oktobra 1946, osim Hermanna Göringa, koji se otrovao noć prije izvršenja kazne popivši tabletu cijankalija. Kako je prošvercovao otrov, to nikada nije utvrđeno. Njegovo tijelo je kremirano zajedno sa ostalim pobijenim nacistima, a pepeo je bačen u rječicu Conwentz koja se ulijeva u rijeku Isar.
Na nirnberškom procesu sudskom odlukom je presuđeno i zločinačkim organizacijama: Nacionalsocijalističkoj radničkoj partiji Njemačke (NSDAP), Gestapou, Schutzstaffelu (SS) i drugim nomenklaturama koje su proistekle na nacističkoj ideologiji.
Suđenja u Haagu
Prvi put u historiji jedna međunarodna institucija je osudila napadački rat kao zločin, osudivši njegove pokretače. Slično se dešavalo kasnije sa organizatorima i pokretačima rata u BIH. Suđeno im je za ratne zločine u Haagu, pri čemu je uključen i genocid u Srebrenici. Na spisku su se našli mnogi predstavnici i čelnici srpskog pokreta u BIH koje sada ne nabrajamo, a među njima ratni zločinci – Radovan Karadžić i general Ratko Mladić. Nemamo prostora da se bavimo temom Srebrenice i rata u BIH, a i nije predviđena ovim radom. Ipak, spominjemo je kako se više nikome ne bi ponovila, iako je historija puna primjera sličnih dešavanja nakon stravičnog umorstva Bošnjaka. Najsvježiji je primjer iz ruske agresije na teritorijalni integritet nezavisne Ukrajine. Ove teme su opteretile savjest cijelog čovječanstva baš kao i zločin nacista prema slobodoljubivom svijetu.
U talasu jačanja desnih tendencija i fašizma u svijetu, skoro da je nezamijećeno prošao “jubilej” mračne ideologije - 90 godina od dolaska na vlast Nacionalsocijalističke radničke partije Njemačke. U Berlinu je 30. 1. 1933. fašizam stupio demokratskim putem na političku arenu sa koje će biti nemilosrdno izbrisan 1945. sa padom Hitlera pred nadirućim jedinicama sovjetske i savezničkih armija iz antihitlerovske koalicije, kojima je pripadao i NOP Jugoslavije. Genocid je učinjen nad milionima Jevreja, a na udaru su se našle i druge etničke, vjerske i političke skupine, među njima Sloveni, Romi i drugi narodi koji su smatrani manje vrijednim. Stradali su i politički neistomišljenici - komunisti, socijaldemokrati, disidenti i drugi koji su se suprotstavili ovoj ubilačkoj mašini. Nacisti su ubijali i ratne zarobljenike, homoseksualce, Jehovine svjedoke i one koji su bili mentalno i fizički onesposobljeni, napisao je u feljtonu Oslobođenja akademik Adamir Jerković. Jesu li fizičkim uništenjem Adolfa Hitlera, a prije njega Mussolinija, i kasnije pogubljenjima njihovih doglavnika u Nirnberškim procesima, splasnule fašističke ideje? Nameće se zaključak da, ako je vjerovati iskustvima, nacizam/fašizam je pobijeđen, ali nije uništen. Posljednji genocid u Srebrenici o tome zorno svjedoči.