Muzika i politika
Kako da to podnese čovjek koji je svako postojanje osjećao kao prokletstvo, a jedinu utjehu vidio u tome da se sve to što se trpi možda može saznati?! Život se može podnijeti i možda se isplati trpjeti ga zbog poneke ekstaze, koja nam se možda posreći, a ništa nas ne vodi u propast onako pouzdano i neumoljivo kao ekstaze koje smo možda imali - eto to je Andrićeva slika čovjekova boravka na ovom svijetu. U toj slici nema mjesta za ljubav prema teatru ili bar za razumijevanje te umjetnosti i ljudske potrebe za njom.
Nasuprot “nomoteticima” su “idiografi” - ljudi, umjetnici i umjetnička djela koji ne pristaju zanemariti tijelo i njegovu apsolutnu pojedinačnost. Znate i bez mene da su mnogi avangardni pjesnici svoju poeziju pisali za glasno govorenje, a ne za čitanje. Marinettijeve ili pjesme Majakovskoga treba slušati kad se dobro govore i tek tada pokazuju svoju vrijednost. Ta pjesma ne pristaje na “vječnost” pisanog teksta, ona je tijelo, ona je sad i ovdje, samo ovaj jedan put. Slično je s instalacijama u likovnim umjetnostima, sa perfomances, sa “događajima”, odnosno “izvedbama” koje u svim umjetnostima prevladavaju u nekim epohama.
Moj problem je što me fascinira i jedno i drugo, tako da se u svemu što radim dodiruju, dopunjavaju ili sukobljavaju nastojanje da uvažim posebnost i neposrednost tijela, ali i refleks zakona, vječnosti, zovite to kako hoćete, u svemu što činimo i doživljavamo. Otkad je svijeta, svi ljudi su koračali tako da su stavljali jednu nogu ispred druge. Meni to nije pomoglo da ne razbijam koljena, kad sam ja učio da hodam, možda zato što nisam znao da su oduvijek svi tako koračali. Kad sam trebao prvi put poljubiti ženu, znao sam daseljudioduvijekljubetakodaprislone usne jedne na druge, ali mi to opet nije pomoglo da umanjim strepnju.
Prekosutra će u Historijskom muzeju BIH biti održani simpozij, okrugli sto i koncert koji tematiziraju političku ulogu muzike tokom 20. stoljeća u Evropi.
- Program koji okuplja stručnjake i publiku različitog profila otvara razgovor o dvostrukoj poziciji muzike: s jedne strane muzika je svjedočila rađanju totalitarizma i holokausta, a ujedno je bila sredstvo otpora protiv svih oblika fašizma, saopšteno je iz Historijskog muzeja BIH.
Teme simpozija, kako se još navodi, pristupaju muzici u širokoj lepezi društveno-političkih pravaca: od uloge muzike u stvaranju revolucije do muzike kao kritičkog, društvenog alata. Izlagači na simpoziju su prof. Dario Martinelli (Univerzitet Helsinki i Univerzitet Lapland), prof. Beat Föllmi (Univerzitet Strasbourg) i prof. Mathieu Schneider (Univerzitet Strasbourg). Sa publikom će također razgovarati i dirigent i kompozitor Amaury du Closel, osnivač Foruma Voix Etouffées (Forum Utišani glasovi). Ova organizacija, koja je jedan od partnera u realizaciji programa, bavi se proučavanjem i promocijom muzike koju je odbacio i stigmatizirao nacizam u Evropi.