Je tačka ključanja
vić, koji je tada bio portparol Foruma 2010, grupacije koja je oštro kritikovala DPS i Đukanovićev režim. Skoro 10 godina kasnije Batrićević je jedan od najglasnijih oponenata sadašnje vlasti, a Milačić dio te iste vlasti.
Demokratski front je 2015. počeo proteste ispred Skupštine i organizovao “šatorsko naselje”, gdje su nerijetko spavali njihovi politički prvaci. Na samom izdisaju tih protesta tadašnja vlast je odlučila da ih nasilno razbije, što je izazvalo široku reakciju javnosti koja se, uglavnom preko društvenih mreža, organizovala i uputila apel koji je potpisao veliki broj intelektualaca, aktivista, građana... To je dovelo do masovnih okupljanja, iako je proteste tada i dalje formalno organizovao DF, a sve se završilo 24. oktobra 2015. kada je jedna, nikada otkrivena grupa, gađala policiju molotovljevim koktelima, nakon čega je uslijedio opšti haos, prebijanje građana na više lokacija od strane policije, uključujući nezapamćeno brutalno prebijanje Miodraga Martinovića, kojeg je tuklo više od deset policajaca.
Ti protesti su, pak, doveli do političkog dijaloga koji je rezultirao formiranjem takozvane vlade izbornog povjerenja koja je spremila izbore 2016. godine. Protestovalo se i narednih godina, ali ne naročito masovno, sve do 2019, kada su počeli protesti građana u Baru zbog toga što je lokalna vlast rano ujutru posjekla na desetine čempresa zbog gradnje vrtića, iako su se tome građani mjesecima protivili.
Najmasovniji protesti su bili oni u organizaciji Srpske pravoslavne crkve, poznati kao protestne litije, koji su organizovani u većini crnogorskih gradova, a vremenom prerasli u opšti građanski bunt i nose dobre zasluge za smjenu DPS-A s vlasti u avgustu 2020. Pogrešno bi bilo ne pomenuti velike proteste u Budvi zbog nasilne promjene vlasti u toj opštini, ali i okupljanja podrške u više gradova gdje su građani redovno hapšeni. Nakon promjene vlasti je organizovan veliki “patriotski protest” u Podgorici, gdje se okupilo na hiljade ljudi, a to je bio okidač za seriju čestih protesta zbog raznih odluka Vlade Zdravka Krivokapića. Najveći i najznačajniji protest te vrste je bio početkom septembra 2021. godine, kada su okupljeni građani na Cetinju protestovali zbog ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija u tom gradu i tada blokirali magistralni put. Uslijedili su sati neizvjesnosti, policija je ispalila velike količine suzavca i akcija je čak dobila i pohvale međunarodnih partnera. Posljednji veći protesti su organizovani krajem 2022. godine pod sloganom “Ima nas” na kojima su traženi vanredni izbori, ali su i oni brzo utihnuli. Iako je tada rečeno da protest organizuje više struktura, a da ih opozicija samo podržava, Viber grupa Ima nas je i dalje aktivna sa hiljadama članova i na njoj se, skoro pa ekskluzivno, distribuira propagandni sadržajdemokratskepartijesocijalista.
Hrvatska:
Prolaze tzv. seksi teme
Što je manji povod, to je veća šansa da u Hrvatskoj dođe do ozbiljnog prosvjeda. Tvrdi to politički analitičar profesor Žarko Puhovski.
- Na primjer, za tri stabla u Varšavskoj ulici, pola Zagreba je mjesecima bilo na nogama i iz njega je nastao jaki politički pokret. Nadalje, iz tzv. borbe za 0,07 posto državnog proračuna nastao je urbano-legendarni pokret plenumaša na Filozofskom fakultetu. Nije se, dakle, radilo o nekoj ozbiljnijoj reformi obrazovanja niti ozbiljnijem zadiranju u generalni urbanistički plan. Kad je sindikat u nekoliko navrata pokušao za Prvi svibnja organizirati okupljanje povodom teškog položaja radništva, posebno onih koji imaju ugovore na određeno, dogodilo im se da im na Trg bana Jelačića dođe svega 500 ljudi. Kad se radi o histeriziranim temama poput cijepljenja, nema problema skupiti ljude, ili kad se radilo o potpuno nesuvisloj priči o navodnoj reformi školstva s Borisom Jokićem i skupilo nekoliko desetaka tisuća ljudi. A da postavite pitanje hoćete li prosvjedovati protiv katastrofalnog materijalnog stanja škola, ne biste dobili ni 300 ljudi. Prolaze tzv. seksi teme koje motiviraju ljude, a nisu nužno važne za društvo, smatra Puhovski. Najmasovniji prosvjed u Hrvatskoj bio je onaj 21. studenoga 1996. godine na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, gdje se, prema procjenama, okupilo oko 120.000 građana koji su došli dati podršku Radiju 101 koji je ostao bez koncesije. Vijeće za telekomunikacije koncesiju je dalo Radiju Globus 101, a kad su zaposlenici rekli da neće odustati bez borbe, dobili su dotad neviđenu potporu jer su prvi put od osamostaljenja građani Hrvatske masovno izrazili nezadovoljstvo. Prvi i posljednji put. Od masovnijih prosvjeda pamti se i onaj prosvjetarski u studenom 2019. godine. Povod je bila tvrdoglavost Vlade koja nije popuštala Sindikatu hrvatskih učitelja i Nezavisnom sindikatu zaposlenih u srednjim školama, koji su zatražili povećanje koeficijenta složenosti poslova za prosječnih 6,11 posto. Pokrenut je cirkularni štrajk koji je trajao više od mjesec, a na Trgu bana Jelačića okupilo se nekoliko tisuća nezadovoljnih nastavnika.
- Nijedan radnik ne može se sam izboriti za bolji status, ali organizirani u sindikatetezajedništvomiaktivizmom svih članova sindikata možemo učiniti čuda,likovalisupredstavnicisindikata.
Pamtiseibraniteljskiprosvjedusavskoj 66 od 2014. do 2016. godine, ispred Ministarstva branitelja. Bilo je to vrijeme kad je koalicijska vlada u Vukovaru pokušala postaviti dvojezične ploče,apovorkapredvođenaveteranskim udrugama zapriječila je put članovima Vlade u koloni u Vukovaru. Prosvjed je u Zagrebu počeo kad su dva mjeseca prije predsjedničkih izbora branitelji podigli šator koji je na tom mjestu stajaovišeod550dana.tražilesuseostavke ministra branitelja Predraga Matića, zamjenice Vesne Nađ i savjetnika Bojana Glavaševića kojem su zamjerili da je izjednačio žrtve i agresore. Pojavili su se i protuprosvjednici okupljeni pod imenom Occupy Croatia. Viđene su i plinske boce, a prosvjednici su prenoćili u crkvi Svetoga Marka.
Prošle godine su se u nekoliko gradova održali prosvjedi protiv uništavanja javnog zdravstva i zanemarivanja zdravlja žena, u znak solidarnosti sa ženama kojima je uskraćeno pravo na abortus. U svibnju 2022. prosvjedovalo se zbog toga u Zagrebu, Puli, Rijeci, Sisku, Splitu, Šibeniku, Osijeku, Zadru... Prosvjedovali su i liječnici, za spas hrvatskog zdravstva. Studentski prosvjedi u Hrvatskoj su rijetki, a najviše se pamti onaj 2009, kad su tražili i besplatno i svima dostupno obrazovanje. Bunili su se i kad nisu bili zadovoljni kvalitetom hrane. Poljoprivrednici su traktorima blokirali ceste... No, ništa masovnije.
- Postoji među ljudima uvjerenje da se ništa bitno zapravo ne može promijeniti. Kod nas ne postoje ozbiljne organizacije koje bi same sebe shvaćale kaopotencijalnepredvodnikeprosvjeda,osimmoždaradničkefrontekojaje mala i slaba. Drugo su pitanja tzv. nacionalne provenijencije. Domovinski pokret je uveo teme koje se ne mogu riješiti prosvjedima, kao na primjer povrat dokumentacije o nestalima koja se traži od Srbije. To se ne može riješiti okupljanjem 30 ili 50.000 ljudi u Vukovaru, što svatko razuman zna, ali to je tema na kojoj se može radikalizirati. To su idealne teme, nerješive i bolne, kojima se povremeno može manipulirati, zaključuje Puhovski i dodaje da se u Hrvatskoj zbog ekonomskih tema ne prosvjeduje jer je situacija takva da važi ono pravilo koje se obično spominje u opisima Francuske revolucije - nema velikih reakcija kad je najlošije jer su ljudi paralizirani brigom za preživljavanje.
Politička analitičarka Ankica Mamić kaže da u Hrvatskoj veći i “ozbiljniji” prosvjed nije viđen od podrške Radiju 101 prije 27 godina.
- Neće se prosvjedovati zbog skupe hrane i životnih troškova. Možemo govoriti o inflaciji i da srednji sloj polako tone, ali realno u Hrvatskoj se još dobro živi. Gotovo svi smo vlasnici nekretnina u kojima živimo i u europskim razmjerima je to izuzetno velik postotak. Dio Hrvatske koji živi od turizma, ne samo na obali, krpa kućne proračune i dovodi do toga da nemamo izrazito siromašne ljude. Prava socijala pak je u velikoj mjeri ovisna o državi i ona i nije bazen za stvarne prosvjede. Kao narod nismo pretjerano skloni prosvjedima, ističe Mamić.
Ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković u Zagrebu je razgovarao sa nerezidentnim ambasadorom Ukrajine za BIH Vasylom Kyrylychem.
”Razumijemo patnje kroz koje prolazi Ukrajina, čiji se teritorijalni integritet i suverenitet napada i gdje se brane ljudske civilizacijske vrijednosti, a ne samo teritorij”, stoji na Twitteru MVP-A BIH.
Ministar Konaković je podsjetio da je Vijeće ministara BIH narodu Ukrajine uputilo humanitarnu pomoć od 300.000 KM, te da će naša zemlja nastaviti pružati podršku Ukrajini.
Posljednji veći protesti u Crnoj Gori su organizovani krajem 2022. godine pod sloganom “Ima nas” na kojima su traženi vanredni izbori, ali su i oni brzo utihnuli
Neće se prosvjedovati zbog skupe hrane i životnih troškova. Možemo govoriti o inflaciji i da srednji sloj polako tone, ali realno u Hrvatskoj se još dobro živi
Košarac najavio skup
Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine Staša Košarac jučer je u Beogradu razgovarao sa ministrom unutrašnje i vanjske trgovine Srbije Tomislavom Momirovićem. Fokus razgovora bio je na jačanju saradnje i unapređenju vanjskotrgovinske razmjene.
- Dogovorili smo da u Sarajevu održimo konferenciju na koju ćemo pozvati resorne ministre iz Srbije, Sjeverne Makedonije i Albanije. Cilj nam je da razgovaramo o perspektivama i prednostima Otvorenog Balkana, najavio je Košarac i dodao da Republika Srpska zagovara pridruživanje BIH ovoj inicijativi.
Oduševljenje iz RS-A
Nakon što su Milošu Koviću, svjedoku odbrane na suđenju ratnom zločincu Ratku Mladiću, i Goranu Petronijeviću, ruskom lobisti i advokatu ratnog zločinca Radovana Karadžića, ukinute mjere zabrane ulaska u našu zemlju, Milorad Dodik, predsjednik RSA, rekao je da je odluka o zabrani bila mimo prava i zakona. Ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BIH Staša Košarac na Instagramu je napisao da su “vrata RS-A otvorena za sve dobre ljude”. Ković je rekao da je povučena zabrana o ulasku u BIH “dokaz suvereniteta RS-A”.