Ko (naj)više voli Vučića?
Nema toga ne samo u regiji već i daleko šire, da ne kažem u ozbiljnim svjetskim centrima, ko nije sa strepnjom iščekivao prošli vikend u glavnom gradu Srbije. Tuk na utuk srbijanskog predsjednika i njegov kontramiting u inat građanima, podsjećale su naše kolege iz Beograda, nije izum Aleksandra Vučića. Njegov duhovni otac Slobodan Milošević ostao je upamćen po jednom takvom skupu organiziranom na Terazijama, još 1996. godine, s kojeg je poručio ono čuveno “Volim i ja vas”. No, nećemo se baviti njihovim (s)ličnostima, pa ni razlikama, ne vrijedi čak ni puno prostora trošiti na odnose kakve su otac Slobo i sin Aco (prvom su skandirali Slobo, Srbine, drugom je vidljivo u petak prijalo Aco, Srbine, Srbija je uz tebe) gajili sa zapadnim i istočnim svetom, za nas je zapravo najzanimljiviji uklon ovaj domaći, da ne kažem taj politički stampedo iz Republike Srpske koji se stuštio za Beograd. I bukvalno kako pjesma kaže, s firmom Krstić u petak su, Vučiću na poklon, krenuli autobusi političke pozicije i opozicije, ispalo je da nema nikakve, a kamoli ozbiljne političke budućnosti bez akreditiva do te večeri lidera Srpske napredne stranke, a nakon nevremena - predsjednika svih građana Srbije.
Naravno, okupljanje Vučićeve Srbije nade nije moglo proći bez prateće ikonografije - zastava sa slovom Z, kao podrške ruskoj invaziji na Ukrajinu - i Srba s Kosova i iz naše zemlje. Kosovske vlasti su srbijanskom predsjedniku o svom trošku iskazale podršku: u petak su, uoči njegova skupa, uspostavili kontrolu nad općinskim zgradama na sjeveru Kosova, uz suzavac, šok-bombe i pokoji rafal, poskidali srpske i postavili kosovske zastave, pri čemu je više desetina građana povrijeđeno, petorica policajaca nešto ozbiljnije, a oštećena su i četiri policijska vozila. Nakon fotografiranja za albanske medije, gradonačelnici su napustili nove urede, a Vučić je - u međuvremenu - podigao borbenu gotovost Vojske Srbije i dobio savršenu priliku da svoj mitingaški nastup počne “nikad težim stanjem na Kosovu”. “Odlazak u Beograd organizovala je Gradska uprava Doboj kako bi ovaj grad zahvalio predsjedniku Srbije”, kazao je novinarima Radija Slobodna Evropa dobojski gradonačelnik Boris Jerinić, inače kadar SNSDA, prije ulaska u autobus. Iz Trebinja je - ispostavilo se - dug put, pa su Vučićevim pristalicama, mahom zaposlenim u ovdašnjim javnim institucijama, organizirani i prenoćište, pored dnevnica. Skup je, u danima pripreme, ponio naziv sendvič-mitinga, upravo zato što ni srbijanski vladajući SNS nije krio da svoje mitingaše, iz svih dijelova zemlje i susjedstva, dovodi s punom putnom spremom, računajući piće i hranu. Među novinarima je kružio spisak organizatora parking prostora po kome su samo iz Srbije u njezin glavni grad stigla 3.752 autobusa sa (okvirno očekivanih) 169.000 ljudi. Srbi s Kosova nisu uračunati, možda i zato što je jedna kolona danima
I dok su opozicijski lideri za Beograd krenuli sa svojim svitama, Milorad Dodik je doletio: em je skratio boravak u majčici Rusiji, em je otkazao važne sastanke u Bakuu
prije krenula pješke, ali ni Srbi iz RSA, jer su ovdašnji političari sami (?!) preuzeli troškove i brigu i za (svoje) pristalice i za autobuse. Pouzdan je podatak da u Banjoj Luci nije bio niti jedan autobus koji bi se - za bilo koje druge svrhe - mogao unajmiti.
I dok su opozicijski lideri - od Jelene Trivić pa nadalje - za Beograd krenuli sa svojim svitama, Milorad Dodik je doletio: ne samo da je skratio boravak u majčici Rusiji već je otkazao važne sastanke u azerbejdžanskom Bakuu, a sve da bi stigao u Beograd na nevrijeme. Pravi potop u glavnom gradu Srbijedobranojeumanjioefektevučićevih priprema, pa je - u konačnici - od onih više od 200.000 isplaniranih ostala jedva polovina koju ništa nije moglo spriječiti da čuje toliko puta ponovljene zapaljive poruke. Ivica Dačić te noći nije pjevao Halidovu “Miljacku”, imao je prečeg posla - divio se Vučiću, sve ponavljajući “Ne damo Srbiju, ne damo Kosovo, ne damo predsjednika”, a gost iznenađenja, ministar spoljnih poslovamađarskepeterszijjarto,pokazaose nedovoljnopripremljenim.poručujući okupljenima kako su Mađarska i Srbija izložene napadima jer njihova rukovodstva “žele mir u Ukrajini, bore se za porodične vrijednosti i ne žele da služe stranim interesima”, ispalio je već sažvakanu Vučićevu mantru, koju je možda i zato - sam vođa srpskog sveta moraopodićinavišinivo.takosmosaznali za odlazak s liderske pozicije naprednjaka, koji samo što nije, no i uvjerili se kako Aco Srbin igra na sigurno: opoziciju iz RS-A je pomnožio s nulom, ustupajući binu Dodiku. Ovaj ju je punim prigrlio, pa je poprilično neumjesno nastavio s mantrom zbog koje ga onaj ozbiljni svijet smatra balkanskim fitiljem i zbog čega je, uostalom, i postao dvostruki osvajač američkih crnih lista. A hudi opozicionari kud će, šta će, pa udariše aplauz za Dodika!
Kako god, već dan poslije, Srbija se vratila kući: protiv nasilja je opet Beogradomšetalonadesetinehiljadaljudi, a nastavljeni su i protesti i okupljanja u Novom Sadu. Ako postoji rezime proteklog vikenda, može se sažeti u dvije kratke poruke. Prva se odnosi na Srbiju i mogla bi da glasi da će se Vučić prije odreći Kosova nego Pinka i Happyja, a druga na ovaj naš opozicijski svijet iz RS-A: ako im je do politike, vrijeme im je da se okrenu domaćoj budućnosti, jer se otac nacije - kad zagusti - vratolomno do Dodika spusti. I koliko se god oni upinjali u svojim obračunima pokazati ko od njih (naj)više voli Vučića, na kraju se valja vratiti u stvarnost. Vučić najviše voli sebe na vlasti.