Gradonačelnice, sramota!

Najsvježiji primjer zašto je Londrc Karić sramota za Sarajevo jeste dodjela Zlatnika Grada za Nihada Aličkovića i pripadnike samoprozvanog Antidejton pokreta

Benjamina Londrc Karić, gradonačelnicasarajevaodaprila 2021. godine, do tada gotovopapotpunonepoznatačlanica SDP-A BIH, na čelo glavnog grada došla je nakon što SDPBIH nije uspio zadržati većinu u Gradskom vijeću za izbor doajena bh. politike Bogića Bogićevića. Od tada do danas bilo je i ostalo jasno da se radi o političkom populisti pozicioniranom na političkoj sferi daleko od ljevice i onoga što SDP predstavljailibibartrebaopredstavljati. Krozprotekledvijegodinelondrckarić jesvojimpolitičkimdjelovanjempokazala i dokazala da je puno bliže političkom centru, pa i desnici.

Pokazalajetolondrckarićumnogo navrata, ali nekoliko je upečatljivih da ih građani Sarajeva ne mogu, ne smiju i neće zaboraviti.

Slučaj prvi - Povorka ponosa u Sarajevu 2022. godine. Londrc Karić voli, i često to radi, sebe predstaviti kao kosmopolitu, antifašistu, multi-kulti proevropsku političarku... No, kada je došlo vrijeme da te atribute i dokaže, da iz jeftinogpopulizmapređenakonkretna djela, ponijela se prema sarajevskom Prideu tek nešto bolje nego je to slučaj sa njenim omiljenim kolegom - gradonačelnikom Banjaluke Draškom Stanivukovićem. Potonji je jasno poručio da pripadnici LGBTIQ zajednice neće održavati bilo kakve šetnje “slobodarskom” Banjalukom, a njegovo i huškanje Milorada Dodika zamalo je glave koštalo 15 aktivista i 30 novinara koji su pokušali, u prostorijama Transparency Internationala BIH, održati projekciju filma. Aktivisti LGBTIQ imaju veliku sreću da je pozicija gradonačelnika Sarajeva više nego simbolična, da je svijest društva drugačija i manje zatrovana netrpeljivošću prema drugom i drugačijem, jer da nije, mislim da bi Londrc Karić imala slične poruke kao i Stanivuković. Ipak, u okruženju iz kog se iznjedrila i u kojem radi koliko-toliko je sputana da iskaže pravo “kosmopolitsko, multi-kulti” lice, pa je 2022. samo nestala na nekoliko dana. Mnogima je bila, a i dalje je, neshvatljiva šutnja SDP-A BIH, posebno gradonačelnice koja je po političkom, ali i ideološkom profilu za koji se prodaje, prva trebala iznijeti stav o Povorci ponosa. Ali ne. Vječito nasmiješena “kosmopolitkinja”

Londrc Karić nestala je s lica zemlje i sa društvenih mreža (na kojima se može pratiti bukvalno svaki njen korak) u strahu da bi eventualna podrška ili kritika Povorke ponosa bila loša poruka za njene birače. Kritika Povorke za lijeve, a podrška Povorci za desne. Jer nikada se ne zna ko može zatrebati, zar ne?!

Slučaj drugi - spomenik stradalim sarajevskim Srbima na Kazanima. I u ovom slučaju iz Londrc Karić je izronio sav politički pragmatizam kojeg bi se postidjeli i najokorjeliji desničari. Gradsko vijeće Sarajeva usvojilo je prijedlog teksta, koji je ispisan na spomen-ploči na Kazanima, koji je predložila gradonačelnica. I ponovo, da se nebizamjeriladesnomspektruglasačkog tijela koje može zatrebati, gradonačelnica se odlučila da na spomeniku piše tek dio imena stradalih (pravdajući se da ih je dobila od Instituta za nestaleosobe),alise,pragmatično,nije usudila dopustiti da se na spomeniku zavede i ko su ti ljudi i zašto su ubijeni (što je historijska činjenica), a pogotovo ne da su ubijeni po naređenju Mušana Topalovića Cace, komandanta 10. brdske brigade Armije RBIH, te da je za zločine osuđeno 14 pripadnika te brigade.

Kucajućiovajkomentar,svevišerazmišljam da li se kod Londrc Karić radi o populizmuipragmatizmuilijetozaista njen način djelovanja i razmišljanja.

Slučaj treći - Zlatnik Grada za radikala.najsvježijiprimjerzaštojelondrc Karić sramota za Sarajevo jeste dodjela Zlatnika Grada za Nihada Aličkovića i pripadnike samoprozvanog Antidejton pokreta. Aličković i drugi okupljeni oko ovog radikala godinama nisu ništa drugo do ubojito oružje u rukama krajnje desnog krila SDA. Radi se o političkom korisniku koji za novac iz crnih fondova organizira proteste, demonstracije, ali i vrijeđanje, omalovažavanje, zastrašivanje i diskreditaciju onih koji ne misle i ne rade po željama i idejama određenih struja u SDA. To je osoba koja je na društvenim mrežama danima prijetila batinama Edinu Ramuliću, čovjeku koji je bio zarobljen u logoru smrti Trnopolje, samo zato što prošle godine, tokom obilježavanja Dana bijelih traka u Prijedoru, nije dopustio bivšem premijeru Federacije BIH Fadilu Novaliću da medijima da izjavu na trgu u Prijedoru. Iako ovo nije tekst o Aličkoviću, nije zgoreg navesti da se radi o osobi koja je u ime SDA organizirala proteste ispred OHR-A kada je ovoj stranci postalo jasno da neće ostati u vlasti na federalnom i državnom nivou. Zlatnik za radikale gradonačelnica je pokušala opravdati time da ih je nagradila jer su proveli mjesec u Siriji pomažući unesrećenima, “posebno djeci”, nakon katastrofalnih zemljotresa. Tako je Londrc Karić izjednačila Aličkovića sa, recimo, udruženjem Pomozi.ba i članovima Gorske službe spašavanja.

Gradonačelnice, može jedan zlatnik i za Abdulaha Skaku?