Bundesliga ili Bayernliga?
Minhenski Bayern je prošlog vikenda osvojio ukupno jedanaesti uzastopni trofej Bundeslige, i to na spektakularan način. No, za ligu njegova dominacija nije dobra
Teško je povjerovati da je ijedan naslov prvaka Njemačke od posljednjih 10 uzastopnih izazvao toliko oduševljenje među igračima, stručnim štabom i čelnicima Bayerna kao onaj jedanaesti, osvojen u Kölnu ovog vikenda. Minhenski tim ušao je u posljednje kolo Bundeslige sa dva boda zaostatka za Dortmundom, već prežaljen i trebao je odraditi samo ovu utakmicu kako bi započela velika čistka u klubu nakon desetogodišnje dominacije.
No, desilo se 90 nevjerovatnih minuta, kakve se čak ni najveći optimisti u Münchenu nisu usudili sanjati. Dortmund je podbacio na najnevjerovatniji mogući način, gubio je već nakon 24minutesa2:0protivmainza,promašiojeipenalipostalojejasnodabayern ima šansu da se opet okiti naslovom, mimo svih zdravih rezona.
Dok se u Dortmundu u nevjerici osluškivao rezultat iz Kölna, borbeni domaćin, koji je već nakon nekoliko minuta gubio sa 1:0, uspio je dobro namučiti Bavarce i u 80. minuti pogoditi za poravnanje. U Dortmundu je u tom momentu bilo 2:1 za Mainz, ali gol Kölna uzrokovao je suprotno od onoga što bi bilo zdravorazumski. Dodatno je sasjekao krila fudbalerima Dortmunda, koji očito ni sami nisu vjerovali u naslov i svoju sposobnost da ga osvoje, nego su negdje u toku utakmice protiv Mainza počeli vjerovati da će to drugi, u ovom slučaju Köln, učiniti za njih.
Igrala se 89. minuta utakmice u Kölnu kada je Jamal Musiala majstorski pogodio za vodstvo Bayerna i za nevjerovatan, gotovo historijski muk na Westfalenu, gdje je Dortmund, opet suprotno zdravom razumu, ponovo počeo igrati tek kad je njegov najveći rival ponovo došao u vodstvo. No, vremena je bilo premalo, stigli su do jednog gola preko Niklasa Sulea i morali su se pomiriti sa doslovno historijskim gubitkom titule, jer ovakav scenarij jednostavno nije standardan, ne dešava se gotovo nikad i za navijače je poput najteže noćne more.
Kahn i Brazzo
Emotivno je utakmicu na tribinama u Kölnu proživljavao i Hasan Salihamidžić, sportski direktor Bayerna, dok izvršni direktor Oliver Kahn, s kojim je Salihamidžić godinama igrao i najviše sarađivao otkad je direktor kluba, nije bio sa ekipom. Dolazak mu je od čelnika zabranjen.
Nisu vjerovatno svi igrači ni uspjeli procesuirati činjenicu da su osvojili naslov, još su trčali terenom Rheinenergie stadiona u Kölnu, a već je objavljena informacija da Salihamidžić i Kahn neće više rukovoditi sportskim procesima u Bayernu, odnosno da su smijenjeni.
Samo u posljednjem šampionskom nizu Bayern ima više titula nego ijedan drugi klub u cijeloj historiji
Naš legendarni reprezentativac bio je glavni operativac u sportskom segmentu minhenskog kluba od 2017. i u tom periodu klub je šest od mogućih šest puta bio prvak Njemačke, a osvojio je u 2020. svih šest trofeja, čime se može pohvaliti samo još Barcelona. Ona Guardiolina, iz 2009. godine.
Kahnu i Salihamidžiću zamjera se što su ove godine smijenili Juliana Nagelsmanna na reprezentativnoj pauzi u martu, mimo svih procedura koje veliki klubovi obično provode i u momentu dok je Bayern još bio u svim takmičenjima. Već u narednih nekoliko sedmica došlo je ispadanje iz kupa, potom iz Lige prvaka, a sve je začinjeno skoro pa izgubljenom titulom u Bundesligi.
Bayern nije pasivan klub, nastoji preduhitriti probleme i zato je u konačnici i uspješan. Bez obzira na to što su Kahn i naročito Salihamidžić dobrim dijelom zaslužni za kontinuiranu dominaciju kluba i njegov najuspješniji period u historiji, vrijeme za promjene je vjerovatno došlo. No, postoji druga stvar koja ukazuje na probleme sa kojima se njemački fudbal u cjelini susreće, a za koje se uvijek optuživao Bayern. Sada je jasno da je Bayernova jedina krivica u tome što nastoji ostvariti maksimum za sebe.
Kompletan njemački fudbal podsvjesno je prihvatio vazalni odnos premabayernu,odnosukojemjenormalna njegova dominacija. I u minhenskom timu su toga svjesni. Zamislite u bilo kojoj drugoj ligi petice, ili bilo kojoj drugoj ligi općenito, da na ovako dramatičan način osvojite naslov, i da u momentima kada se slavi, već smjenjujete dva ključna lika u formiranju klupske filozofije i ideologije.
Tojejednostavnonemoguće,jernigdjedrugonepostojitakavapsolutkakav je Bayern u Njemačkoj, kojem više nije dovoljnosamodabudeprvak,većtapozicijanesmijenikadininakojinačinbiti dovedenaupitanje.naravnodakrivica za to leži u drugim klubovima, koji nisu dovoljno jaki i unutar svojih planova i ambicijanikadinemajuciljdabududovoljno jaki da bi uzdrmali Bayern. Dortmund je u posljednjih desetak godina rasprodaobaremdvatimaigračasvjetskeklasepobagatelnimcijenama,zbog pogrešne politike je bez ikakve odštete ostao bez Lewandowskog, a za dvadesetakmilionafuntijemanchestercityju prodao jednog od njegovih najboljih igrača Ilkaya Gundogana.
Sada je, doduše, počeo skuplje naplaćivati svoje usluge, usluge razvoja igrača za najviši nivo. Samo ih sada dovodi još mlađe i prodaje još mlađe, prije nego dostignu svoj maksimum. Lijepo je što Dortmund zarađuje i što će od Judea Bellinghama zaraditi rekordnu cifru. Nije lijepo što je Bellingham sa nenavršenih 20 godina već “prekucao” Dortmund i što će benefite odličnog Dortmundovog rada sa mladim igračima pokupiti Real Madrid, baš kako Manchester City već kupi sa Erlingom Haalandom.
Haaland je u mnoštvu klubova za koje je mogao potpisati nakon sjajnih igara u Salzburgu odabrao Dortmund
ispred Manchester Uniteda, ne što je s Dortmundom zagarantovana Liga prvaka, a sa Unitedom nije, nego zato što, čak i da United nastavi nizati loše sezone jednu za drugom kako je u tom momentu nizao, njega ne bi tek tako htio prodati. Dortmund mu je prodao priču odskočne daske, svjesno je pristao na takvu ulogu, baš kao i sa Bellinghamom.
I kako da se takav klub nosi sa Bayernom, koji uopšte ne želi da odredi cijenuzasvojumladuzvijezdujamalamusialu,poputbellinghamarođenu2003. godine. Ne želi odrediti cijenu jer Musiala nikako nije na prodaju.
Naravno, Dortmund je samo jedan primjer i drugi najozbiljniji konkurent Bayernu RB Leipzig postoji isključivo kao razvojni klub. Doduše, pozicija je nešto drugačija i iz Leipziga ističu da je dugoročna strategija pretvoriti ovaj klub u najozbiljnijeg konkurenta minhenskomtimuzaosvajanjenaslovaprvaka, ali sve što je Leipzig dosad uspješno uradio je razvoj i prodaja igrača.
Ovi klubovi predstavljaju najozbiljnije konkurente Bayernu, a klupskom ideologijom su postavljeni tako da im je optimalno stanje za ostvarenje ciljeva koegzistencija sa Bayernom, ali Bayernom koji će u svakom momentu biti jači od njih. Jer ako bi i u jednom momentu pomislili na postavljanje rezultata ispred biznis-strategije, onda bi možda biznis-strategija bila ugrožena, a za klub je to bolnije nego da ne osvaja trofeje.
Hasan Salihamidžić i Oliver Kahn su smijenjeni doslovno minut nakon okončanja bundesligaške sezone
Trofej za drugo mjesto
Sama činjenica da su ovi klubovi sa fatalnom manom u postavci najozbiljnija prijetnja Bayernu, a zapravo mu po prirodi stvari ne mogu biti nikakva prijetnja,doksedrugihistorijskigiganti guše u prosječnosti (u kakvoj se gušio i Dortmund dok nije promijenio biznismodel), pokazuje da je budućnost njemačkogfudbalaizuzetnosumorna.on zapravo inhibira svaki pokušaj otpora dominaciji Bayerna i uspješni možete biti samo ako “naučite” živjeti sa tim.
Nijemci su razmišljali o nekoliko metoda koje bi stimulisale borbu za naslov i spriječile toliku dominaciju minhenskog tima. Jedna od glavnih ideja bilo je uvođenje doigravanja za prvaka, čime bi poenta ligaškog takmičenja kao nečega drugačijeg od kupa bila do kraja obesmišljena. Jedan prijedlog za kraj, ako se već gađamo blesavim idejama. Nijemci bi, umjesto uvođenja doigravanja, trebali uvesti trofej za drugo mjesto na tabeli. Onda bi se ostatak lige barem imao za šta boriti, kad već nema ni ambiciju ni sposobnost da se bori sa Bayernom.