Maj u bojama hapšenja

očemu bi se to drugom, toliko aktuelnom i krupnom, ovih dana moglo razgovarati u svakoj, pa i usputnoj prilici, ako ne o za neke šokantnim hapšenjima dvojice bivših opštinskih načelnika i jednog gradonačelnika Sarajeva, zatim nekih advokata i notara, te najavi sličnih budućih poteza a da se, usput, ne sklizne i u ironiju, cinizam i zastranjivanje? Ovo pitanje mi na um pade nakon razgovora s jednim poznanikom, po svjetonazoru i godinama bliskim, koji se, uz ostalo, čudi reakcijama kroz pitanje zašto su meta samo javni bošnjački likovi, “kao da sličnih sumnjivaca nema i u drugim plemenima”.

- Ne znam čemu ta nervoza preciziraće - i istrčavanje pred rudu. Meni se čini da istražni organi samo poštuju abecedu, pa su krenuli od Bošnjaka, uslijediće Hrvati, a onda Srbi.

- A šta je sa Ostalima? - pitam, prihvatajući taj okvir razgovora.

- Najprije su na redu kandidati konstitutivnih naroda, a onda, u vidu aneksa, na red dolaze Ostali - samouvjeren je moj poznanik.

Smjestivši ovaj detalj u rubriku prigodne, možda i ne osobito efektne dosjetke, vraćam se ozbiljnom odnosu prema temi, jer ona jedino to zavređuje. Kad se nekako snađem u obilju raznorodnih i raznobojnih reakcija na hapšenja načelnika sarajevske Općine Stari Grad Ibrahima Hadžibajrića, nekadašnjeg načelnika Ilidže i doskorašnjeg ambasadora BIH u Maleziji Senaida Memića i eksgradonačelnika Sarajeva i dosadašnjeg ambasadora u Kataru Abdulaha Skake, ne samo da mi se počinju rojiti pitanja u vezi s tim događajima. Još brže se otvaraju neke podteme, nanizane u đerdan upita i pretpostavki, prognoza i slutnji, čiji epilog je teško naslutiti.

Koliko god bile promptne, argumentima manje-više potkrijepljene teze o tome da su mete isključivo likovi iz SDA, te da je to “drugi čin projekta istiskivanja ove stranke iz vlasti i politike u BIH”, u čemu ima i pristrasnog pretjerivanja, neoprezno je tu stranu priče posve ignorisati. I onda kada je njeni osporavatelji nazovu paranojom - pa to potkrijepe time da se, slučajno ili ne, pred Općinskim sudom u Sarajevu upravo bivšoj federalnoj ministrici kulture i sporta Zori Dujmović sudi za zloupotrebu položaja u zapošljavanju četiri savjetnika koji nisu ispunjavali uslove, a za isti grijeh (i oštećenje federalnog budžeta za 300.000 KM) se tereti i nekad predsjedavajuća Doma naroda Parlamenta Federacije, a sada predsjednica Federacije Lidija Bradara - ipak štrči to da ove Hdz-ove dame nisu hapšene ni diskretno, a kamoli spektakularno kao Hadžibajrić, Memić i Skaka. Najlakše bi bilo reći da se radi o primjeni dva različita aršina. Ipak, tačnije, što znači diskutabilno i prilično indikativno je “pročitati” da se na nevidljivoj skali rizika u vrhu očito nalaze bošnjački likovi. Utisak o takvoj montaži “krvnih zrnaca” ne umekšava ni podatak o hapšenju rođenog brata šefa Tužilaštva BIH Milanka Kajganića.

Koje god porijeklo, motiv i pobuda bili u pozadini ovakvih i sličnih reakcija, utisak je da se jedno - u ponesenosti potrebom da se reaguje i po svaku cijenu “iskali” - ispušta iz vida i neopravdano zanemaruje: moguće ostvarivanje onoga što nam je, sjetimo se, prije dva-tri mjeseca najavljeno iz Tužilaštva BIH, a novi federalni ministar unutrašnjih poslova

ILI: “Kapitalna” hapšenja javnih ličnosti obilježila su protekli mjesec, ali i otvorila neka pitanja - od toga da li su meta samo Bošnjaci, preko najave nastavka tog posla, do očekivanja da se ne zaobiđu i drukčija “krvna zrnca”