Nacionalistički mitovi
Pred samo razbijanje Jugoslavije ekstremni nacionalizmi su bujali na njenoj čitavoj teritoriji
Kada su došli na vlast komunisti, proterali su mitove nacionalizma i uspostavili sopstvene mitove. Sistem je redukovao dostupnost istorijskim izvorima favorizujući teme iz najnovije prošlosti i sopstvene kadrove, čime je kreirao ideološko mišljenje i stvarao novu formu komunističkih mitova. U kasnijem periodu, kada su članovi Saveza komunista počeli da se dele po nacionalnoj pripadnosti, partijsku diktaturu je zamenio partijski federalizam, kao zbir republičkih i pokrajinskih nacionalno-partijskih diktatura.
Raspad SKJ
Raspadu zemlje je prethodio raspad Saveza komunista Jugoslavije, a slomom partijskog sistema na slobodnom tržištu su se pojavile knjige pisaca i istoričara koje zbog svog sadržaja i političkog viđenja nisu odgovarale nekadašnjoj vlasti. Pod uticajem novih saznanja, nacionalistička ideologija je počela da prodire u svest građana vršeći smenu komunističke ideologije. Time je ponovo, ali u suprotnom smeru, kreirana ideološki obojena istorijska svest ljudi, pa su građani, od kojih su mnogi bili nekadašnji članovi SKJ, postali nacionalisti verni novim nacionalnim vođama.
Pred samo razbijanje Jugoslavije, ekstremni nacionalizmi su bujali na čitavoj teritoriji bivše Jugoslavije. Na srpskoj književnoj sceni uz Dobricu Ćosića su se pojavili pisci koji su nastavili misao nacionalistički orijentisanih istoričara iz XIX veka da su Srbi najstariji narod na svetu, razvijajući mit o “izabranom narodu” i “čuvaru kapije civilizovanog sveta”. Istovremeno je jedan deo hrvatskih naučnika u prastanovnicima Irana video pretke Hrvata, a drugi deo u Ostrogotima, sve u nameri da se pokaže kako Hrvati nisu Sloveni. Uporedo je stvorena teza o muslimanima iz Bosne i Hercegovine kao o “cvijetu hrvatskog naroda”, pri čemu je Drina, po tvorcima hrvatskog “mita o Drini”, trebala da bude bedem katoličanstva prema pravoslavlju. Bošnjaci su za to vreme tvrdili da su jedini autohtoni evropski narod na teritoriji Bosne, koji tu živi preko četiri hiljade godina, dok su “česti ratovi, epidemije, a i ekonomski razlozi, doveli u Bosnu brojne doseljenike, najviše iz Srbije, Crne Gore i Dalmacije”.
Nacionalističkim mitovima nisu odoleli ni Slovenci sa izjavom o “hiljadugodišnjem snu Slovenaca” i tvrdnjama da su Slovenci u direktnoj genetičkoj vezi sa Venetima, koji kao narod postoje preko dve hiljade godina. Makedonci su za to vreme izgrađivali nacionalističku ideju prihvatanjem mita o izabranom narodu i makedonskoj Samuilovoj državi. Odgovorili su im “poznavaoci višemilenijumske srpske prošlosti”, vezujući istoriju Srba za Aleksandra Makedonskog i još davno pre njega, pa su dokazivali kako je Makedonija srpska zemlja.
Medijski rat
Tokom devedesetih godina dvadesetog veka, paralelno sa ratom na prostoru bivše Jugoslavije, vođen je medijski rat sa ciljem diskreditacije neprijatelja. Primer mitske diskreditacije neprijatelja u Hrvatskoj je knjiga Branimira Anzulovića “Nebeska Srbija - od mita do genocida”. U knjizi je autor oborio niz srpskih mitova uz mit o Srbima kao izabranom narodu, u cilju da “na videlo izađu moralni kvaliteti Srba”, pa u zaključku optužuje Srbe da su nasilan, samodopadan i ohol narod, koji ne ceni vrlinu i pravdu, već su nasilnici, prevrtljivci i izdajnici. Takav stav je kreirao “mit o neprijatelju”, podstičući i opravdavajući mržnju i nasilje prema Srbima.
Milisav Tomović je rođen 1948. u Trešnjevcu, opština Han-pijesak. Životni put ga je preko Vlasenice, Sarajeva i Siska odveo do Petrinje, gdje se uz aktivno bavljenje sportom zaposlio u “Gavriloviću”. Na poziv iz BIM Slavija prešao je u Beograd na mjesto rukovodioca kadrovskih poslova, a potom na mjesto direktora RZ i dir. OOUR-A transport. Potom je postavljen za izvršnog sekretara OK SK Palilula. Po isteku mandata preuzeo je funkciju dir. RZ Termoelektro Beograd, da bi po nalogu Opštine bio raspoređen na dužnost gen. dir. Inex-29. novembar. Bilo je to vrijeme “događanja naroda” i čuvenog skupa pristalica Slobodana Miloševića na beogradskom Ušću. On ostaje u firmi, a svojim radnicima poručuje da se izgubljeni radni dan mora nadoknaditi. Radnici se žale vlastima, nakon čega mu slijedi isključenje iz SKJ. Ne želeći da se odrekne prava da slobodno misli i djeluje, podnio je otkaz, napustio Beograd i vratio se u rodni kraj. Kritički piše o temama iz realnog života. Objavio je knjige: “Izgubljen smisao demokratije”, “Izgubljen smisao demokratije u zemlji inat-naroda”, “Zemlja čudnih ljudi” i “Čovjek u vrtlogu civilizacijskog relativizma”, čije dijelove feljtoniziramo.