I Dodik i Čović računaju na pod
Tema najnovijeg Mosta Radija Slobodna Evropa bila je koliko je jak savez između Milorada Dodika, lidera bosanskohercegovačkih Srba, i Dragana Čovića, lidera bosanskohercegovačkih Hrvata. Sagovornici su bili Slavo Kukić, profesor Sveučilišta u Mostaru, i S
Omer Karabeg: Zanimljivo je da Draganu Čoviću, koji stalno govori da mu je na srcu opstanak države Bosne i Hercegovine, nimalo ne smetaju Dodikovo negiranje Bosne i Hercegovine i njegove stalne najave otcjepljenja Republike Srpske. Samo jednom se oglasio tim povodom da bi rekao da ne zna šta više šteti Bosni i Hercegovini - separatizam predstavnika srpske političke opcije ili unitarizam unutar bošnjačke politike.
Slavo Kukić: Izvjesno je da Dragan Čović i Milorad Dodik imaju vrlo snažan personalni savez. Njih dvojica su čvrsto povezani jer su i jedan i drugi u prethodnih 20 godina opterećeni hipotekama kriminala i korupcije zbog kojih se svugdje u svijetu, gdje postoje pravne države, završava na istom mjestu. Ako Dragan Čović ponekad i napravi uzmak, onda to nije uzmak zbog njegovog uvjerenja da s Dodikom treba raskrstiti, nego zbog pritiska kojemu je izložen iz Zagreba, prije svega od premijera Plenkovića koji vrlo ozbiljno računa sa svojim angažmanom u briselskoj administraciji u narednom periodu, zbog čega mora odraditi domaću zadaću koju mu zadaje ta administracija. Ta zadaća se odnosi i na Dragana Čovića i njegove veze sa Miloradom Dodikom.
Razgovori u Bakincima
Čović ponekad napravi uzmak kako bi se stekao dojam da je doista raskrstio sa Dodikom, a u stvarnosti njih dvojica vrlo dobro funkcioniraju i vrlo dobro se razumiju. Inače, Čović koristi, da tako kažem, rat između srpske i bošnjačke etnopolitičke kaste kako bi realizirao svoj politički interes. Nedavni razgovori vladajuće koalicije u Bakincima kod Laktaša su karakterističan primjer kako on zna mimo svih kriterija i principa progurati svoj interes.
Srđan Puhalo: Meni se čini da su se Hrvatima u Bosni i Hercegovini, odnosno HDZ-U i Čoviću, dobro posložile karte. S jedne strane, trojka u Federaciji ima razumijevanja za neke stvari koje forsira HDZ, a, s druge strane, čini mi se da je visoki predstavnik u BIH pun razumijevanja za položaj Hrvata. U isto vrijeme Dragan Čović ima Milorada Dodika koji mu je, ne bih rekao prijatelj, već partner s kojim dijeli zajednički interes. Oni ne moraju da se vole, njih spaja zajednički interes, a to je opstanak na vlasti. Dodik i Čović imaju isti background, to su vrlo pragmatični bivši komunisti koji su se poslije rata veoma dobro snašli i postali lideri nacionalističkih partija. Pritom Milorad Dodik vodi, da tako kažem, politiku srljanja, nastupa silovito, pa ako prođe - prođe, dok Čović mudro čeka i vreba trenutak da se prikaže kao najkonstruktivniji faktor u Bosni i Hercegovini. U Federaciji BIH među bošnjačkim političarima uvijek nešto vri, vidimo stalni antagonizam između tamošnjih političara, u Republici Srpskoj postoji opozicija koja je oponent Miloradu Dodiku, dok HDZ nema oponente. Čović je toliko moćan među Hrvatima da nema potrebe da radi bilo šta radikalno osim da čeka da mu se ukaže prilika kako bi realizovao svoje interese. Politika HDZ-A i SNSD-A je vrlo slična. Ona se svodi na sljedeće mi jesmo za Bosnu i Hercegovinu, ali po našim pravilima. Ako ne može da bude po našim pravilima, onda možemo i bez Bosne i Hercegovine. To je interes Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini i u tome oni imaju podršku Srbije i Hrvatske.
Omer Karabeg: Čović se stalno hvali da ima odlične odnose sa Amerikom i Evropskom unijom, a nikada nije reagovao na Dodikove pohvale Rusiji i teške uvrede koje Dodik gotovo svakodnevno upućuje američkom i drugim ambasadorima zapadnih zemalja u Bosni i Hercegovini.
Slavo Kukić: Jako je upitan kvalitet Čovićevih odnosa sa Washingtonom i Bruxellesom. Uostalom, ovih dana je američka ambasada intervenirala na Čovićevo saopćenje o reformi izbornog zakonodavstva. Dali su mu javno do znanja da neće podržati reformu Izbornog zakona koja zaobilazi Ustav. U Ustavu Bosne i Hercegovine, a i u Ustavu Federacije, decidirano piše da se izbor člana Predsjedništva na prostoru Federacije vrši po građanskom principu. Ono što su dogovorili Čović i družina - ako su dogovorili, tu doista moram imati zadršku - jeste odstupanje od građanskog principa i zaobilaženje Ustava, na što su Amerikanci poručili da to nije rješenje koje može proći. Po mom sudu, Čović je u ovom momentu u puno intenzivnijim odnosima s Moskvom nego s Washingtonom i Bruxellesom. Ako ne u intenzivnijim, onda svakako iskrenijim. Uostalom, ako se gleda što je razlog Čovićeve intervencije u vezi sa Južnom plinskom interkonekcijom, onda je to interes Moskve. Zašto on brani interes Moskve - ne bih sada spekulirao. Mnogi su skloni reći kako je za to dobio pozamašne cifre, ali ja ću se suzdržati od te vrste ocjena. Ako Čović ima takav odnos s Moskvom, a Milorad Dodik takav odnos niti ne krije, onda je logično da su njih dvojica u tijesnoj vezi jer oni funkcioniraju na bazi personalnih interesa, nema tu nikakvih nacionalnih interesa. To je razlog zašto se Dragan Čović vrlo rijetko oglašava kada Milorad Dodik
govori o odvajanju Republike Srpske od Bosne i Hercegovine, napada vašingtonsku administraciju i govori o trulom Zapadu.
Omer Karabeg: Gospodine Puhalo, mislite li Vi da Čović ima dobre veze sa Moskvom?
Srđan Puhalo: Iz perspektive Banjaluke teško je o tome pričati. Čitamo u medijima da su u pitanju neke firme i vlasništvo nad njima, da su u pitanju neki novci, ali još nisam vidio nešto konkretno što bi potvrdilo te priče. U svakom slučaju, mislim da i Dodik i Čović računaju na podršku Moskve kao što i Moskva ima koristi od njih. Koliki je upliv Rusa na Čovića i na koji način ga ostvaruju - teško je reći jer oni to rade prilično diskretno. Rijetko ćete vidjeti da se ruska ambasada oglašava povodom položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini. Njihov glavni akcenat je na Republici Srpskoj, odnosno na podršci Miloradu Dodiku.
Omer Karabeg: Gospodine Kukiću, rekli ste da je Zagreb prilično zahladio prema Dodiku koji je u glavnom gradu Hrvatske doskora bio vrlo viđen gost. Vidimo da to nije nimalo uticalo na Čovića.
Slavo Kukić: Zahladila je hrvatska zakonodavno-izvršna vlast. Nije zahladio predsjednik Hrvatske Zoran Milanović. To govori u prilog tezi koju sam maloprije razvijao. Kao što Čović ima personalne interese koji su okrenuti prema Moskvi, sve upućuje na to kako su u pravu oni koji upiru prstom i u gospodina Milanovića i njegove personalne interese povezane sa Moskvom. Koliko god bio hladan odnos Hrvatske prema Miloradu Dodiku, takav odnos prema njemu neće imati Milanović. Inače, kada govorimo od odnosu Čović - Dodik, Čović nikada nije našao za shodno da ode u hrvatsko selo Biševo u Republici Srpskoj i iskaže pijetet žrtvama jer su tamo tokom rata srpski vojnici pobili sve stanovnike tog sela. Zašto? Zato što mu nisu u prvom planu Hrvati koji žive u Republici Srpskoj - bez obzira na to šta on o tome javno govori - nego njegov interes koji se poklapa sa interesom Milorada Dodika.
Srđan Puhalo: Hrvatska nema baš konzistentnu politiku prema Bosni i Hercegovini. S jedne strane, kao i Srbija, podržava njen teritorijalni integritet, a, s druge, gleda svoje interese i nastoji da ih ostvari po svaku cijenu. Vidimo da postoji razmimoilaženje između Plenkovića i Milanovića kada je riječ o odnosu prema Miloradu Dodiku i Republici Srpskoj, padaju i teške riječi, ali kada su u pitanju interesi Hrvata u Bosni i Hercegovini, onda to više ne važi. Vjerujem da političari u Hrvatskoj imaju puno razumijevanje za brak iz koristi između Čovića i Dodika jer znaju da su bez ovakve Republike Srpske šanse da Hrvati ostvare ciljeve, koje je zacrtao HDZ, minimalne.
Trojka u Federaciji ima razumijevanja za neke stvari koje forsira HDZ, a čini mi se da je visoki predstavnik u BIH pun razumijevanja za položaj Hrvata. U isto vrijeme Dragan Čović ima Milorada Dodika, kaže Puhalo
Omer Karabeg: Dragan Čović se nije izjašnjavao ni o suđenju Dodiku koji je optužen za neizvršavanje odluka visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini. Jedino je rekao da ga je prijateljski ohrabrio.
Slavo Kukić: Sklon sam to prijateljsko ohrabrivanje tumačiti na sljedeći na čin. To znači - Milorade, strpi se, imamo pravosuđe kakvo imamo, to je garancija da nećeš završiti tamo gdje bi trebao završiti, moj primjer ti je najbolji dokaz da ti se ništa neće dogoditi. Ako je to tako, a ja sam poprilično uvjeren da je ovo što govorim blizu istine, onda bi bilo logično da se Milorad Dodik primiri, da Tužilaštvo i Sud ne izlaže podsmijehu. Međutim, Dodik ne bi bio Dodik kada ne bi nastupao na način na koji nastupa. A to je način političkog kockara. On napravi jedan korak da bi vidio reakciju Bosne i Hercegovine i međunarodne zajednice, pa ako nema velikih reakcija, onda pravi sljedeći. Tu taktiku sada primjenjuje i u odnosu na Tužiteljstvo i Sud. Suđenje pred Sudom Bosne i Hercegovine trebalo je početi prije koji mjesec, ali faktički još uvijek nije započelo. Milorad Dodik je iskoristio te mjesece da taj sud izvrgne ruglu. Uostalom, činjenica da Dodik objektivno kontrolira državno Tužiteljstvo i Državnu agenciju za istrage jamči mu da će biti stalno u Banjaluci i da neće doći u sarajevski zatvor-hotel koji je namješten za takve kao što je on. Znajući to on se i dalje sprda sa svim što je vezano za Bosnu i Hercegovinu. Do juče se sprdao sa Bosnom i Hercegovinom kao državom, a danas sa njezinim institucijama da bi pokazao da je i Bosna i Hercegovina besmislena.
Srđan Puhalo: Postavlja se pitanje zašto bi se Čović uopšte očitovao o suđenju Dodiku jer mu to može donijeti samo štetu. On je to jednom uradio i više nikada. I to se u ovoj bučnoj političkoj situaciji, gdje se ne zna ni ko pije, ni ko plaća, skoro nije ni primijetilo. On mudro šuti jer niti Hrvati u Bosni i Hercegovini traže od njega da se izjašnjava o tom pitanju, niti Milorad Dodik. Njegova je procjena da mu je najpametnije da šuti, barem što se tiče javnosti, i da gleda kako će se situacija razvijati. Šta god da se desi, on će ispasti konstruktivan jer je šutio i nije ni navijao kao neki drugi.