U Sarajevu je cvjetala ljubav
Danas obilježavamo 40 godina od otvaranja Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu, a proveli smo i anketu među građanima naše prijestolnice
Na današnji dan prije tačno 40 godina u Sarajevu su svečano otvorene 14. zimske olimpijske igre. Bile su to, kako je ocijenio tadašnji predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta Juan Antonio Samaranch, najbolje dotad organizovane Zimske olimpijske igre.
Period
Bila je to prva zimska Olimpijada u nekoj socijalističkoj zemlji i rezultat sedmogodišnjih priprema, nakon što je Sarajevo u maju 1978. izabrano za domaćina. Veliku čast da saopšti ovu radosnu vijest građanima tadašnje Jugoslavije imao je poznati bh. sportski novinar Nikola Bilić.
Starije generacije i danas prepričavaju kako je pred odluku u Atini poznata engleska novinarka Pet Besford napisala: “Ukoliko se opredijelite za Saporro, Japanci će vam ponuditi avion da skoknete do Tokija. Ako se opredijelite za Göteborg, Šveđani će vam omogućiti da vidite fjordove i ledene sante. Ako vaš izbor budu Jugoslavija i Sarajevo, dočekat će vas široka i iskrena srca - toplo, ljudski, sa svojim planinama i snježnim terenima”.
Sarajevo i tadašnja Jugoslavija položili su ispit. Sa Olimpijadom, u Sarajevu je cvjetala ljubav. Ako ne vjerujete, pitajte građane sa kojima smo razgovarali o njihovim uspomenama na zlatno doba glavnog grada Bosne i Hercegovine. Šetajući Baščaršijom, sreli smo mnoštvo ljudi koji pamte ovaj period u najboljem svjetlu. Samo pitanje o Olimpijskim igrama mnogima je odmah izmamilo osmijeh na lice.
Sa nama su podijelili uspomene. - Najviše pamtim veliki snijeg koji je pao uoči dana otvorenja Olimpijade. I kada su svi građani izašli da očiste snijeg, kaže nam Adnan Garagić. Vjeruje da bi Sarajevo jednog dana opet moglo biti domaćin Olimpijskih igara.
- Ima Sarajevo te snage. Vjerovatno i kada bi se vlast više angažovala, moglo bi.
Gospođa Safija Mujak ima divno sjećanje na Olimpijadu.
- Dobila sam prvo dijete za Olimpijadu. Bilo je divno tada, priča nam ona. Istakla je uvjerenje da bi Sarajevo ponovo moglo oživiti ove uspomene i ugostiti Olimpijske igre.
- Imamo mi sve, samo nam fali više volje i biće to dobro, dodaje.
Slikar Ševko, koji ima radnju na Baščaršiji, sa nama je podijelio zanimljivu anegdotu iz tog vremena.
- Pozvao me prijatelj da prekoputa slastičarnice Egipat prodajemo. Tu su bili štandovi. On je imao rukotvorine. Kaže: “Hajde, donesi koju sliku”. Mi smo do 15 sati sve rasprodali, a stavili smo štand u 12. E takva je raja bila. Snijeg, posebna priča, poseban ambijent. Znate i sami da je pao tačno kada je trebao, ispričao nam je.
Za razliku od prethodna dva sagovornika, on ne vjeruje da Bosna
To je bio bauk za čitav svijet. Najjača i najkvalitetnija Olimpijada koja je održana. To se više ne može ponoviti, kaže jedan od građana glavnog grada BIH
i Hercegovina ima snagu da ugosti novu Olimpijadu.
- Nema šanse. To je bila bivša Juga. Država koja je bila prejaka u svakom pogledu. Nema šanse. Jedni bi bili srcem za Olimpijadu, drugi protiv. Kao što je i danas tako. Primjerice, za samo održavanje godišnjice, oni ne mogu da se dogovore ko će doći da pjeva, da zabavlja ovu omladinu. A ne nešto veće, ocjenjuje.
Gospodin koji nam se predstavio kao Džemica kaže da je radio za Juana Antonia Samarancha u to vrijeme.
- Radio sam mu knjige i albume. Mislim da sam čak i po dvije smjene radio da bi to izašlo kako treba, prisjeća se Džemo.
I on je mišljenja da se Olimpijada, bar prema trenutnoj situaciji, ne može opet organizovati.
- Ovo je sada sve batal. Nema sarajevske raje za taj život, pokret i udar. Svi smo tada radili, od malih nogu do starca od 70 godina. Nema sada tog elana, kaže.
Prodavač dresova i fudbalskih rekvizita nedaleko od Sebilja, koji je želio ostati anoniman, kaže kako je Olimpijada nešto neponovljivo.
- To je bio bauk za čitav svijet. Najjača i najkvalitetnija Olimpijada koja je održana. To se više ne može ponoviti. Ima država toliko kapitala da organizuje tri Olimpijade. Ali nema ko to da organizuje i provede u djelo, smatra on.
Mirsad Fazlinović također sa posebnim emocijama priča o zlatnom vremenu grada Sarajeva.
- Puno godina imam pa slabo pamtim. Ali sjećamo se toga. Pao snijeg u zadnji čas. Lijepo je izgledalo u bivšoj državi koju je većina nas voljela. Nažalost, ostala su samo sjećanja. Ali treba i dalje njegovati tu tradiciju i obilježavati dan kada je otvorena Olimpijada. To je bilo jedno zajedništvo kojeg danas nema, priča nam Mirsad.
On smatra da je politička situacija glavna prepreka da bi se Olimpijske igre eventualno opet održale u Sarajevu.
Teško, ne mislim materijalno. Materijalno bi se pomoglo - međunarodna zajednica i Olimpijski komitet. Politički uslovi, blokade i etničke podjele su glavni problemi. Čisto sumnjam da bi se Olimpijada na taj način mogla organizovati. Posebno što sarajevski dio Federaciji BIH nije dovoljan. Treba tu i Jahorina, recimo, i Vlašić. U ovakvim političkim odnosima to se ne bi moglo organizovati, ocijenio je.
Duško Lukač živi u Bosanskom Grahovu. Prije obilaska Sarajeva, bio je na Jahorini, na skijanju.
- Ja sam tada bio mlad. Nešto što je meni ostalo u sjećanju je to da smo mi u Bosanskom Grahovu, za vrijeme Olimpijade, dobili žičaru, da imamo i mi gdje da se skijamo i šta da radimo, prisjeća se Duško.
Vjeruje da Bosna i Hercegovina ima itekako kvalitetne prirodne resurse i potencijale za novu Olimpijadu.
- Nisam bio na Bjelašnici, Igmanu i ostalim skijalištima, ali, recimo, Jahorina ima potencijal. Treba samo ozbiljnije da se uloži. Ozbiljniji evropski ski-centri imaju osnježavanje, primjerice. Moglo bi se i kod nas potruditi da se sve digne na viši nivo, smatra on.
Gospođi koju smo sreli na Baščaršiji pitanje o Olimpijadi izmamilo je osmijeh na lice. Nije se željela predstaviti, ali je sa itekakvim emocijama govorila o tom februaru 1984. godine.
- Divno sjećanje. Ja sam bila premlada u to vrijeme. Sarajevo je cijelo bilo u svečanoj atmosferi. Svi smo se veselili. Ne mogu vam opisati taj osjećaj. Sada kada se vratim u ovaj period, nadam se da će barem bolje i svečanije ukrasiti Sarajevo za vrijeme obilježavanja godišnjice, ističe ona.
Optimista je kada je riječ o još jednoj Olimpijadi u Sarajevu.
- Svi smo u svojim problemima, a nadam se da će vlast uspjeti da organizuje Olimpijadu, dodala je.
Gospođi Alidi Ibralić Olimpijada je zauvijek ostala u srcu. Ima poseban razlog pamtiti taj period.
- Jedno od najljepših sjećanja u mom životu. Tada sam upoznala sadašnjeg supruga. U braku smo skoro 40 godina. Puno ljudi je bilo, bili smo centar svijeta. Danas bi trebalo da sve vri od te propagande. Da djecu vodimo u planine, da svi idemo, da se dignemo i obilježavamo ovu godišnjicu. Ne vidim ništa. Žalosno je, naglasila je.
Slalom
Situacija kakva vlada danas ne daje puno šansi za novu Olimpijadu, ocjenjuje.
- Da je malo drugačije, da su mlađi aktivniji, imali bismo ogromne šanse, kazala nam je.
Gospođa Rabija Turković ima, također, lijepa sjećanja na taj period.
Divno sjećanje, zaista. Lijepa uspomena. Sjećam se, sinu su bile tri godine, išli smo gledati slalom. Divno je bilo. Daj Bože da se ponovi i to u još boljem svjetlu.
Optimista je po pitanju ponovne organizacije Olimpijade. Jedan od glavnih razloga je to što Bosancima i Hercegovcima sport znači mnogo.
- Svima bi nam bilo drago. Mislim da Sarajevo ima snage. Ma može to, mogu to Sarajlije, uvjerena je gospođa Rabija.