Divna i usporena oaza u podnožju planine Uludağ
Bursa, četvrti po veličini grad u Turskoj, automobilski je centar države, ali ako se prepustite njenim čarima, pronaći ćete sve ono što ste tražili od putovanja
fokusirani na brojne hotele orijentirane na spa turizam koji cvjeta zbog prisustva ljekovitih voda.
Turski Detroit
S druge strane, Bursa je u modernoj Turskoj postala centar automobilske industrije i u rangu je najrazvijenijih turskih gradova. Upravo iz pravca Istanbula, dobrih pola sata vožnje ulaska u Bursu vas okružuju male automehaničarske radnje koje su fokusirane na usluge krajnjem korisniku, dok su iza njih ogromne fabrike Forda, Renaulta, Fiata, Hyundaija i Toyote. Da, svih njih.
Bursa vam ustvari dođe Turskoj što je nekada Detroit bio Sjedinjenim Državama. Izvoz automobilske industrije u Bursi iznosio je 6,7 milijardi dolara u 2021, a automobili su izvezeni u više od 152 zemlje - najviše u Francusku, potom u Njemačku i Italiju. Prema statistici, grad Bursa je zaslužan za čak 53 postoukupneproizvodnjeautomobila u Turskoj. A osim automobila, u Bursi se proizvode i autobusi, laka metrovozila, tramvaji i njihovi rezervni dijelovi.
Malotoodudaraodukupnogdojma Burse kao usporenog i ugodnog grada za turiste, ali to nije slučajno. Zasluge za takvo nešto pripadaju pametnom razvoju samog grada, gdje su fabrike zaista na periferiji, a odličan javni prijevozkojipovezujetapredgrađasacentrom doprinosi smanjenju gužve u samom gradu.
Bursa slovi i kao jako kulturno središte, a zbog mnogih parkova i vrtova unutar urbanog područja, kao i zbog
Bursa slovi i kao jako kulturno središte, a zbog mnogih parkova i vrtova unutar urbanog područja, kao i zbog guste šume koja okružuje grad, danas je poznata i kao Yeşil Bursa, tj. Zelena Bursa
guste šume koja okružuje grad, danas je poznata i kao Yeşil Bursa, tj. Zelena Bursa. Grad je smješten u plodnoj doliniispodplanineuludağkojusurimljani zvali Olimp. Upravo na tom Olimpu, u raskošnim šumama Uludağa, raste domaći kesten, jedan od prepoznatljivih simbola Burse.
Nama u Bosni i Hercegovini kesten nijenepoznatproizvod.decenijamase prodaju pečeni tokom jeseni, a i naša zemlja posjeduje barem dvije regije koje su bogate ovim darom prirode. Dugo nismo znali za bolji od tog našeg malog ali slatkog kestena, sve dok nismo saznali da u Istri i dijelovima sjeverne Italije rastu maruni, kesteni koji subaremdvaputavećiodnaših,aruku na srce i ukusniji. Ti maruni slove za najbolje na svijetu.
I onda odete u Bursu. Koliko je Uludağbogatkestenom,dokazujesljedeća epizoda - kupivši nešto u jednom od hanova u centru Burse, upitao sam zasvježikesten(usredjanuara!).uzpomoćgooglea,mladiprodavačodišaretio mi je da ga pratim. Između stotina šetača i kroz nekoliko ulica dalje, doveo me je čovjek na pijačni štand na kojem su svježi kesteni poredani po kalibru i cijeni. Zamislite - od najmanjeg do najvećeg, uz cijene koje su tri puta veće za one najveće u odnosu na najmanje.
Zapanjen, zatražio sam kilogram najvećih, koji koštaju 400 turskih lira, što vam je 24 KM. Kada sam pogledao na vagu, slovom i brojem na njoj nije bilo ni deset kestena. Nisam mogao da vjerujem, a i cijena je bila prevelika, pa je krenulo natezanje:
“Odakle si”, upitao me prodavač. “Sarajevo, Bosna”, rekoh.
“Aaaa...”, zazvučao je kao neko ko me sada ima u šaci.
“Edin Višća?”, upitno je zapovjedio imeigračatrabzonspora,kaodajenajpoznatiji bosanski fudbaler koji je ikada hodio zemljom.
“Edin Džeko? Rade Krunić”, nastavio je lupati imena bh. fudbalera, a ja u glavi razmišljam da li će me to odvesti do niže ili više početne cijene.
Nakon nekog vremena i raspitivanja da li sam slavan novinar u Bosni i ponosno utvrdivši da je on najslavniji prodavač tu na pijaci, izvagao mi je kilogram kestena koji su i dalje bili najveći što sam u životu vidio. Upitao sam za cijenu, rekao mi je, “za tebe, 100 lira”.
Jedna od najvećih znamenitosti Burse je i Velika džamija, jedna od rijetkih koja je izgrađena pomoću potpornih stubova. Ima ih 20 i 20 kupola, te dvije munare
Pet dana kasnije, u kućnoj radinosti ispekoh te kestene (dakako, inferiornijom tehnikom nego na nekoj vrsti vatre) i ponosno mogu reći da su kesteni iz Burse najbolji na svijetu, uzevši u obzir da sam probao i marune, one koji su decenijama držali taj tron. Uzgred rečeno, shvatih nakon nekoliko dana da sam to kestenje kupio kod Orhana Çağlayana,najpoznatijegprodavačana cijeloj pijaci, čovjeka koji je samo mjesec ranije digao na noge turske medije ukazavši na prevaru sa turskim kestenima. Uvezene kao stočnu hranu, ulični prodavači ih prodaju kao domaće, a Çağlayan je baš na svom štandu ukazivao na razliku između pravih i onih koji su otrovni za ljude.
Tolikookestenu.putešestvijeubursi se, kao i u Istanbulu, fokusiralo na hanove, ta čarobna mjesta trgovine i druženja. Teško je išta uporediti sa Istanbulom, ali Bursa se također ima čime dičiti kada su u pitanju hanovi i bazari. Na prvom mjestu među njima, kao nezaobilazno turističko odredište, jeste Koza han.
Zvan i Koza Inn, ovaj han je daleke 1492. naručio sultan Bayezid II kako bi zaradio dovoljno novca za svoju džamiju i medresu u Istanbulu. Izgrađen je na širokom prostoru između Orhanove i Ulu džamije. Gostionica, uglavnomzidanatesanicima,aponegdjeiciglom, ima dva sprata, a ispred prostorija je veranda koja se sastoji od 40 betonskih kupola. Ovo je stoljećima bilo mjesto gdje ste mogli prespavati - imalo je 95 soba, 50 na gornjim i 45 na donjim spratovima. Danas se na gornjim spratovima nalaze trgovine za prodaju svile i proizvoda od svile. Upravo po tome je Koza han dobio i ime - na turskom “koza” znači “čahura”.
Jedna vrata Koza hana se otvaraju prema jugu na gornjem spratu, dok se druga otvaraju prema strani Orhanove džamije i natkrivenom bazaru na sjeveru. To i jeste krasna znamenitost ove građevine, jer na jednoj strani sasvim normalno, sa ulice ulazite odmah na gornji sprati i pred vama se otvaraju te verande i lijevo i desno, dok je u sredini ogromna bašta i u njoj mali mesdžid sa šest fontana. Tu su i velika kamena vrata ukrašena tirkiznim pločicama. U dvorištu se nalazi molitvena soba s kupolom i šest fontana. Arhitekt hana je Abdül-ula Bin Pulad Shah, a majstor koji ga je sagradio Şuca Bin Karaca. Baš kao što je bio stotinama godina, Koza han je i danas svilarski i trgovački centar Burse.
Sjeverni ulaz ili izlaz iz Koza hana vas dovodi u centralnu trgovačku ulicu Burse, njihovu Kapali čaršiju. Za razliku od one istanbulske, ovo je bukvalno ogromna ulica koja je vremenom i natkrivenapajetukupovinadostaugodnija nego je nekoć bila. Tu možete kupiti sve i svašta, ali prodavci nisu nametljivi niti je tu prisutna velika gužva. Sve ima mnogo više smisla nego u istanbulskoj inačici,aimanjeseosjećateklaustrofobičnojerjeipakupitanjuklasičnaulica.
Predivni Irgandı bazar-most, jedna od samo četiri takve građevine na svijetu, dao je izgraditi trgovac Hoca Muslihuddin u vrijeme sultana Murata II. U Seyahatname (Knjizi putovanja) Evlije Čelebije,kojijedošaoubursu1640,navodi se da je na mostu bilo 200 dućana. Ali, kako je to živopisno kazao naš vodič Serkan, “kod Evlije je sve bilo deset putavećenegoustvarnosti”.ustvarnosti,irgandiima32trgovinesobjestrane.
Most je dom trgovaca koji nude ručne radove, od keramike, preko nakita, do ebrua, odnosno slikanja na vodi. Naša mala ekipa je bila počašćena i demonstracijom ove nevjerovatne tehnike,autojradnjicisunasdočekaleidvije mačke kojima je ona postala dom. Uostalom,mačkamajedombilokakvagrijana prostorija i niko ih ne tjera napolje.
Çukur han, koji se nalazi u ulici Tuzpazarı, dao je izgraditi Emir Buhari, zet sultana Bayezida I, za vrijeme vladavine sultana Murata II. Gostionica,građenaodklesanogkamenaicigle, imalajedvasprata,takođersaverandama i sobama oko prostranog dvorišta.
Sjeveroistočnooduludžamijenalazi seemirhan,kojijesagradioorhan-beg -drugibegosmanskogemirata-nakon osvajanja Burse. Gostionica, oštećena požarimaizemljotresimauraznimperiodima postojanja, ponovno je izgrađena nakon požara 1958. Fasada dvospratniceje,pogađate-odklesanogkamena i cigle i ima verande. Donje etaže građene su kao skladišta, a prostorije na spratu imale su prozore i ognjište.
Sultan Mehmed I je u prvoj polovici 15. stoljeća pustio u rad İpek han (Svilenagostionica)kakobiostvarioprihod za svoj kompleks Yeşil. Procjenjuje se dajearhitektazgradebiohacıİvazpasha, vrijedan državnik, vojnik i arhitekt togvremena.budućidajetobilakrčma ukojojsusesvilariskupljaliuranimdanima, nazvana je “ipek han”, što znači “svilarska krčma”.
Turbe osnivača Osmanskog carstva
Bali-beg, sin Hamza-bega - koji je bio Niğbolu sandžak-beg (vojna titula u Osmanskom carstvu) krajem 15. stoljeća, za vrijeme vladavine sultana Mehmeda II, dao je izgraditi Bali Bey han. To je bio prvi trospratni han u Osmanskomcarstvu.izgrađenjenasuprotnatkrivenoggradskogbazarakako bi služio karavanama koje dolaze radi komercijalnih aktivnosti.
Tu je i Bazar Aynalı, kompleks kupalištakojijeuspostavioorhangaziizvan tvrđave 1339, kada je izgrađena i Orhanova
džamija. Građevina je zadovoljavala finansijske potrebe kompleksa sve do 16. stoljeća, kada je pretrpjela značajna oštećenja u požaru 1584. Nakon renovacije ženski dio se počeo koristiti kao hamam, dok je muški dio služio kao kafana.
Nedaleko od centra grada, na brežuljku Tophane, nalazi se kompleks u kojem su turbeta Osmana I (12991326), osnivača Osmanskog carstva, njegovog sina Orhana I (1326-1362) osvajača Burse i sahat-kula. Da je u pitanju posebna lokacija, dokazuje i pogled sa brežuljka, najljepši kojim možete osmotriti cijelu Bursu.
Jednaodnajvećihznamenitostiburse je i Velika džamija (Bursa Ulu Cami), jedna od rijetkih koja je izgrađena pomoću potpornih stubova. Građena je u periodu od 1396. do 1399, a na osnovu obećanja sultana Bajazida I nakon pobjede nad krstašima u bici kod Nikopolja 1396. Sadrži 20 stubova i 20 kupola, te dvije munare. Pravougaonog je oblika, potpuno prizemna i sjajan je primjer rane osmanske arhitekture, vrlo rijedak u svijetu.
Prilaz je vrlo visokim kamenim stepenicima, pa je potreban oprez kada pada kiša, ali i ako imate problema sa koljenima. No, kada se popnete i uđete unutra, postane vam jasno da je bilo vrijedno i napatiti se. Na centralnom mjestu je šadrvan na kojem možete uzeti abdest. Dakle, da ne ostane upitno, govorimo o unutrašnjosti same džamije. Uz prisustvo takve količine stubova, što je za sebe zanimljivost, na zidovima su postavljene neke od najvećih levhi koje ćete u životu vidjeti. Ornamentski nisu mnogo ukrašene, ali sama veličina izaziva divljenje.
U pitanju su, naime, 192 monumentalna kaligrafska natpisa, koji se sastoje od 87 različitih kompozicija 41 osmanskogkaligrafaizrazdobljaizmeđu1778. i 1938. Džamiju je projektovao arhitekt Ali Neccar, sa mnogo elemenata seldžučke arhitekture.
Lijevo od mihraba izložen je i zastor vrata Kabe, monumentalno umjetničko djelo i historijski artefakt neprocjenjive vrijednosti. Zastor je Yavuz sultan Selim poklonio Velikoj džamiji 1516. nakon svog osvajanja Egipta. U to ratno vrijeme odlazak na hadž bio je nemoguć te su pokrivači skinuti i skrivali su ih Mameluci. Nakon što je postao halifa, Yavuz sultan Selim je neko vrijeme ostao u Egiptu, te je krenuo i u obnovu Meke.
U regiji koju sada znamo kao srednju i istočnu Anadoliju, uveo je poseban porez nazvan dersim i čitav taj prihod je išao u korist obnove Meke. Stanovništvo ove regije bilo je u isto vrijeme oslobođeno svih ostalih poreza. Od tog novca su obnovljeni i prekrivači Kabe. Nakon te renovacije stari pokrovi poslani su u Istanbul, a zastor vrata Kabe poklonjen je Velikoj džamiji u Bursi. Kažu da ga je sultan Selim lično, svojim rukama, unio i objesio u džamiju.
S obzirom na starost od pola milenija,nekidijeloviovogpokrivačapočelisu propadatipasugaturskevlastiodlučile restaurirati posebnom laserskom tehnikom, što je dovršeno prije 10 godina. Jednaodrestauracijaizvršenajeinaresama prošle godine, a pokrivač je sada izložen u posebnoj vitrini, sa konstantnom temperaturom i vlažnosti zraka. Pokrivač je, vrijedi napomenuti, izvezen zlatnim nitima.
A osim što je i centar industrije, te riznica historijsko-kulturnih dobara, Bursa je među Turcima hvaljena i kao kulinarska destinacija. Mnogi će se otisnuti na sat i po dugačko putovanje iz Istanbula samo da bi u Bursi pojeli İskender kebab. To vam je, kao što mu i ime govori, kebab ili doner, ali koji se jede na poseban način i uz specijalno služenje. Radi se od vrlo tanko nasječene govedine koja se slaže i peče na autentičan način, te onda reže, ali samo posebnim noževima za doner. Kažu da ti stručnjaci za rezanje donera bez moderne mašinerije zarađuju tri puta više nego ostatak kuhinje.
İskender kebab se ne jede rukama. Služi sa na kockicama pidea (nešto kao naš somun), sa sosom od paradajza i paprike, te golemom porcijom jogurta sa strane. Tanjir je vreo, a ono što je neizostavno za autentični užitak je prelijevanje cijelog jela otopljenim puterom, na licu mjesta, za stolom.
Govedina je isplativija
Vrijedi napomenuti da, ako ste mislili da će vas ovaj užitak od govedine spasiti okusa ovčijeg ili janjećeg mesa, vrlo tradicionalnog i svezastupljenog širom Turske, varate se. Iako se zaista praviodgovedine,odkuharaličnosmo saznalidaseizmeđuslojevamesastavlja i ovčiji loj, kako bi se postigao optimalan ukus. Ispostaviće se, originalni İskender kebab se i pravio od janjetine, ali onda je postalo isplativije prebaciti se na govedinu.
Bursa je jedan raskošan grad, prepun znamenitosti i historije, te divnih i otvorenih ljudi. Čak i ako volite skijati, to možete činiti na već pomenutoj Uludağ planini. Ovdje vam neće biti tijesno kao u turistički mnogo popularnijem Istanbulu, a uvidjećete i da vam ništa od užitaka koje nudi Turska ne nedostaje. Prava destinacija za jedno vikend-putovanje.