Ljepota je uzrok i posljedica stvaranja
Dešava mi se da se zagledam u rad i zapitam se: Bože, jesam li to ja stvarno uradila, kao da je nešto posebno vodilo moje ideje i inspiraciju
Mirjana Amidžić u svojim čarobnim radovima pronalazi sreću i spokoj. Rođena je 30. maja 1962. godine u malom bh. gradu Kozarcu. Oduvijek je gajila posebnu ljubav prema umjetnosti, ali ju je životni put odveo u svijet ekonomije. Prvi crteži koje je napravila bili su inspirisani zvijezdama, cvijećem i drvećem. Ono što je privlačilo njenu pozornost bili su ornamenti. Upravo joj ta strast daje energiju i inspiraciju za njene akrile na platnu. Na taj način uspijeva da se snađe u haosu svakodnevnog života.
Prvi ornamenti
Harmonija i raznolikost oblika uvijek su prisutne u njenom radu, kao i paleta različitih boja, dekorativne karakteristike u kombinaciji sa simetrijom su ono što je opisuje kao umjetnicu.
Kada je Vaša ljubav prema umjetnosti počela, posebno jer niste imali formalno umjetničko obrazovanje?
- Ornamente doživljavam kao dar, ne samo kao talenat već kao poklon božanske milosti. Kada se osvrnem na život, svjesna sam da bi mi bez crtanja sve bilo teže, praznije, pa i nepodnošljivije. To je uvijek bila luka koja je strpljivo čekala da joj se predam kako bi mi udahnula mir.
Zašto su Vas u početku na crtežima motivirali zvijezde, cvijeće i drveće?
- Oduvijek sam u svemu tražila ljepotu. Kao dijete zagledala bih se u stablo, u cvijet, u krajolik, u zvijezde. Naravno, nisam to tada mogla verbalizovati (i sad je teško). Samo bih osjećala divljenje, pa i strahopoštovanje i uživala bih, utapala se u taj poseban osjećaj. Moji radovi imaju tu notu ljepote, što mi je bitno jer, kao što je rekao čuveni Tesla, “Lepota je uzrok i posledica stvaranja”. Prve ornamente nacrtala sam na kockastom listu sveske iz matematike. Matematika mi je dobro išla, pa sam se pomalo i dosađivala na časovima. To su bili jednostavni ornamenti od kratkih crtica u različitim smjerovima. Kasnije su one postale zakrivljene, te su nastajali oblici koje sam bojila. Ornamenti su postajali sve kompleksniji, sa više sklada, harmonije i ljepote.
Kako je Vaša strast prema ukrasima evoluirala tokom godina?
- Davno sam na televiziji gledala emisijuonomadskomživotuplemena iz Azije. Bavili su se stočarstvom i često selili. Sa sobom su nosili najpotrebnije stvari, a među njima su bili ukrasni ulazi u njihove šatore, prelijepe šarene tkanine i druge rukotvorine i predmeti, koji nisu za svakodnevnu upotrebu, ali su bili bogato ukrašeni, luksuzni i kao takvi njima bitni, zbog čega su ih svuda nosili sa sobom. U tim surovim uslovima života oni su tako odavali počast ljepoti. To me se jako dojmilo, kao još jedan dokaz koliko je ljepota bitna u životu čovjeka.
Kako Vaš stvaralački rad postaje način da se nosite sa haosom svakodnevnog života?
- To je upravo to, kao antipod haosu svuda okolo, u mojim radovima je savršen sklad i harmonija, kao svojevrsna odbrana, bijeg u drugačiju realnost, gdje su stvari pod kontrolom, kao note u kompoziciji.
Kako biste opisali bogatstvo boja, dekorativne karakteristike i simetriju u Vašim djelima?
- Ornamenti su se razvijali po nekoj unutrašnjoj logici, od crtica do zakrivljenih linija, boja, različitih oblika simetrije i sl. Radila sam ih kombinovanom metodom tuša i drvenih boja, a potom sam prešla na rad sa akrilnim bojama. Bio je to izazov, jer je u početku bilo teško postići konzistentnost, ali uspjela sam. Preciznost je bitna odlika mojih radova, ona me smiruje i nadahnjuje. Radila sam ornamente za svoju dušu bez ambicija da izađem u svijet s njima. Oni su bili moj intimni, kreativni i stvaralački izraz. Vremenom sam uvidjela da se dopadaju ljudima koji su ih vidjeli, te sam počela da razmišljam o tome da postanu vidljivi, da još neko pronađe i vidi u njima isto što i ja. Postalo mi je jasno da takve darove ne dobijamo samo radi nas već i da ih poklonimo svijetu kao što su i nama dati. Dešava mi se da se zagledam u neki rad i zapitam se: Bože, jesam li to ja stvarno uradila, kao da su samo došli kroz mene, kao da je nešto posebno vodilo moje ideje i inspiraciju.
Možete li podijeliti neki poseban trenutak ili iskustvo koje Vas je posebno inspirisalo u stvaranju?
- I pored haosa koji nas okružuje, svijet vidim kao uređeno mjesto, ništa nije slučajno, može se samo takvim činiti. Svemir je savršen sklad, a harmonija vrhovni zakon u svemiru, kao što je govorio Newton. Voljela bih svojim kistom dočarati igru svjetlosti, divne ornamente od svjetlosnih niti i oblika, njihovu igru i preplitanje, koje vidim iza zatvorenih očiju. I muziku zamišljam i osjećam kao kompleksne šare gdje su rasplesane čestice svjetlosti zapravo zvukovi nota. Moji radovi upravo idu u tom pravcu da ono što vidim i osjećam prenesem na platno. Poseban trenutak koji bih mogla izdvojiti bio je san ili mi se učinilo. Dijete sam sa Kozare i jedne noći, čini mi se između jave i sna, svjetlost je zaplesala iznad Kozaračkog kamena, poput aurore borealis u divnim bojama, obrazujući ornamente, koji se ne mogu opisati. Oni su se preobražavali iz jednog u drugi, bio je to božanski ples i muzika svjetlosti, nezaboravno, nešto kao blagoslov, sve što kažem malo je i nedovoljno i ostaće zauvijek moja nedostižna inspiracija.
Kako Vaša pozadina u ekonomiji utiče na pristup umjetnosti i izlaganju?
- To ne znam. Život me je odveo u profesiju koja nema veze sa umjetnošću. Po struci sam diplomirani ekonomista, radila sam u računovodstvu, sa licencom ovlaštenog računovođe i revizora. Kao što smatram da ništa nije slučajno i to je sigurno imalo svoje zašto. Na nekom dubljem nivou sve može biti kreativno, pa i umjetnost. Čak i izrada završnog obračuna kad se cjelokupno godišnje poslovanje zaokruži u cjelinu, koja puno toga govori, a sažeta je i uvezana.
Imate li neke posebne planove ili projekte za budućnost?
- Nemam neke velike planove, bitno mi je da me zdravlje posluži da nastavim crtati, sad to već mogu nazvati i slikanjem. Voljela bih da moji radovi nađu put do ljudi koji će u njima prepoznati ono nešto što će ih dotaći. Posredstvom platformi kao što su FB, IG i nekih za online prodaju slika, moji ornamenti su vidljivi, a kritike su uvijek pozitivne. Tek sam počela da kontaktiram galerije.
Životne okolnosti
Neke insistiraju na tome da izlažu samo slike akademskih slikara. Nadam se da nemaju sve tako rigidan stav, u svijetu to nije potreban uslov. Nastaviću sa aktivnostima na tom planu, pa ću vidjeti kuda će me to odvesti. Tek dvije godine intenzivnije slikam, sticajem životnih okolnosti koje su mi to omogućile. Ranije nisam ni imala slika za izlaganje, bile su malobrojne i često sam ih poklanjala.
Svjesna sam da su moja djela specifična, neki stručnjaci ih ne mogu nigdje svrstati, ja bih rekla da moji radovi imaju te elemente, ali da ipak izlaze iz njihovog okvira
Kako pristupate samostalnom izlaganju svojih radova bez podrške galerija?
- Za mene je samostalna izložba novo i nepoznato iskustvo, ali ako je u interesu da moja djela vidi što veći broj ljudi, onda pristajem i na te izazove. Ljude uglavnom iznenade moje slike, jer su specifične, uvijek komentarišu preciznost, simetriju, čak i ne vjeruju da su rađene bez pomoći sprava, a zapravo jedino što koristim za simetriju su kružnice podijeljene najčešće na osmine. Svjesna sam da je to što radim vrlo specifično. Voljela bih da ljude dotakne posebna ljepota mojih djela i ponuka ih na razmišljanje o svetoj geometriji, o harmoniji i skladu koji su nam prijeko potrebni kako na ličnom, tako i na kolektivnom planu.