Odgovor Mariju Kordiću
za oslobođenje od fašizma i stvaranje pretpostavki na udaranju temelja rješavanja nacionalnog pitanja svih jugoslovenskih republika/država, kao i rezultate njihove obnove i izgradnje u periodu socijalizma, u kojem se i sam rodio i obrazovao, koji je njemu “jedan od najgnusnijih totalitarnih režima”.
Motivacija g. Kordića koja generira retrogradni pogled na antifašizam i mirni period socijalizma, po mome razumijevanju, u osnovi leži u politici kojoj pripada i u čije ime obnaša javnu funkciju gradonačelnika u ime “svih” građana, koja obezvređuje istorijsku ulogu KPJ/SKJ i Josipa Broza
Tita, videći opasnost u svemu drugom i drugačijem.
Ono što je najopasnije, svoj mrzilački retrogradni pogled na antifašiste prikriva brutalnim pozivanjem na “grupu mladosti, naše djece”, koja, kako kaže, “šeće centrom grada u kostimima koji simboliziraju budućnost, razvoj”, te upućivanjem apela Mostarcima da “gradimo Mostar okrenut budućnosti i zaustavimo veličanje zločinačkih ideologija”, čime se, neprimjereno 21. vijeku, deklarira protivnikom svake društvene kohezije, društvene heterogenosti, pluralnosti, pokazujući time svoj destruktivni potencijal u odnosu na društvenu koheziju, primjer brutalnosti koja želi iskorijeniti sve ono što veže ljude u civiliziranom svijetu.
Jednom za svagda g. Kordić mora prihvatiti činjenicu da je fašizam totalitarni režim, da je antifašizam koheziona osnova demokratskog društva, da antifašisti nisu “skupina”, već dobro organizirana snažna “udruga ili savez” u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, članica međunarodne asocijacije antifašista, a njeni simboli, zastava, značke, kape i dr. sastavni dio promocije sadržine djelatnosti - afirmacija vrijednosti antifašizma (slobode, ravnopravnosti, pravde i solidarnosti), čuvanje od zaborava događaja i ličnosti iz antifašističke borbe.
U realizaciji misije antifašista, u skoroj budućnosti vidim “grupu mladosti, naše djece”, koja su na dan obilježavanja oslobođenja Mostara (10. 2. 2024. god.) “u kostimima simbolizirala budućnost i razvoj”.
Bez antifašističkog društva nema društva jednakih šansi, nema društva ravnopravnosti, jednakosti za sve, bez obzira na bilo koju različitost koju kao ljudska bića imamo, nema budućnosti žitelja Mostara koji razmišljaju o ugodnijem okruženju, sigurnim radnim mjestima, razvoju ekonomije, izgrađenim parkovima i svemu onome što čini život kvalitetnijim.