Servis za guranje pod tepih

Danima su novinari pisali o tome šta se krije iza sukoba “glavatih gospodina”, zašto je tetak udario na nećaka, šta hoće i kuda ide Grmuša, da li je Stanivuković na konopcima ili se samo zagrijava

Alijepo je bilo Branislavu Borenoviću u prvoj godini mandata na čelu partije. Nekoliko poslaničkih mandata, tri do četiri stranačka saopštenja sedmično, tu i tamo poneka izjava, a apanaža kaplje li, kaplje. Kad je stranka mala, mali su i problemi. Ali, kad stigne pubertet i kad hormoni udare, kola lako odu niza stranu ukoliko kočijaš ne drži čvrsto kajase. Ili bar prut koji s vremena na vrijeme spusti na oznojene butine neposlušnih ajngira.

Nikome u politici nije toliko teško kao strankama koje nisu osnivane s namjerom da budu dvadeset godina u opoziciji. Stranka na čijem se čelu dva i frtalj mandata nalazi Branislav Borenović upravo je takva stranka. Nedovoljno velika poput SNSD-A, ali ni odveć mala kao NDP ili SPS. Partija demokratskog progresa je zamišljena kao savršen koalicioni partner, ali u malo drugačijem poretku stvari na političkoj sceni.

Pitanje je u kojoj bi mjeri PDP bio onakav kakav je danas da Mladen Ivanić 2014. godine nije pobijedio Željku Cvijanović u trci za srpskog člana Predsjedništva BIH. PDP i pomalo kljakavi SDS su se konačno dočepali ministarskih i direktorskih fotelja, ali su to iskoristili taman koliko i vladika kašiku masti na crveno slovo. Ni SDS, ni PDP nisu postali jači nakon što je njihov četvorogodišnji mandat u Sarajevu istekao. SDS je još i mogao da se vadi na slavnu prošlost, ali PDP nije imao šta da založi u daljoj partiji političkog pokera.

A onda su došli lokalni izbori 2020. godine i prvi problemi za stranku.

Lomilo se tih dana i nedjelja ko će biti kandidat opozicije koji će stati na crtu Snsd-ovom Igoru Radojičiću. Borenović je morao da bira između Jelene Trivić i Draška Stanivukovića i izabrao je onoga ko je u tom trenutku imao više para. I to je bio prvi zemljotres u PDP-U. Na drugi nije trebalo čekati dugo, svega dvije godine. Ako je prvi oštetio fasadu stranke, drugi je načeo noseće stubove.

Nakon što je izgubila na opštim izborima 2022. godine od Milorada Dodika, Jelena Trivić je za poraz optužila, između ostalog, i Stanivukovića. I tikva je preko noći pukla. Dojučerašnji saborci su postali krvni neprijatelji i Borenović je ponovo morao da bira koga će ostaviti, a koga šutnuti iz gnijezda. I drugi put se odlučio za onoga ko ima više para, ali i više političke moći. Naredne dvije godine malj je rastao, a sjekira se tanjila, da bi od nje na koncu ostala tek držalica na koju ne može da se natakne ni kakva-takva motika.

Ni najbolji hroničari ne bi mogli opisati šta se sve prethodnih dana dešavalo u PDP-U, ali bi sa bekamovskom preciznošću mogli utvrditi šta će u vremenu koje je pred nama. A biće ono što uvijek u takvim strankam bude. Biće ništa. Stranka koja odbija da napravi naredni korak sve velike probleme mora da gura pod tepih. Borenović možda i nema izbora, ali na sigurno u politici igraju samo mali igrači i oni koji nisu spremni na velike gubitke i na velike dobitke. Ukoliko poslije sjednice Predsjedništva i sjednice Glavnog odbora PDP-A sve bude kako je bilo i prije njih, onda zaista ništa ni od koga ne treba očekivati.

Nisu baš česte prilike da se novinarima servira takva gozba kakvu su nedavno servirali visoki funkcioneri PDP-A. Unutarstranački sukobi rijetko stižu do novinara, što znači da još teže stižu do javnosti (ili je stvar možda obrnuta), a PDP je odlučio da za sto zove i koga nikada nije. Danima su novinari pisali o tome šta se krije iza sukoba “glavatih gospodina”, zašto je tetak udario na nećaka, šta hoće i kuda ide Grmuša, da li je Stanivuković na konopcima ili se samo zagrijava. I dok se gora tresla (da bi se rodio miš) – Borenović je ćutao.

Guranje smeća pod tepih često nije najpametniji potez. Ma koliko tepih bio velik. Zna to veoma dobro Mladen Bosić, malo manje zna i Govedarica. Iza tolikog ćutanja kriju se ili nemoć ili neznanje. I jedno i drugo nije politička vrlina. Svima se čini da Borenović i vrh PDP-A nemaju kuda i da se mora desiti jedno od ovoga dvoga: ili će Stanivuković nakon sjednicâ Predsjedništva i Glavnog odbora praviti svoju partiju ili će Crnadak i Grmuša dobiti ukor pred isključenje. Znajući narav PDPA, neće se desiti ni jedno, ni drugo.

Istina je da najmanje trećina rukovodstva PDP-A želi da se Stanivuković izbaci iz stranke, baš kao što trećina želi da se motkom najure dva potpredsjednika koja su, kako reče mladi gradonačelnik, zakokodakala. Ali, politika je neumoljiva i kaže da često ni većina ne znači ama baš ništa. Ruke su tu da se dižu, a pare su tu da se broje. Ne može prostije. Ko to ne razumije, završiće u loncu. Stvar je ukusa koliko će jaka vatra biti na kojoj će se neznalice i slabići kuvati.