Kad je predsjednik predsjednica
Naslova po imenu glavnog grada, roman “Reykjavik”, islandska premijerka Katrin Jakobsdóttir je napisala četveroručno, sa sunarodnjakom, još jednim autorom uspješnica, Ragnarom Jónassonom
rada je Arnaldur Indriðason, islandski autor krimi bestsellera, prevedenih u dvadesetak zemalja. Naslova po imenu glavnog grada, roman “Reykjavik”, premijerka je napisala četveroručno, sa sunarodnjakom, još jednim autorom uspješnica, Ragnarom Jónassonom. Knjige Ragnara Jónassona su u svijetu prodate u preko tri milijuna primjeraka.
A već neko vrijeme u književnosti postoji tradicija, institucija, koja se zove nordijski, tj. islandski thriller, kojeg je premijerka na fakultetu temeljito prostudirala.temeovihkrimiromanauvijek za podtekst imaju socijalna pitanja i brigu za okoliš.
Island, kolijevka vikinških epopeja, nalazi se usred Atlantskog oceana, i sa 376.248 stanovnika ima površinu kao dvije Bosne i Hercegovine: to je najrjeđe naseljena zemlja na kontinentu. Od toga u glavnom gradu žive dvije trećine stanovništva.
Islandu su geografski najbliži Groendland, udaljen na skoro 300 km, i
Farski Otoci, na preko 400 km morske pučine. Naziv Island znači ‘zemlja glečera’, budući da je njima pokriveno preko 10 posto teritorija. Otok je parlamentarna republika, članica NATOA, a nije u EU.
Ne znam je li važnije za premijerku ili za nekog ko piše krimi romane: Island je jedna od zemalja sa najnižom stopom kriminaliteta na svijetu, pa ispada da je premijerka u svojoj domovini prije imala inspiraciju za znanstveno-fantastični, a mnogo manje za krimi roman od 345 strana. Prema indeksu inovacija, Island je u samom vrhu svjetske ljestvice, a ima i jedan od najperfomantnijih zdravstvenih sustava na svijetu.
Koautor knjige navodi: “Početkom 2020. sam došao na ideju o zajedničkom pisanju policijskog romana. O tome smo mogli razgovarati do kraja naših života, ali pandemija je ubrzala stvar. A bio sam i iznenađen da Katrin prihvata moj prijedlog, jer je jako zauzeta.”
Danas je Island izrazito drugačije društvo od onog prije četiri decenije: naročito se vodi računa o jednakosti spolova, a zakoni o pravima vezanim za rad su nevjerojatno napredni u poređenju sa ostatkom svijeta
Zbog restrikcija koje je nametnuo Covid, knjigu su pisali dvije godine. Telefonske pozive i susrete radi dogovora o posljednjim poglavljima knjige morali su programirati usred premijerkinih sastanaka, jedan dan sa Borisom Johnsonom, drugi put sa Emmanuelom Macronom…
Koautor, inače naviknut pisati sam svoje priče i imati punu kontrolu nad storijom, misli da je “osvježavajuće imati nekoga s kim se mora postići kompromis”. Jónasson prenosi da je raditi u takvoj dinamici i atmosferi za njega bilo potpuno nadrealno. A predsjednica Vlade priznaje da “jedan dio nje misli da bi njena svakodnevnica bila odlično poglavlje za roman”.
Prepričala je svoje iskustvo iz Parisa 2021. u vrijeme Foruma OUN-A o jednakosti spolova: “Čekala sam u automobilu ispred Louvrea, rečeno mi je da moram biti tu u 14h47, ući ćeš u 15h25. Tako sam naučila izraz i šta znači ‘Urgentno je čekati’. Književnost mi je mnogo pomogla u politici.”
Premijerka misli i da policijski romani imaju terapeutske vrline. “Čitam ih oduvijek, cijeli život, to je u neku ruku moja DNK. Mislim da svaki političar mora imati nešto da ga preusmjeri od svakodnevnih političkih aktivnosti.” Usput, jedan od prethodnika aktualnepremijerke, Davíð Oddsson, u vrijeme obavljanja dužnosti 1997. objavio je roman: za života, jedan od deset Islanđana objavi knjigu.
Tema“reykjavika”jecoldcase:nerazjašnjen i zaboravljen nestanak djevojke Lare. Posljednje informacije o njoj vode u 1956. na maleni Videy, misteriozni otočić na pučini nedaleko od prijestolnice. Policija je vrlo brzo odustala od ozbiljnih istraga, privilegirajući hipotezu o bijegu, ili utapanju zbog lošeg vremena, tipično nemilosrdnog u tom dijelu svijeta.
Bračni par bogatih gradskih uglednika, vlasnikā kuće na otočiću, koji je Laru zapošljavao preko ljeta, bio je izvan svake sumnje. Valur, mladi istraživački novinar iz lokalnog tabloida, htio se dokazati, intriga ga je opsjedala i ponovno je otvorio slučaj. Ali – pod krajnje sumnjivim okolnostima nestane i on, slučajno ostavivši sve svoje zabilješke sestri Susani.
U šoku, sestra preuzima istragu, koja vodi direktno do Valurovog poslodavca, glavnog i odgovornog urednika tabloida,kojiupravljajavnimmnijenjem otoka, i u dosluhu je sa najvišim državnim sferama. Korupcija, seksualno nasilje, kriminal i ubojstva.
Radnja romana se dešava u vrijeme uzbuđenja oko proslave 200 godina postojanja Reykjavika, pojave prvih privatnih radio stanica i TV kanala. U gradu se upravo tada, 11. i 12. oktobra 1986. u zgradi Hofdi, nekadašnjem engleskom konzulatu, odvija i sastanak na vrhu između Ronalda Reagana i Mihajla Gorbačova.
Godina 1986. je postavila Island na kartu svijeta, koji se sjetio da zemlja glečerā, okružena oceanom, zaista postoji.
Već sedamdesete su prekretnica za Island, ruralnu sredinu i izrazito klasično, patrijarhalno društvo kojim na svakom koraku dominira muški rod. Island, cliché sa volkanima i polarnom svjetlošću, počeo se mijenjati.
Islanđanke, zaposlene izvan kuće, zarađivale su manje od 60 posto plaće muškaraca za jednak posao. Mnoge među njima nisu mogle ni dobiti posao, jer su ‘radile’ kući, odnosno obavljale kućne poslove i bavile se odgojem djece.
Organizacija ujedinjenih naroda je 1975-u proglasila Međunarodnom godinom žene. Islanđanke su oktobra te godine povele štrajk radi sticanja jednakosti sa muškarcima na polju rada i sa ciljem priznavanja njihove uloge u gospodarstvu zemlje i upravljanju obitelji. Štrajku se pridružilo 90 posto žena, a velika manifestacija je održana u Reykjaviku. Taj je pokret izazvao promjenu zakonodavstva koje je ustoličilo veća prava građankama, a sjećanje na štrajk se i danas obilježava.
Na susretu Reagan-gorbačov su uspostavljeni temelji za Sporazum o nuklearnim snagama srednjeg dometa koji je zaključen 1987, a nije u potpunosti realiziran. Zemlja se tada počela, autoričnim riječima, pretvarati u ‘urbaniju sredinu’, a Reykjavik je jedan od likova romana: savršen kontekst za napetu krimi priču.
Voditelj TV emisije o književnosti na javnoj TV i kritičar Egill Helgason je ocijenio da je premijerkino štivo “jako ugodno za čitanje, a knjiga dobro napisana i odlično dokumentirana. Živo podsjeća na misterije i zaplete Agathe Christie”.
Katrín Jakobsdóttir je očekivala unakrsnu paljbu sa svih strana, tj. stroge kritike, ali ih se nije pribojavala: “Znam se suočiti sa tim zahvaljujući mom iskustvu u politici. To je OK.” A kad je čovjek političar, bilo bi riskantno, ili suviše delikatno, intrigu smjestiti u vrijeme kad nastaje tekst. Osamdesete su autorici dale punu slobodu.
Danas je Island izrazito drugačije društvo od onog prije četiri decenije: naročito se vodi računa o jednakosti spolova, a zakoni o pravima vezanim za rad su nevjerojatno napredni u poređenju sa ostatkom svijeta.
Premijerka navodi: “Pokušavamo na zakonodavnom polju dokrajčiti razliku između žena i muškaraca. To pitanje je na vrhu naše agende, a Islanđanke su se borile za jednakost. Naša borba nije završena, ali u svakom smislu smanjujemo posljednje razliku u pravima između žena i muškaraca.”
Premijerka navodi da je jedan od njenih političkih prioriteta borba protiv seksualnog zlostavljanja i nasilja na spolnoj osnovi, a nada se da se to nazire i u knjizi. Na Islandu je 2019. organiziran i prvi kongres u Europi ‘Metoo’, ali: samo 11 posto silovanja je dobilo sudskiepilog.daseshvatiokakvojvrsti problema je riječ dovoljno je pomisliti: kad je tako niska stopa procesuiranih slučajeva u zemlji sa manje od 400.000 stanovnika – šta da kažu one, kojih se to prvenstveno tiče, u drugim zemljama, neuporedivo slabije organiziranim.
Island je, prema premijerkinim riječima, doživio šok kad se shvatilo da su seksualno zlostavljanje i nasilje uobičajena pojava. Neki, znajući da je Katrin Jakobsdóttir iskusna i istrajna političarka, a pomišljajući na ubojstvo mlade žene, koje jeste leitmotiv i preokupacija njenog elokoventnog krimi romana, kažu da se Islanđani, kojih se to direktno tiče, mogu s razlogom zabrinuti.
Moram podsjetiti, ko ne zna: na Islandu postoji poslovica: “Bolje bez cipela, nego bez knjige.” Prosječna godišnja temperatura u Reykjaviku je 4º C.
Podjela obaveza
Katrin Jakobsdóttir sa puno poštivanjagovoriosvojimsugrađankamakoje su se borile za ženska prava, pravo na roditeljski dopust – po šest mjeseci za oba roditelja - i za pravičnu roditeljsku podjelu odgojnih obveza prema djeci.
Premijerka ima tri kćerke i smatra da može biti majka i premijerka i spisateljica zahvaljujući rijetkoj privilegiji, to jest postignutim pozitivnim zakonskim promjenama, za koje su se Islanđanke izborile. Ne mogu ne navesti da je Katrin Jakobsdóttir liderica stranke zelenih, koja je na posljednjim izborima osvojila 12 posto glasova, ali da je na čelu uspješne i funkcionalne lijevodesne koalicije. Koliko znam, to uspijeva samo – gospođama.
I dok islandska premijerka čita i piše krimi romane, mi se samo možemo nadatidaćenašosuđenipremijerimati realno zatvorsko iskustvo. Sigurno je da će nam od njegove ‘književnosti’ ostati samo prepričavanje kiselih šala i neuspjelih viceva.