Una i oaza usred bajkovite pustinje
Moja kćerka se rodila 7. decembra, one iste godine kada sam uslikao šeika Al-thanija. Samo nekoliko dana ranije
Tržni centar u Dohi City Center Doha Mall otvoren je 2001. godine. Nalazi se u samom poslovnom jezgru glavnog grada Katara West Bayu, tamo gde velike kule dotiču modro plavo nebo. Gde su mnogo bliže Bogu i njegovom šaputanju. Centar je u vlasništvu Aamal Company, kojim predsedava karizmatični šeik dobroćudnog izgleda Faisal bin Qassim al-thani. Šeik, koji slovi za jednog od najznačajnijih i najuspešnijih biznismena na Bliskom istoku, veliki je kolekcionar oldtimera i strastveni ljubitelj umetničkih dela.
Kada je otvoren, City Center bio je jedan od prvih velikih, takozvanih megatržnih centara u Dohi, a oni koji su bili na samom otvaranju posebno se sećaju i prvog Carrefoura u Kataru, poznatog francuskog lanca supermarketa. Nalazi a taj trenutak sam iskoristio da ga fotografišem. Kao pravi paparazzi.
Moja kćerka se rodila 7. decembra, one iste godine kada sam uslikao šeika Al-thanija. Samo nekoliko dana ranije. Spavao sam na našem zajedničkom krevetu, a telefon je bio pokraj mene. Iščekivao sam vesti i trudio se da ne mislim puno. U pet sati i četrdeset dva minuta ujutro primio sam poziv od supruge. Rekla mi je tada, ne baš tako razgovetnim i izmučenim glasom:
- Dobili smo kćerku, živa je i zdrava, molim te dođi.
Spakovao sam se kao brzi pustinjski vetar i krenuo put bolnice. I dalje je bila noć, ne tako prohladna kakva zna da bude početkom decembra. Čini mi se da su kola prolazila na sve strane, a odsjaji ponoćnih svetala urezali su mi se u kada su izraelske vazdušne snage u potpunosti uništile ovo naselje. I sve uspomene koje su bile u stanovima. Na nekoliko spratova. Rasplamsala vatra gutala ih je proždrljivo, a vrisak dece i odraslih se prolamao sve do dugo u noć. I ostatak ovoga prokletog sveta je čuo taj vapaj, poziv u pomoć. Okrenuo se samo na drugu stranu, pokrio sjajnim belim jorganom od skupocene svile i posebnog perja, te nastavio da spava bezbrižnim snom. Bez košmara i dnevnih briga. Jedine misli bile su koliko se povećao već pozamašni saldo na bankovnom računu i kako su berze radile prethodnog dana.
Hamad Hospital
Unu i njenu mamu sam uspeo da vidim nakratko. Bebu, dok je još plakala, uslikao sam telefonom