Priča kao eksperiment o čovjeku
Priče Tijane Rakočević iz knjige “Intimus” se mijenjaju, mijenjaju perspektive, vrijeme i vremenske zone, one su se dogodile u svim krajevima svijeta
Tijana Rakočević je danas itekako značajno ime ne samo na crnogorskoj književnoj sceninegoimnogošire,svestrana autorica koja piše poeziju (knjiga “Sve blistavi kvanti”), kratke priče (njen prvijenac je “Intimus”) i piše drame (“Admiral”), za svoj rad dobitnica je niza nagrada i priznanja, ali ono što je još važnije jeste da Tijana posredstvom književnosti daje glas nemoćnima,marginalizovanim,ugnjetavanim, onima nad kojim se vrši nasilje, ona daje prava svim onim obespravljenim i priče koje piše ne zadržavaju se samo na našem graničnom i jezičnom području nego radnju smješta mnogo šire, u cijeli svijet. U pričama iz “Intimusa” realističan je prikaz i likova i mjesta radnje, bez obzira na to gdje se radnja događa u gradu, selu, kolibi, na drugom kontinentu.
O prepletu svjetova
Tijana Rakočević istražuje ono o čemu piše, stvarnost “preslikava” vjerodostojno i govori o povezivanju mjesta i ljudi, o porijeklu, pripadnosti, što su samo neke od osnovnih ljudskih kategorija. Kroz priče se govori i o identitetu i tome koliko ga formira mjesto i društvo u kojem živimo, ali i koliko ono iz kojeg potičemo. Bez želje da u drugi plan potisnem bilo šta što ova autorica napiše, usudit ću se kazati da je ona i najbolja u formi kratke priče u koju/e smješta neobične ljude, neobične događajeinjihoveneobičnepričeineočekivane zaokrete i priča i sudbina likova.
Pričama se jednako prati šta se sve događa s ljudima kako u regiji, npr. Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini, tako i Etiopiji, Ruandi ili pak Yokohami. U knjizi “Intimus” su priče takoreći o svijetu, o prepletu svijeta, odnosno svjetova, pričama se razotkriva “svijet uzan kao korzet” (Rakočević 2023: 34), kazuje o tome kakav je svijet s druge strane zemlje, onaj o kojem mi ne znamo ništa ili znamo jako malo na način da radnju spušta (uslovno kazano) na “tri daske koje na Zapadu niko i ne zove kućom” (Rakočević2023:34).modernisvijetdanasuglavnompripada(ilisenastojiprikazati tako) bijelom čovjeku, društvo je duboko podijeljeno u svakom smislu (i klasno i politički). Koliko mi danas nismo završili s nekim temama, koliko su one još problem vremena u kojem živimo, pokazuje Tijana Rakočević, postavljajući u fokus sve ono što se ni u 21. stoljeću nije riješilo, jer da jeste, ona o tomenebigovorila.ovaautoricadanas imapotrebugovoritiokolonizatorimai koloniziranim(sadaujednomdrugom kontekstu naravno, ali te su podjele itekako vidljive) ljudima koji su “uslovno” slobodni, siromašnim, onima koji nemajuosnovnihpravanadostojanstven život. Ona govori o bolnim temama, onimokojimsenajradiješuti,ogenocidu, ratu, zločinu, podjelama, bahatom svijetu koji sve više inklinira propasti, ali što je najvažnije u prvi plan postavlja ljudskost i ukazuje u prvim pričama “Intimusa” na sve (naše) razlike i to da nijeistobitičovjekibitislobodannasve četiri strane svijeta.
Pričetijanerakočevićizknjige“intimus” se mijenjaju, mijenjaju perspektive, vrijeme i vremenske zone, one su se dogodile u svim krajevima svijeta i imamo “uvid” u ono što se događa ljudima u Africi i kakav je njihov život, u
Aziji, kao i kakav je život ljudi na Balkanu (prvenstveno u Crnoj Gori). Priče se mijenjaju u zavisnosti od toga ko ih priča i na kojem dijelu svijeta se radnja događa, ali generalno riječ je o tome da su ljudisličniidaimajuisteproblemegdje god da se nalaze i gdje god da žive, od ljubavnih (“Zbogom, Yokohama”) do preživljavanja rata, genocida, kao kolektivnih trauma do individualnih tragedija (“Nebo je palo na nas”), ubistva (slučajnih) bližnjih (“Svrbjeli me prsti”), nasilja nad ženama (“Rodi me”).
Kosulikovipričaizknjige“intimus”? Radnicinapoljimapamuka,seljaci,poljoprivrednici, Hutu djevojka kao “očevidac sopstvene povijesti” (Rakočević 2023:17),bijeličovjekuafrici(kolonizator),književnica(kojanemožedapiše), ljubavnici (Tia i Paweł), Sylvia, Johnatan, čak i koza... Svi se oni ponekad nalaze u komičnim, zatim tragičnim, ponekad u nadrealnim, a najčešće u bolnim situacijama i nerazumijevanju (ili osudi)društva,kaonpr.jednaodnajpotresnijih priča u knjizi “Rodi me”, koja govori o nasilju nad ženama. U priči je riječ o akušerskom nasilju, jednoj od najvažnijih tema danas o kojoj se nije ili se govorilo jako malo, a ova priča je i prva takve vrste na koju nailazimo u djelumlađegeneracijeknjiževnica.ova priča nije samo o nasilju (mada je ono u prvom planu), ovo je priča o još jednoj važnoj temi: ženama danas i njihovom položaju u društvu, ali i o samostalnosti, odlučnosti i hrabrosti da se rodi dijete “bez oca”. Ne samo u ovoj (u njoj možda najviše), ali u mnogim pričama Tijana Rakočević se dotakla položaja žene i svega onoga što žena danas radi da bi njena uloga u društvu bila moguća i ravnopravna, ona govori o silovanim i mučenim ženama, o ženama žrtvama psihičkog nasilja, o marginalnom položaju žena do direktnog nasilja nad ženama. Riječ je o nezadovoljstvu zbog nepravde i maltretiranja žena (u svakom smislu) i na ovaj način Rakočević doprinosi osnaživanju žena i govori o zloupotrebi moći i položaja i prepuštenosti na (ne)milost društvu (muškom).
Dežurnog ginekologa nije bilo cijelih sat vremena, a onda se šireći krajeve mantila kao da se sprema da poleti, pojavio sa četiri, ne - pet mladih specijalizanata. Iz ležeće perspektive su se činili važnim, nalik međunarodnoj delegaciji u čijem prisustvu ne bi trebalo reći ništa pogrešno, ali kad sam se uspravila, bilo je osétno drugačije. Zaudarali su na alkohol. Razgovaraće tiho, šaljivim tonom, na jeziku koji ne razumijem, na jeziku muškog, na jeziku jačeg, pa na jeziku struke: ekspulzija, epiziotomija, hemostaza, CGT. Jedan od njih će, ne mogavši da se suzdrži, ispričati vic o Crnogorcu koji prilikom porođaja saznaje da otac đeteta nije on sâm nego - poštar. (...)
Primakli su se mom krevetu i miris nečeg žestokog, rekla bih - tekile, postao je još intenzivniji. Dežurni ginekolog je prišao najbliže i šakom razdvojio moja koljena koja su se, gotovo instinktivno, vraćala u prvobitni položaj. Kad malo bolje razmislim, cijela situacija,uključujućiitupriliku nada mnom, neodoljivo je podsjećala na scenu kojoj sam prisustvovala tokom svogodrastanjanaselu:bila je to žilava ruka veterinara koja, skoro do ramena, nestaje u kravljoj utrobi. Očajna životinja, koja nije znala šta joj rade, mahala je glavom gore-dolje pokušavajući da oko sopstvenog vrata čvrsto stegne konopac.
- Osam prstiju. Probajte Vi, kolega - obratio se specijalizantuporedsebei,misleći da ja to neću primijetiti, uputio mu saveznički mig. (...) Mladić kojeg sam viđela prvi put gurao je pesnicu u moj vaginalni otvor kao da je neđe u unutrašnjosti izgubio dragocjeni novčić i želi da ga vrati po svaku cijenu. Nestrpljivo, proizvoljno, grubijanski, bez svijesti o tome da je baš u tom trenutku - iako bi se, ako bi ga neko optužio, svojski potrudio da to ospori nada mnom izvršeno silovanje. (Rakočević 2023: 94, 95)
U ovim pričama, njih 14, podijeljenih u 4 tematske cjeline, Tijana Rakočevićpokazujeistinskosuosjećanje(na što danas u savremenom svijetu rijetko nailazimo) za obične ljude i svakodnevniživot.ponekadseautoricapoigra samom radnjom, uključi preplitanje unutrašnjih i spoljašnjih glasova, pitanja koja likovi postavljaju sebi su najčešće ona koja pokreću radnju, a zatim se (jezička) igra stišava, a niz složenih, ponekad i komplikovanih slika rastvara, čitatelj ostaje s likovima i njihovim (konačnim) izborom/ima, da žive, oproste, ponovo zavole ili da okončaju. Ponekad su oni prepušteni monotonijisvakodnevice,bezprijatelja i iskrene ljubavi, u nekoj vrsti nehotičnog unutrašnjeg izgnanstva, daleko od gužve i kretanja svijeta i velikog grada koji taj svijet okružuje, nenadano oživljavamladalačkesnoveimaštanja,gradeći složenu i zavodljivu mrežu obmane koja ponekad dostigne velike neslućeneiukojojsezavršenesamoemocije nego i život. Prepliću se ovdje maštovitost, snovi, fakcija i fikcija, na taj način autorica gradi uzbudljive priče ljudi i o ljudima u cijelom svijetu koje svojom neobičnošću, ponekad jednostavnim radnjama, ali komplikovanim motivima, čitatelja drže zainteresiranim do kraja i priče i knjige. Priče su ispričane uvjerljivo i ne dovodi se u sumnju jesu li se dogodile ili nisu, one su ono u što čitatelj vjeruje.
Sve je zapravo nadohvat ruke, a pred likovima su na neki način stavljeni izbori dobro-zlo, život-smrt, crno-bijelo...
Mali eksperimenti
Ufokusupričatijanerakočevićjeste čovjek, međuljudski odnosi, komunikacija, odnosno nemogućnost komunikacije, pažnja je umnogome posvećenja osjećajima, potrebama, ljubavi prema sebi i drugom, kao i empatijskom odnosu (često odsustvu tog odnosa) prema drugom, razumijevanje i podrška pri tragediji koju ljudi prežive ili preživljavaju kako u Crnoj Gori i nekim malim mjestima u njoj, tako i u
U pričama iz “Intimusa” realističan je prikaz i likova i mjesta radnje, bez obzira na to gdje se radnja događa
drugim državama, na kontinentima i u velikimgradovima.riječjeiorazočarenju (likova ovih priča) u ljude i društvo, ali s druge strane u njima ima i mjesta za ljubav, ljepotu, divljenje, platonsku ljubav i potpunu predanost (mogućih) ljubavnikakaoštojetoupriči“zbogom, Yokohama”, koja “možda nije ljubavna priča, ali jeste priča o ljubavi”, kako je kazala Ursula k. Le Guin za Saramagov roman “Sva imena”.
Heterotopija, to je bila riječ kojom ju je opisivao. (...) Hetero-u-topija, pomislila je dok su, ne osjećajući u udovima prevaljeno rastojanje, hodali osvijetljenim gatom u Daikokuu:
- Nijesam sigurna da bih te u nekom drugom gradu prepoznala.
- Dobro - reče on - onda ćemo se u svakom gradu iznova upoznavati. (...)
- Zbogom - rekla je, a zatim se śetila dogovora - vidimo se u Wrocławu.
- I svuda đe volimo iste stvari - odgovorio je tutnuvši motorolu u džep.
Da se nije tako brzo okrenuo, primijetio bi da su joj oči, ispunjene zebnjom, nanovo sasvim zgasle. Tišina, beskrajna tišina.
(Rakočević 2023: 73, 74)
Priče iz “Intimusa” mogu se posmatrati i kao mali eksperimenti, na prvu složene, za nekoga ko nije čitatelj erudita one su i složene, nimalo jednostavne metafore i parabole, izmještenost priča u druga podneblja, poznavanje drugih i drugačijih oblika života (čemu je prethodilo dugo istraživanje), alištodubljeulazimouradnju,otkrivamo jedan jednostavan svijet. Sve je zapravo nadohvat ruke, a pred likovima su na neki način stavljeni izbori dobrozlo, život-smrt, crno-bijelo, ljubav-mržnja, oprost kao moguće oslobođenje.