Prof. dr. sc. Ivanu Markešiću
Nikad nije zaboravio na svoju Bosnu i Hercegovinu, što potvrđuju i naslovi njegove tri knjige
U Zagrebu je 6. 3. 2024. u 70. godini preminuo prof. dr. sc. Ivan Markešić, domaći član ANUBIH-A i dugogodišnji suradnik Oslobođenja.
Rođen je 22. veljače 1954. u Proslapu, općina Prozor-rama, BIH. Srednju školu-franjevačkuklasičnugimnaziju - završio je u Visokom (1972), studij sociologije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu (1978) te studij njemačkoga jezikanafilozofskomefakultetuusarajevu (1984). Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu magistrirao je temom o političkoj teologiji Dorothee Soelle (1988) te doktorirao temom “Religija u teoriji sustava Niklasa Luhmanna” (1997).
U znanstveno zvanje znanstvenog suradnika za područje društvenih znanosti,znanstvenopoljesociologija(posebne sociologije: sociologija religije) biran je u Leksikografskome zavodu “Miroslav Krleža”, Zagreb (2000), dok je u Institutu društvenih znanosti “Ivo Pilar”zagrebbiranuzvanjevišegznanstvenogsuradnika(2005),znanstvenog
savjetnika(2010)teznanstvenogsavjetnika u trajnom zvanju (2018).
U znanstveno-nastavno zvanje docenta biran je na Fakultetu političkih znanosti Zagreb (2000) i na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu (2001), dabipotomnaedukacijsko-rehabilitacijskome fakultetu u Zagrebu bio biran u naslovna zvanja izvanrednog profesora (2006), potom redovitog profesora (2011) te redovitog profesora u trajnom zvanju (2016).
U Leksikografskome zavodu “Miroslav Krleža” u Zagrebu biran je u društvenome polju leksikografskoga rada u zvanje višeg leksikografa (2005) te u naslovno zvanje leksikografskog savjetnika (2010).
Bioječlanmeđunarodneudrugesociologa religije srednje i istočne Europe (ISORECEA), Hrvatskoga sociološkog društva (HSD), Hrvatskoga društva znanstvenih i tehničkih prevoditelja (HDZTP), Matice hrvatske (MH), Udruge đaka Franjevačke klasične gimnazije Visoko-zagreb, Hrvatskoga društva za znanost i umjetnost BIH (HDZUBIH) Sarajevo, Hrvatskoga narodnogvijećabih(hnvbih)testručni konzultant u redakciji Religijske kulture Hrvatske radio-televizije u Zagrebu.
Nakon završenoga studija radio je kao prevoditelj za njemački jezik u Unis-prozoru (1978-1987), bio znanstveni novak u Institutu za društvena istraživanjausarajevu(1987-1991),potom radio u Hrvatskome informacijskom centru (HIC) u Zagrebu (19921993) te kao leksikograf u Leksikografskomezavodu“miroslavkrleža”(19932005). Od 2005. bio je zaposlen u Institutu društvenih znanosti “Ivo Pilar” u Zagrebu.
Predavao je Sociološke teorije (klasične i suvremene), Sociologiju religije te Sociologiju umiranja i smrti na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu,
zatim Osnove sociologije na Edukacijsko-rehabilitacijskome fakultetu u Zagrebu te Sociologiju zdravlja na Zdravstvenomeveleučilištuuzagrebu.
Objavioje(2001)knjigu“luhmanno religiji”.također,snjemačkogjepreveo dvije knjige: Knoblauch, Hubert “Sociologija religije” i Benz, Ernst “Duh i život Istočne crkve”.
Također,objaviojepetnaestradovas međunarodnomrecenzijom,devetradova u znanstvenim knjigama i zbornicima radova.
Nikadnijezaboravionasvojubosnu i Hercegovinu, što potvrđuju i naslovi njegove tri knjige: “Hrvatska i Bosna i Hercegovinana‘križuživota’”,“religija u političkim strankama - na primjeru Bosne i Hercegovine” i “Kako smo sačuvali Bosnu i Hercegovinu”. U povodudeseteobljetnicehrvatskoganarodnog vijeća BIH (1994-2004).
Pored navedenog, koautor je sa T. Ladanom Njemačko-hrvatskog/hrvatsko-njemačkog rječnika. Bio je autor suradnik na Hrvatskoj enciklopediji Bosne i Hercegovine I. i Osmojezičnom enciklopedijskom rječniku. Preveo je i knjige Dohmen, Christoph “Božić i Stari zavjet”, Besson, Waldemar/jasper, Gotthard “Temeljni pojmovi moderne demokracije”.
Na osnovu naprijed navedenog izabran je 2018. godine za domaćeg člana ANUBIH-A.
Bio je povremeni suradnik Oslobođenja u kojem je objavio neke od svojih tekstova.
Laka mu zemlja!