Istinska opredijeljenost za budućnost
Neovisno o svemu drugome što sam napisao, pa i o mučnim pregovaračkim iskustvima drugih, poput iskustva Turske, ova europska odluka jeste velika prilika, i to u 90. minuti. Bila bi ogromna šteta da je iz ozlojeđenosti i inata propustimo POLITIČKI ŽIVOT I
Idok se čeka odluka Evropskog vijeća o tome da li će se sa Bosnom i Hercegovinom otvoriti pregovori o pristupanju Evropskoj uniji, postavlja se i pitanje da li mi zaista imamo snage da se izborimo sa svim onim izazovima koje jedna takva odluka predstavlja. Drugim riječima, koliko god se činilo da su neki koraci u tom pogledu napravljeni, ne može se oteti dojmu da smo mi još u debelom zaostatku u mnogim aspektima našeg života, te da su problemi sa kojima se naše društvo nosi toliki da će trebati proteći još mnogo vode da bi se oni otklonili, da bi se ova zajednica funkcionalizirala i jednom konačno izašla iz okova etnonacionalnih primata. Jer dok ne budemo stvorili zdravu i pozitivnu atmosferu za život, koja neće podrazumijevati etnički princip i korumpiranu partitokratiju kao osnovne tačke postojanja, svaka olako obećana progresija i optimizam ostaju u drugom planu.
Koliko god da neko naše, eventualno, buduće članstvo u Uniji donosi nadu da će Bosna i Hercegovina jednog dana zaista biti zemlja u kojoj važe postulati zasnovani na civilizacijskim vrijednostima i odnosima prema svim aspektima života, sa građanima kao slobodnim ljudima koji egzistiraju dostojno čovjeku, nužno je uraditi mnogo toga da bi se uopšte mogla zamisliti bilo kakva budućnost i boljitak za većinu onih koji su još ovdje ostali da žive. Stvari se, ma kakve odluke se donosile od strane međunarodnih institucija, najprije moraju pokrenuti unutar nas samih, odnosno mora postojati stvarna volja da se nešto mijenja, istinska opredijeljenost da budemo bolji, da stvaramo prilike i uslove koji će nam omogućiti da ono što su naše suštinske vrijednosti kapitaliziramo i iznesemo na svjetlo dana. A da bi sve to bilo moguće i izvodivo, BIH prije svega treba nove impulse i pokrete, koji će iza sebe jednom konačno ostaviti retoriku devedesetih godina prošlog vijeka i neprestano tragati za novom paradigmom supostojanja, koja će predstavljati jednu vrstu novog društvenog dogovora o tome šta mi zaista jesmo i zašto želimo da ova zemlja postoji. Bez toga sve drugo se doima samo kao šarena laža, varka i obmana, bez tog suštinskog sagledavanja naših potencijala i mogućnosti