Kog srca” u Sarajevu

im to vraćala aplauzom, a kritičari sjajnim kritikama.

- Ta knjiga za mene predstavlja, iako je nisam pisao, moje životno djelo. To je, prije svega, priča o mojim roditeljima, kao glumcima koji su Sarajevu, BIH i šire podarili nezaboravne uloge iz krasnog dramskog repertoara, kako dramskih klasika tako i pisaca suvremenih tekstova, kazao je za Fenu Aleksandar Marković.

To je i knjiga o ljubavi autora prema tim umjetnicima, koja se transcendentira na njegov dramaturški način. Knjiga je to i o ljubavi dvoje umjetnika, koji su se zaljubili, potom postali i bračni par. Igrali su često zajedno na sceni, u paru. Knjiga je to i o njihovoj ljubavi prema meni, kao njihovom sinu, ali i mojoj ljubavi prema njima. Nekoliko se tu vrsta ljubavi prepliće, naglasio je.

Aleksandar Marković dodaje da je ta knjiga lijepo napisana jer, kako je kazao, Gojer dobro zna kako se takve stvari rade.

Kako je kazao, interesantno je bilo odrastati sa umjetnicima.

- To su posebni ljudi, sa neobičnim senzibilitetima koji se često ne poklapaju sa racionalnim i utvrđenim normama. Život sa umjetnicima je interesantan, neobičan i zanimljiv, ali i oplemenjuje jer umjetnost sama po sebi oplemenjuje društvo i čovjeka. Tako sam i ja odrastao u plemenitoj i toploj atmosferi dvoje ljudi koji su mi bili i roditelji, kazao je.

Teatarski put vodio je umjetnički par Marković kroz nekoliko pozorišnih kuća – od Beograda, Osijeka, do Sarajeva, gdje su nastupali u Malom pozorištu (Kamerni teatar 55) potom i u Narodnom pozorištu Sarajevo.

-Zapaženisuinjihoviangažmanina radiju i televiziji. Samo na tadašnjem Radio Sarajevu (današnji BHR1), arhivirano je, ističe Aleksandar Marković, više od 350 tonskih zapisa radio-drama u kojima su učestvovali. Zvonimir Marković proglašen je 1976. glumcem godine Radio Sarajeva, a Olivera Marković 1958. godine za ulogu vještice u drami Ingmara Bergmana “Danse Macabre”.

Teatarski put vodio je par Marković kroz nekoliko pozorišnih kuća – od Beograda, Osijeka do Sarajeva