Osveta nad civilima

Neprijatelj je zbog neostvarivanja ratnih zamisli tokom prve godine iz osvete pojačao djelovanje po civilnim ciljevima

Prateći elemente ciljem postavljenih zadataka u ovom istraživanju, te analizirajući dobijene podatke, može se prezentirati sljedeće:

- Poginula su 152 civila. To predstavlja 20,37% ukupno poginulih, a 0,23% populacije. Od toga su 55 (37,32%) žene, muškarci 51 (35,59%) i djeca 46 (26,76%). Najviše poginulih civila – 63 (44,36%) bilo je u toku druge ratne godine. Uobzirujući ove podatke, nameće se zaključak da je neprijatelj, zbog neostvarivanja ratnih zamisli tokom prve godine, iz osvete pojačao djelovanje po civilnim ciljevima.

- Veoma značajna karika u lancu zbrinjavanja povrijeđenih je zbrinjavanje u prethospitalnoj fazi.

Ozbiljne povrede

Analiza po ratnim godinama govori da je u prvoj bilo najviše “samo pokupljenih” – 53,6% (P<0.05). To je statistički značajno u odnosu na druge načine zbrinjavanja. U ovoj godini je najmanje medicinski zbrinutih povrijeđenih – 18,9%. Pomoć od saboraca ili komšija je dobilo 18,2%. Samopomoću se zbrinulo 9,29% povrijeđenih. Sve ovo govori o neprisustvu zdravstvenih radnika na mjestu povređivanja, nesnalaženju i strahu od ratnih povreda. Sa odmicanjem rata situacija se na ovom planu poboljšavala. Međutim, ukupni podaci od 34% povrijeđenih koji su medicinski zbrinuti, 33% “samo pokupljenih”, 22% koji su prvu pomoć dobili od saboraca ili komšija i 11% koji su sami sebi ukazali prvu pomoć govore da stanje u ovoj oblasti nije na zadovoljavajućem nivou.

- Nijedan dio ljudskog tijela nije zaštićen u toj mjeri da ne bi mogao biti povrijeđen. Pored povrede jednog, u ratu je naročito moguće zadobiti povrede i više dijelova tijela. Podaci o 5.270 povrijeđenih, sa 7.992 povrede govore tome u prilog.

- Statistički je značajno povređivanje donjih udova u odnosu na druge dijelove tijela (P<0.05). Donji udovi su povređivani u 29,23% slučajeva, gornji udovi 19,4%, grudni koš 17,84%, glava 16,99% itd.

- Više od 62% vojnika i oko 80% civila je povrijeđeno minsko-eksplozivnim sredstvima. Statistička značajnost u nanošenju povreda minsko-eksplozivnim sredstvima, u odnosu na druge načine nanošenja govori da je neprijatelj djelovao sa distance i da mu nije svojstveno viteštvo (P<0.05).

- Pored zadobijanja povreda pri neprijateljskom djelovanju, mogući načini su još od saboraca i samog sebe, bilo namjerno ili nenamjerno.

- Saborci su učestvovali u povređivanju sa 2,5%.

- Samopovređivanjem je uzrokovano oko četiri % ukupnih povreda.

- Od 5.270 povrijeđenih i poginulih, 282 (5,39%) su ostali bez dijela ili čitavog ekstremiteta. Za vojničku populaciju (12.500) to je 2,25%. Za populaciju tešanjskog kraja, to je 0,46%.

Postoji statistička značajnost amputacije u području lijeve noge, u odnosu na druge dijelove tijela – ekstremiteta (P<0.05). Ozbiljnost i težina povrede zahtijeva i određeni način tretmana. Neke je moguće definitivno zbrinuti, već na nivou ambulantnog tretmana, dok su za zbrinjavanje drugih neophodni bolnički uslovi. Više od 64% tretiranih u bolničkim uslovima govori o ozbiljnosti povređivanja.

- Mjesto i vrijeme nastanka smrti zbog povređivanja govore o ozbiljnosti i karakteru povreda. Statistički je značajno da od ukupno 711 smrtnih ishoda povređivanja, 457 (65,6%) se desilo prije dolaska u bolnicu – na mjestu povređivanja ili u toku transporta (P<0.05).

- Iako je rat situacija koju normalan čovjek nikada ne bi poželio, kao epizodu u svome životu, moramo priznati, da prije svega medicinskoj nauci daje određene spoznaje do kojih se teško dolazi u mirnodopskim uslovima.

- Bez obzira na naše želje da primijenimo pravila klasične medicinske nauke, često smo u prilici raditi sa improvizacijama. Improvizuje se u pogledu prostora, opreme, pa i kadra. Međutim, u svemu tome je najbitnije ne naškoditi našem pacijentu.

Maksimalni profesionalizam

- Sretali smo se sa povredama koje je teško i zamisliti. Za postojeće uslove smo ih zbrinjavali maksimalno profesionalno. Da li smo mogli bolje? Sigurno da jesmo. Često smo znali šta je bolje, ali toga nismo imali, ili su nam nedostajali neki drugi preduslovi.

- Ovim istraživanjem smo ukazali šta bi trebalo unaprijediti. Prije svega, treba racionalno organizirati zdravstvenu službu za vanredne prilike, a, nažalost, iako nerado izgovarajući i ratne uslove. Medicinski radnik – doktor, treba da je što je moguće bliže mjestu povređivanja.

Pravovremen i adekvatan prethospitalni tretman će spasiti mnoge živote ili spriječiti mogućnost nastanka invaliditeta.

Knjiga “Tešanj u agresorskom zagrljaju” prim. dr. Esada Hasaničevića iz Tešnja koju feljtoniziramo je izuzetno dokumentarističko štivo o posljedicama stradavanja ljudi na području ovog grada i okoline. Naš dopisnik Miralem Begić priredio je najzanimljivije detalje iz knjige, koju je štampao IGK Grafikkomerc Jelah. Za ilustraciju naslovnih korica autor je odabrao 53 ruže, što simbolizuje 53 stradanja nedužne djece na pomenutim prostorima.