Svi moji filmovi su moja djeca
Na vijest o smrti velikog reditelja Veljka Bulajića podsjećamo na razgovor koji je sa njim povodom monografije “Vlak bez voznog reda u povijesti filma” vodila naša saradnica 2015.
Monografiju “Vlakom bez voznog reda u povijest filma” o stvaralaštvu čuvenog filmskog redatelja Veljka Bulajića, knjigu od gotovo 500 stranica i 285 fotografija, objavila je nakladnička kuća Zrinski iz Čakovca. To je prva knjiga o profesionalnom putu ovog redatelja koji je na filmskoj sceni kontinuirano bio prisutan više od 60 godina. Monografija otkriva niz poznatih i nepoznatih pojedinosti o Bulajiću, koji je po svom filmskom opusu, poetici, žanrovskoj raznolikosti, a posebno po gledanosti svojih filmova jedinstvena ličnost ne samo u hrvatskoj i ex-yu već i u svjetskoj kinematografiji. Njegovi filmski hitovi danas su već povijest kinematografije, a rekordna gledanost na nivou senzacije. Bulajićevi filmovi gledani su u gotovo svim zemljama svijeta, publika koja je vidjela njegove filmove premašuje broj od 500 milijuna gledatelja, a ova masovnost odaziva publike ilustrira se slikovitim podatkom da Europska unija danas ima upravo toliko, pola milijarde stanovnika.
Nesuđeni oskarovac
Osim što je najtiražniji, Bulajić je ujedno i najtrofejniji filmski autor iz ovog dijela svijeta. Osvojio je 78 nacionalnih i međunarodnih nagrada i to na filmskim festivalima na svim kontinentima, u Veneciji, Moskvi, New Delhiju, San Sebastianu i Monte Carlu, uključujući i gotovo sve Grand Prixove na najuglednijim filmskim smotrama. Radi se o nagradama stručnih žirija, žirija filmskih kritičara i nagradama publike. Od brojnih, a malo poznatih detalja iz knjige se može doznati da je Bulajić nesuđeni oskarovac jer mu je ova najprestižnija svjetska filmska nagrada za film “Bitka na Neretvi” doista izmakla za dlaku, ali i široj javnosti nepoznat podatak da su čak četiri Bulajićeva filma bila u prednominaciji i nominaciji za nagradu Oscar. Knjiga osvjetljava Bulajićevu karijeru od prvog filma “Vlak bez voznog reda” iz 1959. sve do posljednjeg “Mjesto sjećanja Vukovar”. Usto, reanimiraju se sjećanja na specijalne momente u karijeri ovog slavnog filmskog umjetnika. Bulajić je jedini iz bivše Jugoslavije dobitnik nagrade UNESCO-A Kalinga, također je i jedini koji je imao privilegiju da mu film osobno predstavi proslavljeni filmski redatelj Francois Truffaut u pariskom Louvru.
Imao je i čast i privilegiju da je slikarski genije Pablo Picasso od samo dva plakata koja je uradio u životu jedan od njih uradio za Bulajićev film “Bitka na Neretvi”. Rad na knjizi počeo je 1999, objavljeni su tekstovi 35 domaćih i 48 stranih autora, filmologa, povjesničara filma i filmskih kritičara. Na 50 stranica su tekstovi najvećih svjetskih sineasta, filozofa, pjesnika, filmologa i književnika, od Krleže, Andrića, Moravije do Wajde i Bondarčuka koji govore o Bulajiću. Uz kompletnu biografiju, knjiga obiluje podacima o svim filmovima, uključuje iscrpnu kronologiju, portrete glumaca, indeks imena te veliki sažetak na engleskom jeziku. Građa je prikupljana sa svih kontinenata, tekstovi su prevedeni s engleskog, njemačkog, francuskog, talijanskog, kineskog, japanskog, španjolskog i dr. ukupno s 10-ak svjetskih jezika.
Kako ste se osjećali kada ste vidjeli vlastitu biografiju od gotovo 500 stranica o svemu što ste radili i uradili u životu?
- Puno je i za mene bilo nepoznatih činjenica u toj biografiji. Recimo, 50 stranica tekstova objavljenih u Japanu, Boliviji, francuskim novinama poput Monda, u Timesu, koje su autori monografije pronašli preko raznih kinoteka, instituta, putem svojih veza i prijatelja novinara. Za neke od tih tekstova sam naravno znao, ali kritike mojih filmova iz Japana sam i ja sada prvi put pročitao. Recimo, da je film “Bitka na Neretvi” bio te godine najgledaniji film u Tokiju, dok su se u isto vrijeme ondje prikazivali filmovi u kojima su glavne uloge imali Sophia Loren i Marlon Brando.
Moje djetinjstvo u Sarajevu bilo je prelijepo, mi djeca smo stalno išli od kuće do kuće i slavili neke praznike, to je bilo slatko djetinjstvo
Vaše filmove vidjelo je pola milijarde ljudi, kako Vi vidite taj podatak?
- Sada mnogi koriste taj podatak u izdanjima o meni. Najteže od svega u našem redateljskom zvanju jeste komunicirati s gledateljem.
Samo film “Bitka na Neretvi” (1969) gledalo je 150 milijuna ljudi. Koja je Vaša tajna kojom privlačite gledatelje u kina?
- To je valjda osjećanje suvremenog čovjeka, želja da govorim istinu. Istina je uvijek prihvatljiva svakom čovjeku, pogotovo ako je dana na pravi filmski način. Švedski Filmski institut je također stavio “Neretvu” među 20 najboljih i najgledanijih filmova svjetske kinematografije.