Predsjednik oduševljen zabranjenim scenarijem
Zahvaljujući Kustinoj upornosti, scenarij filma “Otac na službenom putu” našao se na radnom stolu tadašnjeg predsjednika Predsjedništva SFRJ
Utrehtskim mirom okončan rat za špansko naslijeđe. Nizom ugovora, koje su 1713, 1714. i 1715. potpisali Engleska, Francuska, Nizozemska, Savoja, Portugal i Pruska, preuređena je mapa Evrope, a Španija je prinuđena da za vladare prihvati francuske Burbone.
1755.
Rođen James Parkinson, britanski ljekar koji je otkrio Parkinsonovu bolest.
1899. 1919.
Genevi.
1973. 1984. 1985. 1991. 1999. 2001. 2002. 2002. 2003. 2006. 2018.
SAD od Španije preuzele Filipine.
Osnovana Međunarodna organizacija rada sa sjedištem u
Nacistički lider Martin Bormann zvanično proglašen mrtvim i skinut sa liste traženih ratnih zločinaca u SR Njemačkoj.
Konstantin Černjenko izabran za predsjednika Prezidijuma Vrhovnog sovjeta SSSR-A.
Umro predsjednik Albanije Enver Hodža. Kao neprikosnoveni komunistički lider od završetka Drugog svjetskog rata do smrti bio je pristalica staljinističkog kursa.
Savjet bezbjednosti UN-A objavio formalni kraj Zalivskog rata uz obećanje Iraka da će platiti ratnu štetu i uništiti oružje za masovno uništavanje.
Indija uspješno isprobala raketu dugog dometa tipa agni, sposobnu da nosi i nuklearne projektile.
Škotska kompanija PPL Terapeitiks Pielsi, koja je 1996. stvorila prvog kloniranog sisara - ovcu Doli, saopštila da je proizvela pet kloniranih prasića.
U sjedištu UN-A u New Yorku zvanično osnovan stalni Međunarodni sud za ratne zločine, nakon što je više od 60 zemalja ratifikovalo Rimski sporazum iz 1998. kojim je ovaj sud uspostavljen.
Bivši ministar unutrašnjih poslova Srbije i haški optuženik Vlajko Stojiljković izvršio samoubistvo na ulazu u zgradu Skupštine SRJ.
Pripadnici SFOR-A u Tuzli uhapsili Nasera Orića, ratnog komandanta Armije BIH u Srebrenici, i izručili ga Tribunalu u Haagu, pred kojim je optužen za ratne zločine nad srpskim civilima u istočnoj Bosni od početka rata do 1993. godine. Osuđen je 30. juna 2006. na dvije godine zatvora, ali je dvije godine kasnije Apelaciono vijeće preinačilo tu presudu i oslobodilo ga krivice. Ponovo je uhapšen 10. juna 2015. u Bernu u Švajcarskoj po potjernici Srbije i izručen 26. juna BIH. Drugostepeno vijeće Suda BIH izreklo je 30. novembra 2018. oslobađajuću presudu Oriću.
Italijanska policija uhapsila je šefa sicilijanske mafije Bernarda Provencana, koji je više od 40 godina proveo u bjekstvu. Provencano (73), najtraženiji čovjek u Italiji, u odsustvu osuđen na doživotnu kaznu zatvora za više od 10 ubistava, uhapšen je u vikendici u blizini svog rodnog mjesta Korleone, proslavljenog u Coppolinom filmu “Kum”.
U padu vojnog aviona Iljušin Il-76 odmah nakon polijetanja sa aerodroma Bufarik kod glavnog grada Alžira poginulo 257 vojnika i oficira alžirske vojske.
Postignut sporazum u Fontainebleauu prema kojem je Napoleon Bonaparte abdicirao i bio prognan na ostrvo Elba. Na prijestolu ga je zamijenio Louis XVIII.
Sidran započinje priču o nevoljama “Oca na službenom putu”:
“Arbitražu je radio političar i intelektualac, i to na moju molbu, na moj prijedlog, na moj zahtjev, rahmetli Nijaz Dizdarević, otac mog divnog druga, filmskog režisera Nenada Dizdarevića. Mi smo mislili da niko neće obarati projekat. I onda je Nijaz napisao opširan tekst, gdje sve hvali: vještinu, talenat. Ali, pred kraj napiše rečenicu ovako, citiram: ‘Najkraće rečeno, informbirovska priča na informbirovski način.’ I - ne daju snimati.
A Kusto, siguran u sebe, već uradio prvu klapu u maju. I prekine se snimanje. Ne može ići film.”
Ozbiljna lova
“Prođe mnogo vremena”, nastavlja Sidran, “cijelo ljeto, a Kusto ne odustaje. I njemu zahvaljujući, dakle njegovoj tvrdoglavosti, upornosti... Ode u Beograd. Trefilo se da je tada predsjednik Predsjedništva Cvijetin Mijatović Majo. A da mu je supruga Mira Stupica, glumica, umjetnica, koja bi na neki način morala ‘pritisnuti’ muža da mu kaže: ‘Deder vidi šta ono u Bosni oko toga...’ I Kusto je s njom prvo obavio razgovor. Mislim da je i nju prvo natjerao da pročita da bi ona mogla dalje pritiskati.
A onda je došo kod njih kući i sjeli su Mira i on da piju kafu, čaj, šta li piju. A Maji dali tekst i rekli:
’Sjedimo ovdje. Majo, ti idi u kabinet svoj i pročitaj.’
I Majo je izašo kao predsjednik Jugoslavije.
Vratio se, pruži ruku Kusturici i kaže:
’Divan je ovaj. Biće veliki pisac.’ To misli na mene, da ću ja biti veliki pisac.
’Ovo je divno i iz ovih stopa idi tamo i snimaj. Ja ću ostalo srediti.’
On je, onda, nazvo Mikulića i nastavi se snimanje filma. I tako bude to...
To su sve strahovito krupni, krupni događaji.”
Pitam Sidrana: “Iako si do tada pisao poeziju dvadesetak godina, sad međunarodne nagrade, priznanja. Postaješ slavan kao filmski scenarista. Šta Ti je slava donijela?”
“Da, to donese slavu! Hrvo sam se s time.”
“Ali, nije Ti udarila slava u glavu, imam dojam.”
“Nije udarila nikad”, veli Sidran.
“Nije udarila na način da od dobrog čovjeka pravi lošeg, od lošeg boljeg. Ali, zabluda je vjerovati da nije djelovala nikako. Hoću da priznam javno: veoma negativno je djelovalo na mene to što filmska slava povlači za sobom izvjesnu lovu. Novac. Možeš biti kao pjesnik najslavniji na svijetu a da to ništa ne znači finansijski. Ali, od filma je lova ozbiljna, ozbiljnija deset puta nego od književnosti. To prolaženje ozbiljnog novca kroz moje ruke, jer ga nigdje nisam štekovo, nikad auta nisam imo, stvori u čovjeku mnogo navika koje se kasnije pokazuju ubistvenim. Zašto moram kupovati toliko novina? Zašto koristim taksi? Zašto ovo, zašto ono? Sve što nije korisno skromnom i normalnom čovjeku. U tom smislu imam sve najgore kazati o tom učinku. Slava promijeni čovjeku navike. Imanje novca promijeni navike. Postaneš ovisnik o nekim stvarima koje ti suštinski apsolutno ne trebaju. A ispade da bez njih ne možeš. To je nešto što je mene zakačilo i protiv čega se borim koliko mogu.”
U Skoplju rođen Branimir Johnny Štulić, osnivač muzičkog sastava Azra. Štulić je jedna od najkontroverznijih ličnosti jugoslovenske rokscene 80-ih godina. Njegove pjesme imale su dvojaki učinak na publiku.
“I jesu li te pare otišle do rata?” “Nešto sam izgubio na bankama. Nekome je mnogo, meni se učinilo da nije mnogo, pa nisam to ni ganjo. Snalazim se, živim i ljudi oko mene smatraju da sam vješt u lovi. Čak naši prijatelji u Oslobođenju... Ima jedna raja koja kaže: ‘Sidran poznat po svojoj halapljivosti za novcem’. Drugi to smatraju vještinom.
A mene ne zanima, suštinski, lova. Ovog časa bih potpisao: šta su moje potrebe doživotno, primam u naturi.”
“Ali, imaš porodicu.”
“I to se može regulisati u naturi. Šta ako je novo doba, pa tu više ne postoje... nego privatnici kao što je izvanredni gospodin Planjaks. Ja sam prošle godine u očajanju... Teško je živjeti. Meni je stambeni kredit 840 maraka mjesečno. Otkud?”
“Žena Ti ne radi?”
“Radi oko mene. Nema težeg posla. A džabe.
Bio u očaju kako živjeti. Pa sam pomislio da platim cijelu stranicu, pola stranice u Oslobođenju, Avazu, gdje bih raspisao natječaj ko će od moćnih privatnika, ili moćnih firmi privrednih, željeti da postane moj mecena. Dakle, na način tradicionalnog, starinskog, birvaktilskog mecenstva.”
Širina obaviještenosti
“Mnogi su slavni pisci pisali po narudžbi. Eto, Balzak, Hemingway. A ponekad i Ti. Kako uspijevaš tada da ‘aktiviraš’ izvornu autorsku inspiraciju i da zaboraviš da iza toga stoje pare, a napišeš genijalno djelo?”
“Ovako, najprije, potrebno je u pregovorima probati uvjeriti finansijera da je ona stvar, tema i ideja, koju nosiš u sebi i za njega najbolja. Drugi aspekt je ovakav: kad je gola narudžba o nečem o čemu ti nisi razmišljao, pa to i ne postoji u tebi, a i to valja pošteno napisati. Meni pomaže širina moje obaviještenosti. Ja sad o boksu mogu pripovijedati kao da sam se čitav život bavio boksom. Ili o šahu. I ja tako mogu pripovijedati o mnogim sporednim... Snalazim se.”
Novinar Oslobođenja Šefko Hodžić je prije dvije decenije posjetio Abdulaha Sidrana, povodom izlaska iz štampe sabranih djela u pet knjiga velikog pisca, u njegovoj kući u selu u blizini Goražda, a potom i u Sarajevu. Hodžić se prisjeća zanimljivih razgovora koje je tada vodio sa Sidranom, koji nas je napustio ovih dana.
U Beogradu ubijen novinar Slavko Ćuruvija. Za zločin su osuđeni nekadašnji pripadnici SDB-A Radomir Marković, Milan Radonjić, Ratko Romić i Miroslav Kurak. Marković i Radonjić osuđeni su na po 30 godina zatvora, a Romić i Kurak na po 20 godina zatvora.