Riješio sam najveću tajnu filma

Sidran kaže da je našao rješenje kako četiri vijeka radnje romana “Na Drini ćuprija” smjestiti u tri sata filma i smjenu likova svakih 15 minuta

Abdulah Sidran nastavlja priču o tome kako često sanja Emira Kusturicu, te kako je ponovo aktuelizirana priča o snimanju filma po Andrićevom romanu “Na Drini ćuprija”:

“Kusta mi u snove dolazi često i u tim snovima ne postoji vrijeme nakon 1990. I razmišljao sam o tome. I skonto sam ovako: U snovima se javlja što je potisnuto duboko u podsvijest. A podsvijest je organski dio ljudskog bića. Ko sanjam pičimo na motoru. Valjda je to slika iz ‘Doli Bel’, pa se pretvorilo u ovo. To je misterij snova.

A to je bilo, današnjim jezikom rečeno, klasični privredni kriminal. Jer, nema toga darovatelja, vakifa, što je u ovom slučaju Mehmed-paša Sokolović, koji bi činio dobročinstvo, ostavljao vakuf, a da se radi pod prisilom.

A to je sve rasvijetlio Radovan Samardžić u knjizi ‘Mehmed paša Sokolović’, koja je nastala 30, 40 godina poslije Andrićeve ‘Na Drini ćuprija’. Kad sam tumačio, ja kažem: Što mu gori svjetlo po svu noć? Pa, rekoh, štima završni račun! Pa, ja! Valja tamo podnijeti račune. Valja glavu sačuvati, a pare maznuti.”

Ja danas nemam snage da radim. Treba mi deset godina da napravim scenarij za ‘Na Drini ćuprija’”.

“A šta si uradio na scenariju do sada?”

“Pa, urađena je prva, najvažnija priča - gradnja mosta. Važna su idejna rješenja, o kojim neću ovdje govoriti. Ali sam ih napismeno prostro u Parizu jedne godine, kad smo Emir i ja pregovarali sa francuskim producentima. Došao je jedan veoma bogat čovjek koji bi to finansirao. I naredi da ja napišem dokaze kako se to može napraviti da 400 godina radnje