Bošnjaci mogu i moraju bolje!
Admir Lisica, istraživač u oblasti političke historije međunarodnih odnosa, govori o Bošnjacima, odnosima s drugim narodima i aktuelnoj Bosni i Hercegovini
Pred čitaocima je drugo izdanje Vaše knjige “Bošnjaci pred izazovima globalnih političkih procesa: političko stasavanje jedne nacije”. Kakvi su to izazovi pred Bošnjacima?
- Bošnjaci su tokom 20. stoljeća izuzetno napredovali, što se može zaključiti i kroz analizu njihovog političkog statusa na početku i na kraju. Činjenica jeste da su Bošnjaci politički narod, koji uprkos svim nedostacima, političkom nejedinstvu u ponekad prijelomnim trenucima, te vanjskim utjecajima, danas imaju najbolji politički položaj u svojoj historiji. Znam da se mnogi neće složiti sa mojom tezom, ali ona je proizašla iz sagledavanja cjelokupne bošnjačke političke pozicije u posljednjih oko 150 godina.
Moć odlučivanja
Danas Bošnjaci imaju etabliranu političku poziciju, te moć odlučivanja ne samo u Bosni i Hercegovini koju Bošnjaci smatraju za svoju matičnu državu već i u zemljama regiona. Bošnjaci imaju političke predstavnike u Srbiji, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji, na Kosovu, a nadam se nakon predstojećih izbora da će imati i svog predstavnika u Saboru Republike Hrvatske. Političkim angažmanom Bošnjaci imaju priliku da svoje stavove jasno artikuliraju, te da u fokus stave probleme za koje smatraju da opterećuju njihovu zajednicu. Kada je riječ o izazovima koji se nalaze pred Bošnjacima, oni su poprilično istovjetni bilo da se oni nalaze u Bosni i Hercegovini ili u nekoj od država Zapadnog Balkana. Borba za očuvanje političkih prava koja su zagarantovana Ustavom, političko jedinstvo u pogledu ključnih pitanja za Bošnjake, očuvanje bosanskog jezika, velikosrpski utjecaj, te asimilacija u sredinama gdje su manjina. Glavni izazov za Bošnjake unutar BIH jeste očuvanje demokratske, suverene i multietničke države, koju često vanjski srpsko-hrvatski utjecaji nastoje osporiti.
Je li politički stasala, je li zrela bošnjačka nacija za izazove koji su pred njom?
- Ukoliko se vratimo na početak 20. stoljeća kada su Bošnjaci poprilično izgubljeni u političkom i nacionalnom smislu, te se referiramo na današnje stanje, onda možemo reći da su Bošnjaci danas politički zreli. Ovu tezu podupirem time da su Bošnjaci u kriznim periodima agresije uspjeli da se izbore za svoj glavni cilj, a to je nezavisna BIH. Danas, usljed nadolazećih globalnih političkih promjena, Bošnjaci moraju shvatiti da se ne mogu osloniti ni na koga u pogledu zaštite ili rješenja njihovih problema. Potrebno je da sopstvene nedaće rješavanju pronicljivo uz temeljito promišljanje. Bošnjaci moraju prestati gajiti iluziju kako će im neko nešto dati, već se moraju naučiti da svoju političku realnost kroje isključivo potezima koje povlače na šahovskoj ploči.
Često se može čuti i od hrvatskih i od srpskih političara u BIH da su njihove i matice ta dva naroda Hrvatska, odnosno Srbija. Bošnjaci imaju samo jednu domovinu - BIH. Opet, upravo mnogi Bošnjaci će reći da se za ovakvu kakva je danas nisu borili. Koga vidite odgovornim za stanje i države i nacije gotovo tri desetljeća nakon rata?
- Bosna i Hercegovina je matična država svih Bošnjaka i činjenica jeste da je njima najviše stalo da ona opstane kao cjelina. Naravno, tu su i svi oni državnički opredijeljeni Hrvati i Srbi, koji su svoj stav iskazali u najtežim trenucima za ovu državu.
Bošnjaci, ali i Bosna i Hercegovina mogu i moraju bolje. Odgovornost za propuste i nekada nedovoljno razvijenu svijest jeste na svim onim donosiocima odluka, te njihovim saradnicima unutar intelektualne elite, koji su mogli uraditi više na popravljanju kako ekonomskog, tako i političkog, odnosno sveukupnog položaja Bošnjaka. Nisam pobornik teorije da “jedni te isti vladaju trideset godina”. Činjenično stanje ukazuje da smo mi pluralno društvo, sa izraženim takmičarskim demokratskim izbornim sistemom, koji često karakterišu široke koalicije prilikom uspostavljanja vlasti. Takva praksa ukazuje da se vlast dijeli, ali i odgovornost za propuste. Ne bih da ovdje amnestiram nikoga, jasno je da su najviše odgovorni oni političari koji najduže egzistiraju na političkoj sceni, a njih možemo pronaći u različitim političkim strankama unutar pozicije i opozicije. Bitno je da se politički predstavnici Bošnjaka baziraju na to kako osigurati političku stabilnost, ekonomski prosperitet, te društvenu sigurnost. Jasno je da na to ne utiču samo Bošnjaci već i Srbi i Hrvati, stoga Bošnjaci kada su u prilici da biraju, a u prošlosti se to veoma često dešavalo, treba da izaberu političke partnere sa kojima imaju barem minimum konsenzusa oko budućnosti cjelovite Bosne i Hercegovine. Politički avanturizam i pretpostavke da će se neko promijeniti ili biti bolji pokazale su se kao neosnovane.
UN će krajem aprila i početkom maja raspravljati o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici i vjerovatno je usvojiti. Veliki su otpori srpskih predstavnika i sa jedne i sa druge strane Drine. Šta rezolucija, kada i ako bude usvojena, može novo značiti za odnose kako u BIH, tako i u regiji, ali i za stav svijeta prema dokazanom genocidu iz jula 1995. godine?
- “Svesrpska” okupljanja, jadikovanja i panične populističke scene u medijima nam ukazuju da je jako bitno usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Vučić i Dodik teatralno ponovo žele da izazovu sigurnosnu paniku na Zapadnom Balkanu. Dodikovim i Vučićevim manipulacijama se ovoga puta mora jasno reći ne. Politika ucjene je sredstvo koje je Dodika održalo u političkom životu i vrijeme je da joj se stane ukraj bez obzira na cijenu. U prošlosti su politički predstavnici Srba različitim ucjenama uspijevali da ostvare vlastite interese, te je jasno da oni neće prestati s politikom ucjene dok joj se bošnjački i svi ostali probosanski političari nedvojbeno ne budu suprotstavili. U kontekstu rezolucije, velike zasluge pripadaju našim aktuelnim diplomatskim predstavnicima u Sjedinjenim Američkim Državama, te Memorijalnom centru u Srebrenici. Još jedan dokaz kako se simbiozom mogu učiniti značajne stvari na međunarodnoj sceni u korist ne samo Bošnjaka već i države BIH. Aleksandar Vučić nastoji da svaki svoj diplomatski poraz predstavi kao atak na Srbe ili združenu međunarodnu urotu. To smo mogli vidjeti i na drugim primjerima poput Kosova. Važno je ne posustati i suprotstaviti se ruskim satelitima na Zapadnom Balkanu, prije svega Dodiku, ali i Vučiću. Pomenuti
dvojac je u posljednjih nekoliko sedmica organizirao niz sastanaka o temi Bosne i Hercegovine, uz pokazivanje borbene spremnosti Srbije u više navrata. Ukoliko dođe do bilo kakve eskalacije, glavni krivci će biti upravo Milorad Dodik i Aleksandar Vučić. Ne vidim da se drugi politički lideri, posebno ne bošnjački, slikaju sa oružjem u ovim delikatnim geopolitičkim trenucima, osim potonjih.
U procesu stasavanja nacije, često se upravo pojedini bošnjački politički dužnosnici konfrontiraju sa godinama dokazanim partnerima i prijateljima i to, bit ću slobodan reći, iz uskostranačkih, pa i ličnih interesa. Može li takva, kratkovidna politika skupo koštati Bošnjake i u BIH i u regiji?
- Bošnjaci ne smiju da zaborave prijatelje sa Zapada i Istoka, koji su bili na dispoziciji u periodu agresije na BIH. Vanjska politika Bosne i Hercegovine mora biti zasnovana na tome da se postojeći dobro uspostavljeni kontakti nastave brižno čuvati, ali se također fokus mora usmjeriti i na pridobijanje novih prijatelja, koji se u ovom trenutku možda nameću kao važni faktori na međunarodnoj sceni. Prioriteti BIH na vanjskopolitičkom planu su ulazak u NATO i EU, to je davno definirano, a Bošnjaci su predvodnici takvog stava. Bilo da je riječ o unutrašnjem mikroplanu ili vanjskopolitičkim aktivnostima, stranački ili čak privatni interesi ne smiju imati prioritet u odnosu na interes Bošnjaka i BIH. Specifično je da su Bošnjaci svoje interese podredili državi BIH, ali se isto može zaključiti i za Bošnjake regiona puput crnogorskih, kosovskih ili makedonskih, čiji interesi ne dolaze u koliziju sa interesima u njihovim domovinskim zemljama življenja.
Proevropska orijentacija
Bošnjaci u Srbiji i Hrvatskoj, također, nemaju ništa protiv Srbije i Hrvatske, te ne teže bilo kakvom obliku separatizma. Jedino što žele jeste da budu uvažavani, te da dobiju sva prava koja im prema evropskim normama pripadaju, a koja su nekada uskraćena. Činjenica je da Bošnjaci u Srbiji i Hrvatskoj u pogledu bosanskog jezika imaju veća prava nego primjera radi Bošnjaci unutar bh. entiteta RS. U konačnici, mišljenja sam da su Bošnjaci proevropski orijentirani bilo gdje da žive, te da oko toga postoji opći bošnjački konsenzus. Ne vidim da je moguće skretanje sa tog kursa uprkos ponekad nepravednom odnosu Zapada prema Bošnjacima i BIH.
Ukoliko dođe do bilo kakve eskalacije, glavni krivci će biti upravo Milorad
Dodik i Aleksandar Vučić. Ne vidim da se drugi politički lideri, posebno ne bošnjački, slikaju sa oružjem
Pred BIH, pa samim tim i Bošnjacima, svakodnevno su sve veći izazovi, moguće i pitanje opstanka države. Vjerujete li u budućnost, pa i opstanak države na modernim, evropskim osnovama?
- Bošnjaka nema bez Bosne i Hercegovine, a ni Bosne i Hercegovine bez Bošnjaka. Toga treba da budu svjesni donosioci odluka. Aktivnost na međunarodnom planu, lobiranje, izgradnja institucionalnih i vaninstitucionalnih kontakata su veoma bitni segmenti u kontekstu očuvanja BIH. Naravno, ne treba zaboraviti ni razvoj namjenske industrije, jer živimo u jednom veoma turbulentnom geopolitičkom razdoblju, koje nam nameće da kontinuirano radimo na razvoju vlastitih resursa. Svjesnost da imamo državu koju smo veoma teško “dobili”, te da je veoma lahko možemo izgubiti, što nam pokazuju primjeri velikih carstava koja su kroz historiju nestajala preko noći. Vi ste dobro detektirali da svakodnevni izazovi mogu usloviti opstanak, te je stoga potrebno potencirati da svi relevantni faktori daju svoj doprinos u očuvanju države BIH. U međunarodnim odnosima se gotovo ništa ne podrazumijeva, pa tako ni da neko treba ili ne treba imati državu. Obnovom nezavisnosti i državnosti, te prijemom u UN, Bosna i Hercegovina se svrstala u red modernih svjetskih država. Odgovornost svih nas je da tako i ostane!